Intervju

Kojoti: Čuli smo da je na RockLiveu napaljena publika pa su takva i naša očekivanja

Ponovno će nastupiti i Madred koji su lani zatvorili festival, a nakon velikog povratničkog koncerta u Zagrebu na Šodericu dolazi i jedan od legendarnih domaćih rock bendova – Kojoti. Upravo to nam je bio povod da porazgovaramo s pjevačem benda Alenom Marinom i gitaristom Davorom Vidukom.

20:00h
0
Foto: Matija Gudlin

Sedmo izdanje RockLive festivala koje će se održati posljednjeg vikenda u srpnju, 28. i 29 srpnja, nastavlja tradiciju bogatog glazbenog programa.

Prošlogodišnja promjena lokacije pokazala se kao dobar odabir pa će i ovoljetno izdanje RockLive Festivala biti održano na Šoderici – Podravskom moru.

Što se tiče izvođača koji će svirati na ‘sedmici’ najavljeni su Živo Blato, Sassja, Šank i Repetitor. Također, nakon nekoliko godina na RockLive se vraća osječki hip-hop dvojac Krankšvester. Ponovno će nastupiti i Madred koji su lani zatvorili festival, a nakon velikog povratničkog koncerta u Zagrebu na Šodericu dolazi i jedan od legendarnih domaćih rock bendova – Kojoti. Upravo to nam je bio povod da porazgovaramo s pjevačem benda Alenom Marinom i gitaristom Davorom Vidukom.

Već ste neko vrijeme ‘povratnici’ na glazbenoj sceni, a u sklopu koncertnih aktivnosti stižete po prvi puta i na RockLive festival u Koprivnicu! Kakva su vam očekivanja?

Viduka: Svirao sam prošle godine na RockLiveu sa Kawasaki 3P-om i bilo mi je genijalno. Stage pored Šoderice, imali smo prekrasnu malu kućicu pored jezera u kojoj je bio cijeli bend tako da, iako smo se mislili vratiti u Zagreb, ipak ostali do sutra jer nam je bilo super. Organizacija je odlična, produkcija je dobra i ljudi su jako ljubazni, tako da je to jedan od festivala koji najviše očekujem ovog ljeta.

Alen: O RockLive festivalu u Koprivnici smo čuli da se radi o vrhunski organiziranom festivalu s napaljenom publikom i upravo takva su i naša očekivanja.

Kako je ponovno živjeti rock’n’roll i disati život glazbenika punim plućima? Kakva su vam bila očekivanja kada ste se odlučili za ‘reunion’?

Alen: Kada smo se odlučili za ponovno okupljanje nismo imali nikakva očekivanja. Osobno živim u okruženju gdje nemam uvid u rejting Kojota, a i iskustvo me je naučilo da očekivanja mogu biti stresna i nerijetko bolna stvar. Fokus nam je bio na nastupu na festivalu “Brijačnica” a poslije – šta bude. Ispalo je da smo dobili jako veliki broj ponuda za koncerte među kojima je i RockLive u Koprivnici. Već na prvoj probi je među nama proradila kemija i radost i zadovoljstvo zajedničkog muziciranja i po meni je naš najveći uspjeh da smo to uspjeli prenijeti publici, odnosno da je publika to prepoznala. Iznad svih očekivanja.

Nedavno je glazbenom scenom zavladala tuga jer je preminuo Robert Bušić – Buš, pjevač i tekstopisac Kojota iz prve postave benda. Koliko je velik i značajan obol kojeg je Buš dao Kojotima?

Viduka: Buša sam znao od 1.osnovne jer cijeli život smo živjeli u istom kvartu. Bio sam jako dobar prijatelj s njim i ne mogu uopće opisati koliko me unišila vijest o njegovoj smrti. Buš je meni bio prvi i jedini izbor za pjevača kada sam 1992. godine osnivao Kojote i dok su Kojoti još bili ful zagrebački bend jer sam znao o kakvoj karizmi i talentu se radilo. Naravno da je on kao i svi kretivci imao autodestruktivnu stranu u sebi ali generalno je bio dobra duša. Puno je pomogao da Kojoti dođu do statusa do kojeg su došli. I poslije njegovog odlaska na snimanju 1. albuma sam do kraja ostao dobar prijatelj sa njim. Zato mi je jako drago da će Dancing Bear na jesen objaviti luksuzni boxset sa sva tri albuma sa bonusom od 5 pjesama iz demo faze na kojima Buš pjeva na engleskom. To je najmanje što možemo napraviti za njega. Jako smo mu zahvalni na svemu i ja ga osobno i dalje jako volim.

Alen: Sve nas je shrvao Bušev odlazak i još uvijek smo u nevjerici. Buš je bio vrlo talentiran i duhovit još k tome pravi punk bluzer. Njegovi tekstovi na engleskom i dionice na usnoj harmonici su nešto što ja nazivam genijalnom jednostavnošću. Poslušajte pomno pjesmu “Tear in my Bear” s prvog albuma Kojota, pa će vam biti jasnije na što mislim. Buš nam je dobrano utabao stazu, a pogotovo meni kao moj prethodnik. Neizmjeran je njegov doprinos.

Iza vas su turbulentne devedesete, a sveopća situacija, pa tako i glazbena, u to vrijeme na ovim prostorima bila je pomalo kaotična. Poznato je da ste znali biti i žrtve nacionalističke politike. Što posebno pamtite iz tog razdoblja?

Viduka: Žao mi je što ne pamtim više. Često kada sjednemo i pričamo o tome danas se tek tada prisjetim određenog zanimljivog događaja. Žao mi je što nisam vodio neki mali dnevnik jer su nam se tada svakojaka čudesa dogadjala na dnevnoj bazi dakle pamtim samo pozitivne stvari. O politici ne bi trošio vrijeme. Tada je bila loša toliko da nisam mislio da je moguće gore ali danas je puno gore. Tim ljudima jednostavno ne treba davati medijsku pažnju i treba se sam pobrinuti za sebe jer država sigurno to neće napraviti. Dapaće,otežati će ti svaki korak. To govorim iz iskustva .

Alen: Čini mi se da je danas sve i kaotičnije nego devedesetih. Na neki način smo svi mi žrtve nacionalističke politike, a ne samo Kojoti koliko god odbijam prihvatiti osjećati se žrtvom. Vi ciljate na famoznu zabranu koja je potpuno nebitna stvar u našem djelovanju. S ovim vremenskim odmakom bih rekao da su nas neki stariji kolege htjeli zaštititi na pomalo nezgrapan način, a treniranje strogoće i bend koji čine mladi i drčni ljudi obavezno rezultira medijskom poslasticom koja je, čini se, slasna još i danas. Pamtim da smo bili prilično bezbrižni i da nam je prioritet bio dobro se zabaviti, a za sve ostalo nas nije bilo previše briga. Što bi rekao pjesnik – sve je lako kad si mlad.

Preferirate li više pojedinačne koncerte u klubovima i dvoranama ili festivalske varijante na otvorenom?

Alen: I mali klubovi i velike dvorane imaju svoje draži, ali ljetni festivali su mi oduvijek bili tiha patnja.

Viduka: Preferiramo koncerte koji su dobro organizirani koji imaju zadovoljavajuće tehničke uvijete da bend i publika može uživati u dobrom zvuku i svemu ostalom i ako je tako onda nam je svejedno da li je festival ili solo koncert. Do sada smo od reuniona na Brijačnici birali takve koncerte i svugdje je bilo odlično. Tako će i biti na RockLiveu.

Koprivnica je nabrijana i spremna ugostiti vas, jeste li i Vi nabrijani i spremni za Koprivnicu odnosno RockLive festival? Što posjetitelji festivala mogu očekivati od vas?

Viduka: Dolazimo jako spremni i navježbani što su ljudi koji su nas do sad gledali već mogli posvjedočiti. Dan prije sviramo u Zadru tako da će to biti lijep i aktivan vikend za nas. Publika kao i uvijek može očekivati sat vremena sulude rokenrol vožnje u 6.brzini bez stanke.

Alen: Kao što Podravka hrani Koprivnicu, tako smo i mi spremni nahraniti je rock’n’rollom!

Na ‘sedmicu’ dolazi i jedno od najpopularnijih hip-hop imena na ovim prostorima – Sanela Halilović, poznatija kao Sassja! Djevojka iz Tuzle čije ste ime već dosad morali upamtiti vlasnica je hitova ‘Etikete’, ‘Clash’ i ‘Ništa’, a publiku na RockLive festivalu će prodrmati u pratnji DJ-a.

Porazgovarali smo i sa Sassjom, jednom od rijetkih ženskih MC-ja u regiji.

Kako gledaš na činjenicu da novinari koji razgovaraju s tobom, pa tako i ja, uvijek ističu činjenicu da si jedna od rijetkih ženskih MC-ja u regiji? Susrećeš li se ikada sa predrasudama i stereotipima u ovom poslu samo zato što si žena?

Naravno da da. Jedna od stvari koja me posebno nervira je sto je to uglavnom prvo pitanje u svakom drugom intervjuu 🙂 .Mislim da mnogi novinari nemaju volje ili vremena da istražuju ili smišljaju nešto novo pa onda na osnovu Etiketa pomisle da će to biti pravo kreativno i odlično pitanje. Da, žena sam, vidi se to valjda, to nije hendikep i bilo bi dobro da svi prestanu da se čude otkud ja tu i kako to da radim to šta radim. Okružila sam sebe zdravim ženama i muškarcima, poštujemo se međusobno i superiorniji se izdvajaju samo svojim djelima a ne polnim organima.

Opisuju te i kao energičnu prvu ženu FM Jama jer te otkrila i vjetar ti dala upravo ta ekipa predvođena Edo Maajkom, Frenkiem i DJ Soulom. U kakvim si odnosima danas s tom ekipom? Družite li se često ili zbog obaveza nemate više toliko vremena?

Ma tu smo svi. Nekada se družimo, nekada idemo skupa na svirke, a uvijek smo tu da jedni drugima ishejtamo pjesme i guramo se da budemo bolji. Postoje ljudi koji zamišljaju da mi valjda svi skupa živimo i provodimo svaki dan skupa, ali svi mi imamo porodice i život izvan FMJAMa. Rijetko se nalazim na nekim pijankama s momcima jer mi nije zanimljivo to testosteronsko ludilo, ali poštujemo se, volimo se i pazimo uvijek jedni na druge. Uvijek ću biti ponosna što sam dio toga.

Profesionalno, na čemu trenutno radiš?

Album je na  masteringu, radim na dizajnu covera za CD, pripremamo se za jesen i snimamo sljedeći spot.Imam stvarno prejak tim i nikad ne spavamo.Veseli me što smo do sada već 3 singla sa albuma izbacili, a ustvari album još nije ni započeo svoj najvažniji put i još svašta ćete vidjeti i čuti.

Kako se opuštaš u pauzi od koncerata i putovanja?

Uglavnom radim i u pauzama ahahah. Volim tišinu, prirodu, limunadu i rani odlazak na spavanje,  podnosim samo porodicu i najbliže prijatelje i mrzim zvuk mobitela. Pisanje i koncerte ne smatram radom,ali poslovni dio muzike izbjegavam obavezno.

Ovo neće biti tvoj prvi dolazak u Koprivnicu međutim hoće na RockLive festival. Koncertno si izuzetno aktivna, a stil glazbe koji njeguješ i energija na pozornici su nadaleko poznati. Što možemo očekivati od tebe na RockLive festivalu?

Da, bila sam u Koprivnici prije par godina sa Baga Soundom i baš smo se super proveli. Prava domaćinska ekipa je tu i drago mi je da opet dolazim. Mnogo se promijenilo od tog našeg susreta i sigurna sam da će provod biti bar 10 puta jači nego prošli put.

čitam...