KOLUMNA Dražen Sačer // Ankilozantani spondilitis

06:00h
0
drazen-sacer
KOLUMNA Dražen Sačer

Ankilozantani spondilitis (Mb. Bechterew) je kronična, upalna reumatska bolest najčešće progresivnog tijeka, a nepoznatog uzroka.

ilustracijaSam naziv dolazi od grčkih riječi spondylos (kraljezak), ankylos (ukočenje) i latinskog dodatka -itis koji označuje upalu te u samomom nazivu sadrži osnovne značajke bolesti. Pogađa zglobove između kralježaka i sakroilijakalne zglobove – mjesta gdje se kralježnica, točnije krstačna kost spaja sa zdjelicom.

Osnovni patološki proces je upalni i on postupno dovodi do okoštavanja zglobova i ligamenata kralježnice s razvojem njene ukočenosti. Patološkoanatomski razlikuju se dvije faze bolesti :

  1. Nespecifična upala koja dovodi do destrukcije hrskavice i kosti. Upalni se proces često razvija i na hvatištima tetiva i ligamenata (entezitisi, tendinitisi).
  2. Reparacija: iščezavaju znaci upale a okoštavaju sve vezivne strukture, što dovodi do ukočenja kralježnice.

Bolest se najčešće javlja u mlađoj dobi, između 18 i 35 godina života, a po učestalosti znatno je češća u muškaraca. Nasljeđe (genetska predispozicija) ima znatan utjecaj, što potvrđuje prisutnost HLA-B27 antigena do 98% bolesnika s ankilozantnim spondilitisom.

KLINIČKA SLIKA. U mlađih osoba početak bolesti je u pravilu akutniji, nagliji. Prvi simptomi najčešće su noćna križobolja i jutarnja zakočenost u križima, bol u prsištu, bolovi na pripojima tetiva, artritis nekog od velikih zglobova, najčešće na donjim ekstremitetima. Jedna od glavnih značajki bolesti je sakroileitis – upalni proces sakroilijakalnih zglobova. Tipična je tupa bol i ukočenost u križima, najintenzivnija izjutra pri ustajanju a u 2/3 slučajeva lokalizirana je duboko u glutealnoj regiji. Počinje noću i ometa san. Javlja se u mirovanju a smiruje se razgibavanjem. Ankilozantni spondilitis ima progresivni tijek, a izmjenjuju se faze pogoršanja s fazama poboljšanja bolesti.

Upalne promjene mogu se razviti i u drugim tkivima i organima. Čest popratni znak ove bolesti je iridociklitis (upala šarenice i zrakastog tijela oka), ponekad su zahvaćena pluća ili aorta. U poodmaklom stadiju bolesti tipično je ukočeno držanje bolesnika. On je pogrbljen, „stav skijaša”, smanjena je pokretljivost prsnog koša. S druge strane pojačana je pokretljivost trbušne stijenke jer se pri disanju pomiče samo ošit – „fenomen gumene lopte”.

ilustracijaDIJAGNOZA. Kao i uvijek potrebna je iscrpna, temeljita anamneza (povijest bolesti), klinički pregled, laboratorijski nalazi, rentgenske snimke i HLA tipizacija tkiva. Za postavljanje dijagnoze potrebna je radiološka potvrda bolesti i barem jedan od ukupno pet dogovorenih kliničkih kriterija. Dijagnozu postavlja reumatolog ili fizijatar.

LIJEČENJE. Edukacija bolesnika osnovni je preduvjet uspješnog liječenja. Pacijent mora poznavati prirodu svoje bolesti i aktivno sudjelovati u liječenju. Osnovno je prevenirati nastanak kontraktura zglobova i skraćenje mišića. Ležaj neka bude ravan i tvrđi, sa niskim uzglavljem Po mogućnosti što češće treba ležati potrbuške, jer će to spriječiti ili odgoditi kontrakture kukova i koljena te pogrbljeno držanje.

Od lijekova daju se nesteroidni antireumatici (Ibuprofen, Lubor, Knavon, Indomethacin i drugi) a ovisno o kliničkoj slici i drugi lijekovi : salazopyrin, methotrexat, kortikosteroidi, biološki lijekovi, a njihovo propisivanje isključivo je u domeni fizijatra i reumatologa.

Nezamjenjivi su postupci fizikalne terapije : kriomasaža ili hladni oblozi – primarno u upalnoj fazi na zahvaćene zglobove i hvatišta tetiva, ultrazvuk, laser, magnet, kratkovalna dijatermija, elektroprocedure, infracrveno obasjavanje, itd.

ilustracijaIpak najvažniji vid liječenja je redovito vježbanje. Medicinska gimnastika mora biti trajna i redovita, po mogućnosti svakodnevna i u trajanju do dvadeset minuta. Izuzetno je važno i plivanje, stoga barem jednom tjedno treba plivati ubazenu. Cilj je održati postojeću gibljivost kralježnice, grudnog koša i zglobova ekstremiteta.

Kad god je to moguće prednost treba dati vježbama u vodi – hidrogimnastika, zbog toplinskog učinka vode te djelovanja sile uzgona i time lakšeg vježbanja , a izuzetno je korisno i plivanje. Stoga se ovim bolesnicima preporuča barem jednom tjedno otići na bazen. Dobar terapijski učinak ima i hidromasaža.

Posebnu važnost imaju vježbe disanja, jer se njima postiže i održava rastezljivost prsnog koša, a uz njih vježbe jačanja mišića ekstenzora (ispružača) trupa i ekstremiteta. Pritom treba istezati mišiće fleksore (pregibače). Uz njih neizostavni dio medicinske gimnastike su i vježbe za povećanje mobilnosti kralježnice i zglobova. Ponovno ističemo da vježbati treba svakodnevno, u trajanju barem 20 minuta

ilustracijaPROGNOZA. Što se radne sposobnosti tiče, svako radno mjesto koje statički i dinamički opterećuje kralježnicu rizično je za pogoršanje bolesti.Treba svakako izbjegavati trajno prignuti položaj kralježnice, njeno opterećenje i nagle kretnje, te nepovoljne mikroklimatske uvjete.

U nekim slučajevima razvoj bolesti može nakon određenog trajanja i zastati. Ipak, u većini slučajeva, kao što je već istaknuto ankilozantni spondilitis ima kronični, progresivni tijek, a izmjenjuju se faze pogoršanja i poboljšanja bolesti. Kod žena je bolest daleko rjeđa i u u pravilu blažeg tijeka. Bolest ne skraćuje životni vijek, ali utječe na kvalitetu života. Što se prognoze tiče ona je uvijek ozbiljna u smislu funkcionalnog statusa koštanozglobnog sustava, a on ovisi o ranom prepoznavanju bolesti, što ranijem i redovitom liječenju te prije svega vježbanju.

 

Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr

 

čitam...
Loading...