” … Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. … ” (Iz Hipokratove prisege)
” … Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. … ” (Iz Hipokratove prisege)Već više od dva tisućljeća svi liječnici svijeta po završetku studija medicine prisežu riječima Hipokratove prisege, koja je još od 4. stoljeća prije Krista zadržala svoj izvorni smisao i poruku a tijekom vremena pretrpjela tek neke formalne izmjene u tekstu (zadnja usklađena ženevska verzija iz 1948. godine i danas je aktualna). Liječnička tajna je široj javnosti zasigurno poznat pojam, ali začudno ne spominje se tako često, niti se njoj ozbiljnije raspravlja.
LIJEČNIČKA TAJNA je sve ono što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi je s njegovim zdravstvenim stanjem. Može je otkriti samo uz odobrenje pacijenta ili u iznimnim situacijama koje zakon propisuje.
U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba ima pravo na povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njena zdravlja. Jedan od preduvjeta uspješnog obavljanja liječničkog poziva je uzajamno povjerenje pacijenta i liječnika. Povjerenje je temelj na kojem počiva odnos pacijenta i liječnika ali i etički i profesionalni kodeks medicine. U odnosu pacijent – liječnik, pacijent je strana ovisna o pomoći liječnika i stoga vrlo ranjiva. Stoga je iskorištavanje povjerenja pacijenta teško kršenje Etičkog kodeksa liječništva.
Treba podsjetiti da je ljudska intima svetinja i zato je bespogovorno treba poštivati. U životu svakog čovjeka bolest ima posebno mjesto, jer to je stanje koje bolesnik osim liječniku povjerava tek najbližim i najpovjerljivijim osobama – članovima obitelji, prijateljima, tek pokojem rođaku ili bliskom susjedu. S druge strane, od onih koji ga liječe, pacijent očekuje da saznanja o njegovom zdravstvenom stanju zadrže za sebe i to isključivo za sebe. To bi se trebalo poraziumijevati, ali nažalost, tome nije uvijek tako i vrlo često nečija bolest postaje „javna stvar”. I sami se ponekad, iz puke znatiželje raspitujemo o zdravlju drugih, nama bližih ili daljnjih osoba. Pritom ne mislimo, da to činimo protiv njihove volje i nepozvani zadiremo u njihovu privatnost. Štoviše, uvjereni smo da je to iskaz naše brižnosti i solidarnosti, zaboravljajući pritom da bolesnik je taj koji odlučuje kome će povjeriti svoje strepnje i bojazni, svoju patnju.
Dakle, informaciju o bolesti liječnik i medicinsko (ali i nemedicinsko) osoblje smjeli bi dati samo bolesniku i članovima njihove obitelji, nikako i nikada nekom drugom. Stoga je davanje informacije o bolesti ili ozljedi bez dozvole, kršenje prava na privatnost pacijenta. Kada pak, do tih podataka dođu mediji, vrlo često znaju prijeći granicu poštivanja privatnosti i bez ustručavanja objavljuju i najdelikatnije pojedinosti bolesti, posebice javnih osoba.
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića propisuje da svatko ima pravo na poštovanje privatnog života, glede informacija o svom zdravlju.
Ustav Republike Hrvatske izričito propisuje da se svakom jamči štovanje njegova osobnog i obiteljskog života, te jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti u članku 21. navodi zaštitu povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju, kao jedno od prava pacijenata. Obveza čuvanja liječničke tajne proteže se ina čuvanje tajnosti medicinske dokumentacije o pacijentu.
Definicija liječničke tajne u Zakonu o liječništvu glasi: “Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, mora čuvati kao liječničku tajnu.”.
Pravo na povjerljivost i pravo na privatnost regulira i Zakon o zaštiti prava pacijenta.
I na kraju, čak i Kazneni zakon zabranjuje liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne. Jedina situacija kad liječnik smije objaviti liječničku tajnu, jest ona, kad bi njenim čuvanjem ugrozio život i zdravlje drugih ljudi.
Čuvanje liječničke tajne etička je i pravna dužnost liječnika, ali i drugih zdravstvenih djelatnika. Nažalost liječnici i medicinsko osoblje ponekad zaborave na diskreciju, kao jedan od najvažnijih aspekata profesionalnosti i etičnosti, koju pacijenti očekuju kao nešto, što se samo po sebi podrazumijeva.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr