Danas se s gnušanjem govori o socijalističkoj planiranoj privredi, jer imamo slobodno gospodarstvo. Slobodno od svakog razuma već nekih 20-ak godina. Puno se lopova proglasilo gospodarima gospodarstva, potjerali su radnike, rasprodali vrijednu (državnu, ma kakva država prije bila) imovinu i openezili se, a radnici, koje danas nazivamo djelatnicima ili djelatnim osobama koje ”odrađuju” poslove za velike gospodare, uglavnom su pokupovali u željezarama (mislim na trgovine, jer su prave željezare gospodari također i uglavnom upropastili) male i velike klinove, već prema veličini usta, zubala i zubi, kako bi mogli objesiti zube o klin.
Sindikati se uglavnom izderavaju na sve vlade, vođe narodnih radničkih masa uredno su ”podašišani” (termin iz bivše vojske), njegovanih brkova i bradica, poneki s modnim detaljem zastrašujućih cvikera, a pod kaputom iznad srca naslućuje se malo odebljanje. Nije od proširenja srca koje može biti posljedica bavljenja sindikalnim sportom (ionako radničkih sportskih igara nema, jer to ne bi više bile RSI, nego DŠZ – djelatničke športske za-frkancije), već je od zadebljalih novačnika. Kako se uglavnom novac više ne nosi u lisnicama, buđelarima, novčarkama, novčanicima, portfelju, pratafolju, portafolju, šrajtoflinu, geldtašnu, šlajboku, odebljanja su od kartica. Privatnih i službenih. Čelni sindikalisti su situirani radnici. Djelatnici.
A i što će radnicima novci? Gazde valjda misle da bi ih pročerdali. Našao sam jednu pjesmicu na kicoš portalu. Paše uz ova razmišljanja.
Da je meni pun buđelar para
Da je meni pun buđelar para,
vidili bi, braćo, šta Bog stvara.
Da je meni pun buđelar para,
vidili bi, braćo, šta Bog stvara.
Vina bi se napio,
ne bi novce žalio,
pod stolom bi zoru dočekiv’o.
Najbolje bi uz’o tamburaše,
častio bi i cure i snaše.
Najbolje bi uz’o tamburaše,
častio bi i cure i snaše.
S njima bi se pratio,
ne bi novce žalio.
Ne bi krizu pustio ni blizu.
Našeg Bracu vole advokati
kad im često on kuca na vrati.
Našeg Bracu vole advokati
kad im često on kuca na vrati.
Šta si opet radio?
Kom’ si glavu razbio?
Ajde plati, pa se kući vrati!
U svemu tomu najčudnije je što smo se opekli prije 20-ak godina, a ponavljamo greške. Ne držimo se kajkavske poslovice ”Gda si prst opeče, više vogenj prst ne meče”. Nju sam našao u Krležinim zastavama. A na portalu Varaždinskih vijesti u najnovijem (18. listopada) Dnevniku umirovljenika pronašao sam i ove poslovice, a izgleda da su se ove prve pojedini tajkuni držali.
Smeš krasti, samo moraš žandare mititi.
Čovek se celi život vuči pameti i na kraju bedast vmerje.
Da zna čovek gde bu glavu ftrgel, ne bi tam išel.
Nevjerojatno, ali dva umirovljenika iz buduće zajedničke sjevernohrvatske europske regije, Varaždina i Koprivnice, istoga dana razmišljaju o kajkavskim poslovicama, a ove varaždinske konotiraju s našom temom.
Dodajmo još tri neobavezne varaždinske:
Od fale je i kobila fcrkla.
Trezan je tak kaj ne zna za se. Misli da je metla frajla!
Žena, vura i bicikel ne posojaju se nikom.
Narodna imovina može se ne samo posuditi, nego i dati. ‘Em smo Hrvati (ovo sam zbog stiha)!
Pišanje uz vjetar
Dakle, iako nismo u planskoj privredi, ljudi se planski osiromašuju, a novi zakoni će potpuno isprazniti novčarke ili kako već zovemo te predmete u vrijeme internet bankarstva. Usput: već dobivamo račune s IBAN-om, Poba nam obećava prilagodbu Poba klika i na tu novinu. Zasad se još može i na stari način. No, to je usput, jer sam cijeli jedan dan razbijao glavu nad računom, dok nisam pročitao uputu na internetu.
No, vratimo se na trošenje. Recimo, ako ste u dilemi kako potrošiti kredit, ušteđevinu, posuđeni novac, otpremninu, sitno nasljedstvo, možete to učiniti kršeći zakone koji će doći ili su već na snazi.
Preporuka: grdo pogledajte policijskog djelatnika, razgalamite se tako da smetate susjedima, popišajte se u parku i – ode vaša ušteđevina! A proračun se izbalansira.
Osobito ako pišate uz vjetar zakonima usprkos.
Nakon toga se ipak držite poslovice Gda si prst opeče, ruke vogenj več ne meče.
A stradati se može i zbog stare poslovice ”Smeš krasti, samo moraš žandare mititi”, jer se može shvatiti kao lažna optužba, možda i krivično djelo, čak. I čas posla, pa si u bajboku.
Traži se ”smiješni čovjek”
Čitam danas da je britanski glumac i komičar Rowan Atkinson zatražio je promjenu Zakona o javnom redu kako bi se zaustavila “grozna kultura cenzuriranja” zbog koje su uhićeni kršćanski propovjednik, kritičar scijentologije i student, jer su se šalili. Atkinson je kritizirao “novu netoleranciju” koja stoji iza kontroverznog zakona koji definira “riječi uvrede i uvredljivo ponašanje”. Atkinson je pokrenuo borbu kao bi se dio spornog zakona opozvao, te kazao da on ima “jezovite posljedice na slobodno izražavanje i protestiranje”.
Ima li u nas koji ”smiješni čovjek” koji će upozoriti da pogledati nekoga mrko, nije ni prekršaj niti kazneno djelo. Mogu se razoriti i brakovi redarstvenika, ako ih žena krivo pogleda.
I na kraju savjet: bolje na utakmicu Podravka Vegeta – Krim, nego na krim policiju!