Ključ Mira, Sreće, Slobode, Ljubavi i Blagostanja… je u NAMA
Svaka nova spoznaja u ovome svijetu laži i obmana oslobađajuća je, ili, u najmanju ruku fascinantna i zadivljujuća.
Zanimljivo je vidjeti nakon svake nove spoznaje kada pogledamo unatrag, kako smo sve radili krivo, kako smo se sve većim trudom da postignemo nešto, ustvari sve više i više udaljavali od željenog nam cilja. Naravno, sve smo radili u okvirima našega znanja, ili bolje rečeno, neznanja, vjerovanja da znamo što radimo dok je istina koju možemo vidjeti tek nakon trenutka spoznaje, da nismo imali pojma, vozili smo zavezanih očiju!
“Tko gleda van, sanja, tko gleda unutra, budi se”
Današnje je društvo u potpunosti usmjereno prema van, no da je tome tako nije slučajnost, kompletan sustav osmišljen je upravo s tom svrhom, usmjeravanja, a samim time i održavanja svakog čovjeka na ovoj planeti u dubokom snu, iluziji kako je ključ mira, sreće, slobode te ljubavi i blagostanja izvan nas, u ispunjavanju nametnutih nam normi, gomilanju materijalnih bogatstva ili pak posjedovanju, kontroli i moći nad drugima… a ne u nama samima.
Istinska sreća, ljubav, sloboda, mir… postoje jedino i samo unutar nas samih, ono su sama naša biti i suštini, tako da svako traženje istih van nas, jest ujedno i udaljavanje od nas samih, naše istinske prirode, Božanskog koje je u svima nama.
Postizanje sreće, ljubavi ili slobode van nas samih, jest iluzorna i uvjetovana sreća, uvjetovana ljubav, uvjetovana sloboda, odnosno proizvod i zadovoljavanje te hranjenje egoiluzija.
Ego može zadovoljiti i nahraniti samo iluzorno jer ono su jedno. Pošto je ego uvjetovan po svojoj prirodi, održavati na životu može se samo uvjetovanimiluzornim. Pošto današnji čovjek gleda prema van (spava), sukladno tome i ispunjenje traži izvan sebe, u društvu, u okolini, događajima, partneru, postizanju i posjedovanju određenih stvari, kontroli i moći nad drugima, …itd. No, svako zadovoljstvo postignutu u izvanjskom, ne samo da je uvjetovano, ono je i po svojoj prirodi ograničeno, prolazno, i kao takvo, pitanje je vremena kada će se raspasti, kada će se naša prividna sreća, prividna ljubav, prividna sloboda, kontrola ili moć nad drugima, pretvoriti u svoju suprotnost, u nesreću, mržnju, patnju, ropstvo, nemoć…
Iluzorno prividno stanje sreće, ljubavi, slobode, kontrole i moći može se održati onoliko dugo koliko možemo hraniti i održavati ta stanja istima. Kako se laž može održavati samo novom lažju, tako se i prividno stanje može održavati samo novim prividnim stanjima.
Gledanje unutra oslobađanje je od osobe i uvjetovanosti ega. Oslobađanje od iluzornog ja korak je ka spoznaji istinske i bezuvjetne sreće, bezuvjetne ljubavi i slobode koja se nalazi u svakom od nas, to je sreća koja nije uvjetovana ničim, koja jednostavno jest, koja je bivanje, a ne tek trenutno stanje.
Kad jednom spoznate da sve dolazi iznutra, da svijet u kojem živite nitko drugi nije projicirao na vas doli vi sami, vaš strah će nestati. Sve dok ne postignete takvu spoznaju, poistovjećivati ćete se sa vanjskim stvarima kao što su tijelo, um, društvo, nacija, čovječanstvo ili čak Bog i Apsolut. Ali to su sve različiti načini da pobjegnete od straha. Jedino kada u potpunosti prihvatite odgovornost za svoj mali svijet u kojem živite i počnete promatrati proces njegovog stvaranja, održavanja i razaranja, moći ćete se osloboditi svog zamišljenog ropstva.
Da bi uništio lažno, moraš dovesti u pitanje svoja najčvršća uvjerenja.
UNUTARNJI MIR ISTINSKI JE MIR
Bili svjesni toga ili ne, upravo je unutarnji Mir ono čemu svako od nas ODUVIJEK žudi – što je i potpuno razumljivo, jer on predstavlja Prirodno stanje bića… On je to stanje koje svako od nas non-stop (svakoga trenutka i u bilo kojoj situaciji!) nastoji ostvariti, mada te činjenice, ustvari, ni najmanje nismo svjesni: on je ono što narkoman traži u drogi; što alkoholičar traži u piću; što gurman traži u ukusnoj hrani; što avanturisti traže u izazovima; što kleptoman traži u krađi i zgrtanju stvari; što „vorkoholik” traži kroz svoju konstantnu preokupiranost poslom; što karijeristi traže u svojim ambicijama; što labilne osobe i „sitne duše” traže u vlastitom eksponiranju; što razni bludnici traže u svojim perverzijama; on je ono za čim nimfomanka traga u seksu i kroz njega … itd. itd. – jer jedino unutarnji mir je taj koji donosi potpuno ISPUNJENJE.
“Mir nam dolazi posredstvom ljubavi, razumijevanja drugih ljudi, prihvacanjem i otpuštanjem, dodirom sa samim sobom i stvarnošću. Mir ne obuhvaća sebičnost, kao ni ravnodušnost. Mir se nikada ne kupuje za određenu cijenu. Mir se zarađuje davanjem od sebe. Naš vlastiti mir potaknut će mir u našoj obitelji, u našoj zajednici, gradu, zemlji i obuhvatiti čitav svijet. Nemamo li mir u sebi, uzaludno je tražiti ga iz vanjskih izvora.”
Unutarnji mir ne ovisi o tome gdje živite, pa čak ni o tome s kime ste. Istinski je mir nešto što nosite sa sobom bez obzira na vanjske okolnosti. Premda možda putuje na vrlo udaljena mjesta, čovjek zapravo uvijek putuje u društvu vlastite savjesti i sa sobom se vraća kući. Nikako ne možemo pobjeći svojem unutarnjem biću. Ako smo opterećeni nekim problemom, nosimo ga sa sobom kamo god idemo. S druge strane, ako nam je svijest prožeta blagim spokojem, tada može biti ispunjena i unutarnjom snagom i mirom.
Kad i sami otkrijete taj unutarnji svijet, s vremenom ćete uvidjeti da je to jedini stvarni mir koji je uopće moguće postići. Da biste ga pronašli, ne trebate daleko putovati; trebate se samo duboko zagledati u sebe, u svoju bit. Vanjske se okolnosti mogu promijeniti u hipu, a ono što ste do tada smatrali mirom može iznenada nestati. No kad jednom steknete/spoznate istinski mir, ostati će s vama – čak i usred svijeta koji se sve brže mijenja.
Ne tražite mir na drugome mjestu, seleći se s jednog mjesta na drugo. Takav pristup vodi do razočaranja. Umjesto toga, svakoga dana provedite dio vremena na svome mjestu (unutar sebe) na kojem imate potpuni unutarnji mir. Oslobađajte se briga sve dok ne ostvarite vezu s unutarnjim svijetom mira. Dubina sve većeg unutarnjeg mira može vam i dalje donositi snažnije duhovno svjetlo, mudrost i usmjeravanje, kako bi svaki dan bio dan dubljeg razlučivanja.
Duševni mir je stanje apsolutne Nerazdvojenosti; to je stanje u kojem jesmo kad nema EGA, jer je on taj koji (do)nosi razdvojenost (on Razdvaja). Apsolut je nerazdvojeno i nerazdvojno – potpuno i savršeno – JEDNO. Svo zlo, tjeskoba i patnja posljedica su, i rezultat, razdvojenosti, jer Razdvojenost je Konflikt. Međutim, kada smo u duševnom miru mi nismo ni sa čim u konfliktu, jer tada nismo razdvojeni ni od čega: tada smo u suglasju sa svojom istinskom prirodom, koja je Sve suštinsko JEDNO.
“Nema puta ka miru, mir jest put.”
UNUTARNJA SREĆA JE ISTINSKA SREĆA
Većinom vežemo sreću za neku posebnu formu. Nešto treba biti nekako da bismo bili sretni. Ili mi moramo biti nekakvi (brži, sposobniji, ljepši, mršaviji, pametniji, komunikativniji, fokusiraniji) ili nešto oko nas mora biti nekakvo (poslovno okruženje, partneri, političari, vrijeme, susjedi, Svemir, zvijezde i meteori). I najčešće je sreća baš tamo negdje. Još samo kad bi se ovo promijenilo, eh baš onda bi mogli biti sretni. Ali čak i kada se to ostvari vrlo ubrzo se pojavi nova “stvar” za kojom čeznemo i koja će nas ispuniti. I tako prođe cijeli život….a gdje je radost, gdje je sreća?
Možda je baš tamo gdje najmanje tražimo. Tik pod našim nosom. Zapravo čak nije niti pod nosim, još je bliže. U nama samima.
Dakle možemo reći da je problem u tome što ne želimo biti sretni, ili točnije: ne želimo biti bezuvjetno sretni. Spremni samo na to da budemo sretni ako budemo imali ovo i ono, i ono treće. Ne možemo zamisliti sreću bez tih uvjeta. Ne možemo zamisliti sreću bez njih. Zašto? Zato što su nas naučili da svoju sreću polažemo na njih. Naučili su nas da uvjetujemo svoju sreću.
Vjerujemo kako je ispunjavanje želja korak ka bezbrižnosti, zadovoljstvu i sreći, ne shvačajući kako je upravo sama želja razlog što nismo bezbrižni i sretni.
“Kakvu vrijednost ima tvoja sreća kad se moraš truditi i raditi da bi je postigao?
Istinska je sreća spontana i postiže se bez napora.”
“Sreća nije tamo negdje, u nekom ili nečem, već u nama, ne nađemo li je u nama samima nećemo je pronaći niti u ispunjenju najluđih želja, ali ako i vjerujemo da smo je pronašli, varamo se, samo smo na trenutak probudili, oslobodili onu sreću koja se nalazi u nama, koja nam je uvijek neograničeno dostupna u svakome trenutku ukoliko odbacimo okove uvjetovanosti i iluzija.
Stoga, “Nemojte tražiti sreću. Ukoliko je budete tražili, nećete je naći jer je traženje u suprotnosti sa srećom.”
“Nema puta ka sreći, sreća jest put.”
ISTINSKA LJUBAV (SLOBODA) JE UNUTARNJA LJUBAV
Za ljubavlju ne morate tragati. Ljubav je ovdje zato što je i Bog ovdje; životna je sila posvuda. Mi, ljudska bića, stvaramo priču o razdvojenosti i tragamo za onim čega, prema svojem uvjerenju, nemamo. Tragamo za savršenstvom, ljubavlju, istinom, pravednošću; tragamo i tragamo, a sve je to u nama samima. Sve je ovdje. Samo trebamo otvoriti duhovne oči i uvidjeti.
Ljubav je moguća jedino u slobodi. LJUBAV JE SLOBODA!
LJUBAV JE PROSTOR KOJI OMOGUĆAVA I DAJE SLOBODU SVEMU DA BUDE TO ŠTO JEST! To je vrhunska potvrda i dokaz Ljubavi! Ona je samim time i vrhunska sloboda, jer ona, takva kakva jest, slobodna, dopušta u sebi čak i tako nešto dijametralno suprotno samoj sebi kao što je oduzimanje te iste slobode!
I tako, dolazimo do jednog naizgled paradoksalnog zaključka da Ljubav, koja je najmoćnija sila u svemiru, i koja je temeljni razlog zbog kojeg sve ovo oko nas postoji je istovremeno APSOLUTNO NEMOĆNA PRED NAŠOM VLASTITOM SLOBODOM! Odnosno, bilo bi preciznije reći da je nemoćna pred našom vlastitom iluzijom ropstva!
“Postati ćeš Slobodan tek onda kada shvatiš da sam uzrokuješ svoje ropstvo i kada prestaneš kovati lance koji te vežu.”
Ljubav je sada i ovdje, a ono što mi radimo i način na koji se odnosimo jedni prema drugima je isključivo posljedica našeg znanja ili neznanja o tome tko mi jesmo! Tek kad to istinski shvatimo postati će nam jasno da je naša ideja o nama kao odvojenima od života i svega ostaloga ona koja uzrokuje svu patnju i koja nanosi bol, kako nama tako i svima oko nas. Sve dok to ne uvidimo, nastavit ćemo i dalje povrjeđivati sebe i sve oko sebe. STOGA, DA BI IKADA MOGLO BITI ISTINSKE SLOBODE, ONA MORA ZAŽIVJETI PRVENSTVENO U NAMA! Nije važno što drugi rade i kako se drugi ponašaju. Jedino je važno da vi sami, u okvirima svog vlastitog djelokruga budete sigurni da ne činite i ne sudjelujete u ničemu što uzrokuje ili doprinosi patnji drugih živih bića oko vas. Nije važno što drugi ubijaju ljude i životinje, nije važno koliko nepravde ima u svijetu, što drugi oduzimaju slobodu. Da li vi dajete slobodu tamo gdje ju drugi oduzimaju? Jedino je to važno! Vi budite vlastitim primjerom ono što u svom srcu osjećate da je ispravno, bez obzira na sve. Jer, dajući slobodu, mi živimo u miru sa svima. Tada prestajemo uznemiravati mir!
Drugim riječima, KOLIKO MI U SVOM ŽIVOTU DJELUJEMO I ŽIVIMO U SKLADU SA NAČELOM APSOLUTNE SLOBODE, TOLIKO SMO I SAMI SLOBODNI! To je ta unutarnja i jedina istinska sloboda koja vam ni na koji način ne može biti oduzeta, jer vi shvaćate da vi JESTE ta sloboda koja je Ljubav, koja je Prostor! Sloboda koja je slobodna čak i od same ideje o slobodi i tome što ona jest!
APSOLUTNA MOĆ SLOBODE SE OTKRIVA U TRENUTKU KADA SVATKO OD NAS PREPOZNA TAJ PRINCIP SLOBODE KAO SVOJU ISTINSKU PRIRODU!
“Tuđa sloboda proširuje moju do beskonačnosti.”
Mihail Bakunjin
Gledanje prema van i poistovjećivanje sa istim, udaljavanje je od onog što jest, stvaranje identiteta, barijere, prepreke ka onom što jest, što jesmo. Gledanje prema van prihvaćanje je iluzije vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja, laži kao istine, te automatizmom prihvaćanje sreće, ljubavi i slobode kao nečega izvan nas, kao nečeg što ovisi o drugima, bližnjima, partneru, okolini, društvu, sustavu, autoritetima.
Prihvaćanjem sreće, ljubavi i slobode kao nečeg što ovisi o drugima, ujedno je i predavanje vlastite moći i slobode u ruke drugih, to je početak ROPSTVO!
“Cijelo ovo bolesno društvo u svim svojim manifestacijama i oblicima pokreću ljudi koji prazninu koju osjećaju unutar sebe, uzaludno pokušavaju popunit nečim izvan sebe.”
Kada govorimo o manipulacijama od strane drugih: tajnih društva, politike, religije, zdravstvenog ili nekog drugog djela sustava, potrebno je znati da je manipulacija jedino moguća kada je naša moć, odnosno kada vjerujemo da je naša sreća, naša ljubav, naša sloboda u njihovim rukama, da ovisi o njima. Ako je naša moć u našim rukama, što je to što nam oni mogu ponuditi a da mi to već ne posjedujemo, nemamo. Sretnog čovjeka ne možete ucjenjivati i manipulirati obećavajući mu sreću, slobodnog čovjeka ne možete ucjenjivati i manipulirati obećavajući mu slobodu, čovjeka punog ljubavi ne možete ucjenjivati, manipulirati i iskorištavati obećavajući mu ljubav. Čovjeka koji je svjestan bezuvjetne istinske sreće, ljubavi, slobode unutar samog sebe kao same svoje bitiprirode, se ne može manipulirati.
Jer kako manipulirati nekim tko jest sve?
“Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti… no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!”
Buđenje je spoznaja da sve ono što smo tražili, sve čemu smo težili, sve što smo željeli, da je oduvijek bilo OVDJE i SADA, u nama samima, samo što smo previše bili zauzeti sa traganjem, težnjom, željom za istim, da bismo to uvidjeli.
“Cijelo ovo bolesno društvo u svim svojim manifestacijama i oblicima pokreću ljudi koji prazninu koju osjećaju unutar sebe, uzaludno pokušavaju popunit nečim izvan sebe.”