Zabijač noževa u leđa!

Nema osobe na ovom svijetu koja nije, barem jednom, osjetila taj kukavički pokušaj „savladavanja protivnika”. Nekim osobama je to najnormalnija zanimacija. Došuljati se iza leđa, potiho izvaditi to imaginarno hladno oružje i, uz smiješak, zabiti isto negdje između lopatica, kada najmanje očekuješ.

To oružje zna biti veliko ili malo, ovisno o situaciji i mentalnom sklopu kukavice. Neki se služe „švicarskim” nožekima koji te malo zabole, ali znaš da će rana brzo zarasti. No, neki kao da su u prošlim životima bili turski osvajači. Takvi su u stanju zabiti ti sabljetinu koja izađe kroz prsa pa imaš na kaj objesit torbu dok si u gradu. E, takvi su najgori. Takvi ne rabe upozorenja. Dok ti misliš da je sve ok, pizdek doma oštri sablju i vježba fejkerski killer-osmjeh.

Imam nekoliko situacija iz bliže okoline gdje mi frendovi hodaju okolo poput ježeka jer su se malo zajebali u procjeni i dobili par „švicarskih”, dvije – tri sablje, nekoliko kuhinjskih i poneki otvarač boca (koji izvandredno služi zabijačima da ti ga tu i tamo još malo dublje „zavrnu”).

Stara izreka kaže – „pravi prijatelj će ti zabiti nož u prsa!” Ma fuck that, pravi prijatelj nema nož i nije mu ni na kraj pameti nanijeti ti bilo kakvu bol, sprijeda ili straga. Pravi prijatelj jedino može služiti kao zaštitnik od zabijača (tzv. retrovizor), rame za plakanje i medicinska sestra.

Naravno, nitko nije svetac, i ja sam ih sigurno zabila nekoliko, slučajno ili namjerno…ali ubrzo sam i platila za isto ponašanje. To je ono kaj zovu karmom i s njom nema zajebancije. Zato više ne rabim nikakvo „oružje” u borbi protiv neprijatelja. Čekam da se sami sjebu. Jer ne možeš hodati svijetom i pikat rulju u leđa bez da ti se sve to negdje, na neki način ne vrati.

Svojih par „ožiljaka” na leđima i dalje s ponosom nosim. Nauči čovjek živjeti s njima jer adaptacija je ključ preživljavanja! Treba odlijepiti od sebe svu negativu, ružne događaje, situacije koje su te povrijedile i osobe koje ti ne trebaju. Samo i jedino tako možemo uživati u životu i biti otvoreni za nova iskustva. Teško je zaboraviti neka sranja, ali ovdje ne solim pamet da – moraš.

Zato samo pažljivo izvadi te noževe iz leđa, prebroji ožiljke i ne okreći se prema zabijaču! Ostavi ga da zbunjeno stoji i čeka da padneš. Umjesto pada, pokaži mu dupe ili otpleši Macarenu i, uz osmjeh, piči dalje. „Ne okreći se sine!”