Od stoljeća sedmog

Teško da se netko može toliko „crnjak” zahebavati na svoj račun, kao što to mogu Hrvati. Nekako nam to i u doba ove bezglave mučne krize ipak daje nadu da smo zadržali pravi šeretski duh. Jer nova predstava Ludens teatra još jednom aktualizira pitanje našeg prava – ne više Podravskog već pravog Hrvatskog jala i zlobe. Na kraju krajeva, ispada da smo kroz povijest bili perverznjaci, pijanci i bedaki skloni svemu samo ne sami sebi. I koliko god bih željela napasti odmah i Svenovu družinu i tekst i redateljicu, kužim da je to zapravo velika istina. A istina oslobađa ili je to idiotska izreka za one koji nemaju muda tvrditi suprotno.

Kako zaista nemam muda, onda je dobro da znamo da bi već stvarno bilo krajnje vrijeme da prestanemo pljuvati po sebi i svojima i onu izlizanu o glavama skupa prestanemo koristiti, ako ne mislimo ozbiljno. Stvarno mislim i da je vrijeme da još jedan izvorni podravski brend stavimo u prozirni celofan s Podravkinim srčekom na mašni i počnemo izvoziti u udaljene istočne krajeve. Radi se o sindromu genijalaca, koji nakon što su otišli u metropolu i neslavno završili svoje velike javne karijere, dolaze doma pokazati DUDEKIMA kak se to prav za prav dela. Taj smo fenomen prvo uvježbavali s uvezenim genijalcima koji su zasjevši na pozicije raznih predsjednika uprave, činili sve da te iste uprave unište i pretvore u osobni akvarij za zlatne ribice, koje su ispunjavale i više od tri želje. Kao da nas to nije naučilo pameti pa trebamo i domaće „zvjezdice” koje komentarima i uputama analiziraju politički i gospodarski prostor i onda savjetuju kako bi bilo pametno učiniti ovo ili ono. Iskreno rečeno dragi moji – PA DA SU TI DOMAĆI PURGERSKI SAVJETNICI TAK JAKO PAMETNI KAJ NE BI ONDA IMALI VEĆ GLOBALNE KARIJERE, a ne da se bave sa „seljacima” koji čak ni magnetnu rezonancu nisu u stanju nabaviti.

I s i bez rezonance od stoljeća sedmog se nismo daleko maknuli, sve dotle dok bumo očekivali da nam političari uređuju zdravstvo, obrazovanje, ceste i kioske. I ako prvo od sebe treba krenuti, onda jedan veliki bravo za sve one koji su se vratili u sportske terene i dvorane kad igraju domaće ekipe. Da je tako i u svemu drugome, ne bi nam trebali savjetnici koji niti u Zagrebu Bog zna kak ne kotiraju, a niti njihove mudre izreke.