KOLUMNA : Svijet gljiva // Žuta uleknjača, prijevara ili velika zabluda

06:18h
0
autor-nenad-homar


Kada vas netko uvjerava da vam prodaje jedno, a vi znate da vam prodaje nešto sasvim drugo i to mu i kažete pa ste zatim još svjedoci da na isti način to uvaljuje i drugima možete reći da se radi o prijevari.

No zanimljiva je uvjerenost ovih ljudi da su u pravu i da svatko tko priča drugačije, priča gluposti. I ne samo da su uvjereni da su u pravu nego i šire svoj nauk pa se zabluda, jer možda se ipak radi o tome, obzirom na gotovo vjersku odanost svojoj ideji, širi i poprima goleme razmjere.

Neki dan sretnem u šumi jednog berača gljiva.

– Dobar dan

– Bok daj

– Ima kaj?

– O, ima-ima!

Priđem bliže i vidim da je košara gotovo puna.

– Jel znate kaj berete?

– Znam. Kak ne bi znal?!

– Pa kaj berete?

– Lisičke. -sigurno će on.

Mislim da sam prilično uzaludno objašnjavao da gljiva koju bere nema gotovo nikakve veze sa lisičkama, osim možda boje koja kod pojedinih primjeraka može biti relativno slična, ali ipak ne ista.

Jer njemu su „oni“  rekli da je to lisička i on to već godinama bere, jede, suši i ko zna kaj sve ne.

I nakon što sam mu objasnio manje više sve što znam o gljivi koja je ispunjavala njegovu košaru i nakon što me, manje- više, pozorno poslušao, nastavio je sa branjem, a ja sam produžio dalje, berući mnogo ukusnije i nesporno jestive vrste.

Otišao sam par dana kasnije i na plac. Bila je gužva oko klupice na kojoj su počivale naše ovotjedne družice pa nisam doznao dali se i ovdje ove gljive prodaju pod lisičke, ali znam da ćete često naići na takav primjer, jer je upravo ovo „podvaljivanje“ jedne vrste pod drugu česta tema u gljivarskim krugovima.

Žuta uleknjača (Clitocybe inversa Scop. ex Fr.)Žuta uleknjača (Clitocybe inversa Scop. ex Fr.) vrlo je česta stanovnica bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, u kojima raste masovno pa ju i ovih dana možete  susresti u velikim skupinama i, ako se na to odlučite, nabrati u velikim količinama.

Osobno ju nikada nisam brao za jelo, niti sam je kušao pa ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva o kvaliteti ove gljive, ali ćete u literaturi susresti napomene kao što su. „u nedostatku drugih gljiva može se konzumirati, ali mlada..“ i slične.

Ako znamo da je u mesu ove gljive otkriven muscarin, istina, u relativno malim količinama, no ipak dovoljno da pri konzumiranju većih količina može doći do štetnih utjecaja na organizam, ne vidim razloga za njenu konzumaciju.

No to ne znači da ne vrijedi upoznati ovu gljivu, koja će svojom žutocrvenom bojom često krasiti naše šume. Ako obratite pažnju na vrlo ulegnut klobuk sa podvijenim rubomvrlo guste listiće koji se spuštaju niz stručak, teško ćete ju zamijeniti sa lisičkom, odnosno bjelkastom lisičicom, na koju se možete podsjetiti ako pročitate ranije objavljenu kolumnu idiličnog naslova Bjelkasta lisičica i šuma koje nema.

Moguća je zamjena sa nekim sličnim vrstama iz roda Clitocyba, ako se nedovoljno pažnje posveti karakteristikama pojedine vrste, no što se jestivosti ovih vrsta tiče, možete proći isto ili čak i bolje ako našu žutu uleknjaču zamijenite sa npr malom martinčicom (C. gibba).

čitam...