Baš sam prošlog tjedna, boraveći (i izvještavajući rječjom i slikom) tri dana na rukometnom turniru u užarenoj Mađarskoj, od toga u dva navrata u nesnosno vrućoj dvorani, pa potom nakon noćnog povrtaka u 3 sata u petak, cijelo popodne bio u pogonu, od službenog slikanja rukometašica, do pisanja (i slikanja) u živo sa Slavenove i Lokomotivine utakmice i cijele subote pisanja zaostataka, među kojima su i ove 28. Karte, dakle, baš sam se zapitao: A kaj to meni treba? Naime, koristim ovu rubriku da obavijestim cijenjene čitatelje, vas svih, nadam se, sto i kusur, da uz 28. Karte ide i 28. 8. kada navršavam sedam banki i od srijede, na imendan, čitate tekstove čovjeka na početku osmadesetih, koji je, eto, još živ.
ŠKOLSKA KOLEGICA RASPITIVALA SE KAD JE MOJ SPROVOD
A namjerno kažem, eto, još živ, jer je, zasad neindentificirana školska kolegica ”moja generacijaaa, četrdesetdrugeee, sva se promijenilaaa (Kornelije Kovač)”, nazvala redakciju Podravskog lista, dok sam bio na zadatku u Mađarskoj, i pitala kad je sprovod, jer je ona čula da sam – umro.
S jedne strane trebao bih biti zahvalan, jer, uvjeravali su me suputnici u Mađarskoj, jer kad se nekoga proglasi mrtvim, taj dugo živi. A s druge strane, kaj te babe stalno nekaj zapetavaju? Mogla je nazvati mene, pa bih joj rekao da sam smrtno umoran od vrućine i da smrtno mrzim tračeve. Ali da sam živ usprkos njoj.
Jednoč je tako čovjek sličnog prezimena u Koprivnici malo priklao suprugu, a Koprivnica brujala kako sam to bio ja. Malo čudno su me svi ti tzv. prijatelji gledali kad sam se drugi dan pojavio slobodan k’o ptica na promociji Podravskog zbornika, dok su me iz muzeja još zvali (nekad). Gledali i čkomeli. Nisam ni znao o čemu se radi, a kad sam doznao, sve sam ih lijepo upitao: Dobro, da sam to i uradio, ali vi niste u dva dana ni jednom došli pitati ostatak familije je li im što potrebno kad imaju oca koljača?
O tempora, o mores! O ljudi, o običaji!
OD PRVOG ČLANKA BIT ĆE 55 GODINA, NAPISAN SA 15 GODINA I 3 MJESECA
Preživješi tako jedno klanje i jednu smrt sumirao sam godine, pa sam ustvrdio da pišem već 55 godina, jer sam prve tekstove u Glasu Podravine objavljivao 1957. godine, gdje sam tada imao pristup, iako sam napunio tek 15 godina. Neki od sadašnjih novinskih šefova još nisu bili ni u planu. Pronašao sam, a nisam siguran da nije bilo nešto i prije, da je prvi tekst objavljen 29. studenoga 1957. godine, dakle s 15 godina i tri mjeseca.
I to, gle čuda, baš o rukometu. Muškom i ženskom. Slaven sam počeo pratiti 1960. godine.
Ostali tekstovi iz tog razdoblja već tada su bili na tragu popravka ”krivih Drina” našega grada. To su bile rubrike Sitnice, ali ipak… koju je pokrenuo Pajo Kanižaj, Reporter luta gradom, koju su pokrenuli Miroslav Gačić i Vinko Česi, Svaštice, mini humoreske i tako bliže i dalje. Dakle, nešto slično ovome što pokušavam i danas u Otvorenim gradskim kartama, koje su obavljivane najprije u Podravskom listu, potom u Glasu i sada, kada više nema papira za njih, na internetu.
Dalje slijede ”rani radovi”, onako kako su tada objavljeni. Mislim s tadašnjim pravopisom i gramatikom. Redosljed je po datumima, ne po tematici.
14. PROSINCA 1957.
Rukomet // Muški: Gimnazija Bjelovar – Gimnazija Koprivnica 31:26
”U petak, 29. XI. 1957. odigrana je u Bjelovaru prijateljska rukometna utakmica, između Gimnazije Bjelovar i Gimnazije Koprivnica. Igra je bila dosta živa, ali znatno slabiji gosti, nisu se mogli suprotstaviti gotovo kompletnom bjelovarskom Partizanu, momčadi prve lige. Za bjelovarsku gimnaziju nastupila su i dva reprezentativca FNRJ-e Peter i Čuković. Osim toga gosti su, a naročito vratar, izgubili moral(!) već nakon prvih 15 minuta. To je utjecalo na daljnji tok igre, koja se završila rezultatom 31:26 za bjelovarsku gimnaziju.
Ženske: Gimnazija Bjelovar – Gimnazija Koprivnica 6:2
Također u petak 29. XI. 1957. igrale su u Bjelovaru ženske rukometne reprezentacije koprivničke i bjelovarske gimnazije. Bjelovarska gimnazija je boljom igrom pobijedila našu sa 6:2. -ČIM-”
Ovaj potpis Čim, koji je iskombiniran od inicijala prezimena i imena nadjenuo je školski kolega Josip Povrženić. Generacija 42.
Slijedi nešto kao današnje Karte. Sve iz prosinca 1957. godine.
U stvari sitnice, ali ipak…
”Ispred stare pošte, pa sve do gimnazije, nalaze se ograđene aleje, koje će se zazelenjeti, čim stigne proljeće. Ali mnogi, izgleda, o tome ne vodi računa. Čim je pao prvi snijeg, mnogi nesavijesni građani počeli su prelaziti preko aleja, kako bi si skratili put za nekoliko metara. Rezultat – potrgana žica i izgažena trava, što je naročito došlo do izražaja, kad se snijeg otopio.
xxx
U našoj zemlji izlazi relativno velik broj novina i časopisa i logično je, da bi kupovanje svih onih koje želimo čitati, zahtijevalo priličan materijalni izdatak (naročito za omladinu, koja ih najviše čita). Zato postoje čitaonice, gdje sa mogu naći svi naši značajniji listovi. Ali u našoj gradskoj čitaonici nema nekih listova, koji su inače vrlo popularni.
Tako, na primjer, nema Mladosti, Večernjeg vjesnika, Sporta i svijeta, Filmskog vjesnika, dok ima nekih stručnih listova, koje gotovo nitko ne čita. Osim toga, naša čitaonica ne otvara se gotovo nikad na vrijeme, već uvijek oko pola sata kasnije od određenog vremena (zatvara se točno na minute).
xxx
U našem kinu često dolazi do kraćih prekida tona i sličnih tehničkih greški.
U takvim situacijama, jedan dio gledaoca, se ponaša krajnje nekulturno. Uglavnom su to neki mladići, koji priređuju u takvim slučajevima čitave koncerte zviždanja i lupanja stolicama.
Mislim da o tome, kako je to ružno i nekulturno, uopće ne treba govoriti. Da li je rukovodstvo omladine kada o tome raspravljalo?
xxx
Dogodilo se to na rvačkom turniru između Koprivnice, Varaždina i Virovitice u Domu kulture. Čini su počele rvačke borbe, gledaoci su nagrnuli prema pozornici, tako da je bilo i srušenih stolica, a mnogi gledaoci iz zadnjih redova stajali su i na njima. Gledaoci sa balkona imali su priliku gledati duplo rvanje: na pozornici grčko-rimskim stilom, a u dvorani slobodni stil. -ČIM-”
Stolni tenis: Reprezentacija koprivničke gimnazije – Reprezentacija bjelovarske gimnazije 5:4
”Za reprezentaciju koprivničke gimnazije nastupila su dva učenika petog razreda i jedan učenik Druge osmogodišnje škole. Usprkos mladosti oni su svoje protivnike pobijedili sa 5:4, na, da se tako izrazim, njihovom terenu 29. XI. 1957. Hodalić i Šafar pobijedili su svoje protivnike sa 2:1, dok je treći član izgubio sa 1:2 Lijep uspjeh mladih stolnotenisača. -ČIM-”
1. VELJAČE 1958.
Zimska radost mladih: Veselje na Bašći
”Pao je snijeg. Kolike U radosti za djecu. Oni, koji nisu u školi nakupili po pet-šest kolaca, oni su u svijetu skijanja, sanjkanja, klizanja.
Zanimljivo je doći na Bašću. Na brijegu sve vrvi od djece. Kao u pčelinjaku. Oni veći se skijaju, a skijanje je drag sport i malima, koji su, koji puta, kuražniji od velikih. Oni manji se sanjkaju. Osobit užitak im je (ne znam zašto) kada padnu, pa se zavaljaju u snijeg. Ne ostaju sve radosti na snijegu. Ispod brijega je led, na kojemu mladi klizači izvađaju razne majstorije (koje uvijek ne završavaju sretno). Na tom ledu se igra i – hokej. Bez suca, sa običnim batinama, kao palicama. Vrata su obilježena komadima leda. Tu se tada udara po gumenoj loptici, po nogama i po vratarevim rukama. Kad takva igra nije fer, pa ako se netko naročito razljuti, on
da pretrgne svoju palicu na pola, pa je baci daleko od sebe i ona padne u grmlje, ako se ne zaustavi na nečijoj glavi.
Eto, takav je život na Bašći. Djeco! Nemojte sjediti u zapećku! Naužijte se svježeg zraka. Čisti zrak je koristan za zdravlje, a zdravlje je – život. -Testis-”
Ovaj potpis, Testis, latinski svjedok, koristio sam kod škaljivijih tema: kad sam u to vrijeme kritizirao ponašanje u dugim redovima za kino-karte (to danas ne možete ni zamisliti) lokalni siledžje su se raspitivali: Tko je taj Testis?
U vezi testisa, moram reći da je vladala i zafrkancija. Jer testis znači i jaja. Pa se govorilo: Testis unus, testis nulus. Jaje jedno, jaje ni jedno. A za pisanje su trebala oba.
29. OŽUJKA 1958.
MALA HUMORESKA // Inventura
Svi vi znate što je to – inventura. Zar ne… Ne?… Ne znate? … Pa to vam je… kako da kažem… to kada su vrata trgovine otvorena, a vi ipak ne možete ući. Da, to je inventura. Ja sam te inventure iskreno zamrzio, a i vi bi na mojem mjestu učinili isto. Uostalom… slušajte.
Priče obično počinju: Bila su jednom tri brata – ali ova moja počinje: ‘Bila je inventura’. Baš sam se uputio da kupim u trgovini neke sitnice. Ušao sam. Svi me trgovci nekako čudno gledaju, a gledam i ja njih; jednom riječju: mi smo se gledali. Prozborim:
– Imate li kvasca?
– Imamo. – odgovara trgovac, ali se ne miče s mjesta.
– Pa molim vas. – rekoh …
– Mladiću, inventura je.
Inventura?! Izletih brzinom satelita iz trgovine. I zaista: u izlogu na pak papiru pisalo je: Radi inventure zatvoreno.
Uputih se drugoj trgovini. Za svaki slučaj pogledah u izlog ne piše li: Radi inventure zatvoreno. Olakšano uzdahnuh. Ne piše ništa. Uđoh.
– Dobar dan. – rekoh.
– Dobar dan – odgovori trgovac.
– Imate li – kvasca?
– Ne nemam, – uzviknu ljutilo on, – zar ne vidite da na vratima piše: Inventura.
Ah, da! Sjetih se. Nešto je pisalo, ali na to nisam obraćao pažnju. Poletih iz trgovine kao na krilima. Uđoh zadihan u treću trgovinu.
– Imate li kvasca? – upitah još s vrata.
Trgovac procvrkuta:
– Inventura je.
– Pa zar sve trgovine imaju inventuru? – upitah zagranut.
– Ne znam! Ali, kao što vidite, mi je imamo, pa bih vas molio da izađete i da mi ne smetate u poslu.
Utučen, izišao sam na ulicu. Tada je počela drama. Trčao sam od trgovine do trgovine. Obišao sam deset trgovina. Deset puta je bila ponavljana užasna riječ – inventura.
Eto, sada vidite, zašto sam zamrzio tu riječ. -ČIM-
5. TRAVNJA 1958. GODINE
Rekord
”Na zgradi hotela Kalnik u Koprivnici, postoji oglasna ploča planinara. Na njoj se nalazi jedan plakat, koji je sigurno rekord svoje vrste. Taj plakat poziova planinare na I. slet planinara Slavonije, koji će se održati od 27. do 29. srpnja 1956. godine. Taj plakat stoji ovdje već dvije godine, a da se nitko ne brine, da ga skine.
Ovo nam ukazuje na još jednu činjenicu. ili je planinarsko društvo zamrlo, ili uopće ne postoji.-ČIM-”
19. TRAVNJA 1958. GODINE
Hidrometeorloška stanica
..U Koprivnici postoji meteorološka stanica, kojom upravlja činovnik u penziji Stjepan Mašansker. Ima više vrsta meteoroloških stanica. Ova naša, koprivnička, je stanica trećeg reda. Raspolaže s nekoliko mjernih instrumenata. Uz obaveznu kućicu, u kojoj se nalaze, maksimalni i minimalni termometri (za mjerenje najviše i najnniže dnevne temperature), te suhi termometar i termometar za mjerenje vlage, nalazi se još i kišomjer, za mjerenjne padavina odnosno oborina, smjer vjetra, naoblake i trajanje sijanja sunca. Osim toga, bilježe se i izvanredne pojave (grmljavina, prolom oblaka). Sve se to bilježi tri puta na dan u Dnevnik. Iz Dnevnika se unaša u Mjesečni izvještaj, a ovaj se šalje Hidrometeorološkom zavodu, u Zagreb.
U nekoliko navrata su poljoprivredne stanice tražile podatke od unatrag 10 godina, što su i dobile. Pojedini razredi Osmogodišnje škole i Gimnazije posjećivali su. u okviru školskih satova, meteorološku stanicu, gdje su promatrali njen rad.
Osim te meteorološke stanice postoji i jedna manja. Ta je Gimnazijska meteorološka stanica, kod nje promatranja vrše sami učenici. Izvještaje s promatranja pišu na posebnu ploču, koja se nalazi u hodniku škole. Unašaju u grafikon promjenu temperature i tla.
To je nekoliko riječi o našim meteorološkim stanicama …- ČIM-”
Napomena: Meteorološka stanica je 24 godine postojala u vrtu mojeg doma u Koprivnici u Basaričekovoj ulici. Službeni motritelj bio je moj poočim, a meni je pripala čas zamjenika motritelja. Evo, po tekstovima se vidi da sam već onda bio glasnogovornik (metorološki), kad se o portparolima nije ni sanjalo.
19. TRAVNJA 1958.
Rukomet muški // Propuštene prilike Mladi radnik – Lokomotiva 13:10 (9:5)
”Bila je to borba za predzadnje, odnosno peto mjesto na tablici Međupodsaveza Varaždin- Čakovec. Iako je Lokomotiva povela s 2:0, Mladi radnik je uspio izravnati, preći u vodstvo i konačno pobijediti s 13:10. Koprivnički plavi su propustili priliku, da se na tablici plasiraju bolje od posljednjeg mjesta. Ovako su šanse vrlo male. Moramo napumenuti, da je to bila fer borba.
Najbolji pojedinci kod domaćih bili su Špoljar i Županić.
Slavija – Partizan 21:20
Zanimljiva, uzbudljiva, s mnogo neočekivanih obrata; borba, koja je mogla završiti s isto takovim rezultatom u korist Partizana. To su glavne osebine ovog susreta. Zaista, teško bi bilo tražiti boljega, između ova dva, ravnopravna, takmaca.
Kod Partizana su se istakli Ščrbek, Mikulek i Kostić, a svi ostali ni malo nisu zaostajali za njima.
U predigri su se sastali, u prijateljskom susretu, domaći ženski klubovi Lokomotiva i Partizan. Pobijedio je Partizan s 5:3. -ČIM-
17. SIJEČNJA 1959.
O jednom predavanju
U četvrtak 8. I. o. g. Narodno sveučilište je u dvorani kinaVelebit priredilo jedno zanimljivo predavanje: O ekspresionizmu u slikarstvu. Predavač je bio direktor Galerije umjetnosti u Dubrovniku drug Josip Vrančić. Predavač je uz projekcije u boji, prikazao put od impresionističkog k ekspresionističkom slikarstvu. Predavanje bi bilo još zanimljivije, da nismo paralelno morali (besplatno) slušati lupu i vikanje u dvorištu, kao i razgovore nekih nezainteresiranih u dvorani. -čim-”
7. VELJAČE 1959. GODINE
O GAK-u
”U ruci mi je Glas Podravine broj 29, od 2. studenoga 1957. godine. Na strani 4., u rubrici Naši mlađi i najmlađi saradnici stoji članak pod naslovom: Omladinska pozornica u Koprivnici. U njemu piše: Omladina grada Koprivnice u želji da doprinese i svoj dio u kulturnom životu grada, formirala je aktiv, koji će se baviti popularizacijom kazališne umjetnosti. U tu svrhu osnovana je unutar općinskog komiteta NO Omladinska pozornica.
Dne 16. X. 1957. izvedene su dvije jednočinke I. Raosa.
I na tome se stalo.
GAK nije u mogućnosti da daje više od dvije premijere na godinu. Kada bi Omladinska pozornica i GAK naizmjence davali po jednu predstavu, sa četiri premijere godišnje i uz gostovanja stranih kazališta, kulturni život u gradu bi se koliko-toliko poboljšao.
Pokušajmo .. . (čim)”
12. RUJNA 1959.
Meteorološka stanica
”Ovih dana je Hidrometeorološka stanica u Koprivnici dobila još jedan mjerni instrument – ombrograf.
Dosad je imala suhi i mokri termometar, ekstremne termometre: maksimum i minimum i ombrometar ili kišomjer. Ombrograf služi za mjerenje oborina. Ima tu prednost pred kišomjerom, što pomoću pisaćeg i satnog mehanizma, bilježi na papirnatu traku točno vrijeme početka i svršetka padanja kiše, kao i količinu i ja
činu iste. Službenik Hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu Mato Skender postavio je više kišomjernih stanica u okolnim mjestima. One imaju veoma važnu ulogu u našoj poljoprivredi, jer se na osnovu takovih mjerenja vrše predviđanja vremena. (čim)”.
25. KOLOVOZA 2012.
POVRATAK U BUDUĆNOST
Bili su to rani radovi 15-17-godišnjaka. Očito da me neki vrag vukao u novinarstvo prije punoljetstva. S 18 godina već sam radio honorarno u Gradskoj rubirici Vjesnika u Zagrebu, a s 20 sam bio i glavni urednik Glasa Podravine, poslije? Pustimo to, vratimo se mi u budućnost. Karte broj 29 bit će normalne, bez nostalgije za prohujalim vremenima.
Uostalom, onoliko si mlad koliko se osjećaš. Ne pjevam pjesme: Kad sam bio mlađan lovac ja, svaka me je cura voljela…
Nasuprot: baš sam se zaželio lizaljke i sladoleda uz rock’n’rol. K’o nekad…
I malo tehna iz druge (sinovljeve) sobe. K’o danas…