Habdija je završio studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomski rad koji je oduševio ocjenjivački žiri nazvao je ‘Poplave i glad u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća u Civilnoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini’. Mentor mu je bio poznati koprivnički povjesničar dr. sc. Hrvoje Petrić.
Koprivničanac Tomislav Habdija dobitnik je nagrade “Ferdo Šišić” za najbolji diplomski rad 2014. godine. Radi se o diplomskom radu “Poplave i glad u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća u Civilnoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini”. Kao i ostalim povjesničarima, dobitnicima u drugim kategorijama, diploma o nagradi uručena mu je u petak, na Dan povijesti, na svečanosti u sklopu Kliofesta u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Tko je Tomislav Habdija?
Rođen sam u Koprivnici gdje sam završio osnovnoškolsko (OŠ Đuro Ester) i srednjoškolsko obrazovanje (Gimnazija Fran Galović). Nekako sam oduvijek bio više sklon društvenom i humanističkom području, a kroz školovanje me interes za te sfere usmjerio i u profesionalnom smislu. Kako razumijevanje sadašnjosti nije moguće bez proučavanja prošlosti, studij povijesti nametnuo se kao prirodan odabir pa sam ga upisao i završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Koji je zaključak Vašeg diplomskog rada?
U osnovi riječ je o radu koji se bavi istraživanjem društva izloženog izvanrednim situacijama te njihovim uzrocima i posljedicama. Pojave masovne gladi bile su u predindustrijskom društvu relativno uobičajene – svakih 20 do 30 godina. U periodu i na prostoru koji je obuhvaćen u radu izbile su dvije takve velike ‘epidemije’ gladi. Korištena je i domaća i strana literatura, te različiti izvori – samostanske kronike, matične knjige, memoari, upravni spisi… Jedan od ciljeva rada bilo je ispitati u kojoj mjeri na pojave masovne oskudice i gladi utječu okolišni čimbenici – poplave, vremenski uvjeti – a koliko društveni – ratovi, bune – te usporediti u kojoj je mjeri glad pogađala naselja urbanog i ruralnog karaktera, te vojnog i civilnog, i to na prostoru od dravsko-savskog međurječja. Doduše, ove opreke grad-selo i vojno-civilno mogle su se istražiti i samo na prostoru Koprivnice jer u periodu o kojem je riječ koprivnička župa obuhvaća i gradsko naselje i predgrađa koja su ruralnog karaktera – Banovec, Brežanec, Dubovec, Miklinovec – i vojna sela – Bakovčice, Reka, Jagnjedovec. Budući da se cijeli rad nekako bavi proučavanjem međudjelovanja čovjeka i okoliša, bio je nužan ekohistorijski pristup. Vodeći čovjek te grane povijesne znanosti u Hrvatskoj je dr. sc. Hrvoje Petrić, koji je bio moj mentor i svesrdna pomoć pri izradi rada. S obzirom na poplave koje su prošle godine pogodile Hrvatsku, rad je na žalost bio i dosta aktualan.
Što za vas znači nagrada “Ferdo Šišić”?
Svakako jedno lijepo priznanje za uložen trud, ali i poticaj za daljnja istraživanja. To je ujedno i priznanje mojoj obitelji koja je financirala taj rad.
Gdje trenutačno radite?
Trenutno odrađujem staž u jednoj zagrebačkoj školi gdje stječem nova iskustva. Mislim da je rad s djecom posebno važan jer oni su ti kojima treba usaditi ljubav, poštovanje, ali i kritičnost prema prošlosti. Zgodno je kako u školi djecu poučavate, ali možete dosta i naučiti od njih.
Imaju li povjesničari zasluženi status u društvu, u Koprivnici?
Mislim da proučavanje povijesti nekako oplemenjuje čovjeka i pruža mu bolje razumijevanje sadašnjosti. Na žalost, trenutačno socio-ekonomsko stanje je takvo da ljudi moraju previše vremena ulagati u puko preživljavanje pa im ostaje premalo i vremena i volje za druge stvari. U takvoj situaciji teško je naći širi interes za stvari koje ne ulaze u sferu ‘osnovnog’, a to se onda odražava i na humanističko područje. Mi povjesničari u Hrvatskoj imamo još dosta toga za istražiti, neke stvari koje su već odavno napravljene u Europi kod nas su još na čekanju, ali mislim da i tu ima pomaka u dobrom smjeru. Sama Koprivnica je nekako dobar primjer. Imamo kvalitetne institucije – muzej, knjižnicu, aktivno Povijesno društvo, povijesne časopise, i – ono što je najvažnije – dobre povjesničare.