Marđetko Vuković: Nije samo prodaja odmarališta u Pirovcu sumnjiva

15:09h
0
Snimio: Marijan Sušenj

Nakon što su zbog odmarališta u Pirovcu dobili kaznene prijave jer su ga prodali po višestruko nižoj cijeni od knjigovotstvene, nekadašnji vodeći ljudi Podravke mogli bi istražiteljima biti zanimljivi i zbog nekih drugih prodaja tvrtkinih nekretnina.

Njima se, naime, unazad 20-ak godina upravlja na, u najmanju ruku, neobičan način, tvrdi predsjednica sindikata HUS Martinka Marđetko Vuković, jer su odluke o tome koju nekretninu kome prodati i pod kojim uvjetima često bile nejasne i obavijene šutnjom:

– Pirovac nas nije zanimao, no zato smo htjeli kupiti Podravkino odmaralište na Čiovu. Ponudili smo na javnom natječaju 1,7 milijuna, kolika je bila knjigovotstvena vrijednost tog objekta, ali nikada nismo dobili odgovor zašto naša ponuda nije prošla, niti smo doznali za koliko novca je prodana. Koliko znam, odmaralište je dano u zamjenu za nekakve dionice, s time da je tvrtka prije prodaje taj objekt u potpunosti obnovila, no sve je to odrađeno “ispod tepiha”. Htjeli smo kupiti i vikendicu Tiskare Koprivnica, na Šoderici, no tu su prodaju 2000. godine u tajnosti bez javnog natječaja odradili Ivan Šestak, direktor upravljanja Podravkinim nekretninama, i članovi tadašnje Uprave sa zagrebačkom središnjicom sindikata PPDIV-a. Opet nismo uspjeli doznati za koliko novca je vikendica prodana, no ona sada više ne pripada Podravkinim radnicima, nego središnjici PPDIV-a, a kakva je sudbina još dva objekta na Šoderici koje je Podravka prodavala do danas nismo uspjeli doznati.

Ksenija Horvat, predsjednica Podravkinog sindikata PPDIV, objasnila je da je središnjica za objekt na Šoderici na račun Podravke uplatila nešto više od 100 tisuća kuna te da je sve odrađeno u skladu sa zakonom, jer javni natječaj za prodaju nije bio potreban:

– Uvijek su za svaku kupnju zainteresirani svi sindikati u Podravki, samo što nikada nemaju novca pa žele da im tvrtka pokloni nekretnine.Martinka Marđetko Vuković, predsjednica Podravkinog sindikata HUS. Snimio: Marijan Sušenj

Podravka je 90-ih godina prodala i nekoliko tvrtki – Tvornicu stočne hrane, Podravsko gospodarstvo, Klaonicu i silose Daruvar, Pletarstvo Ludbreg, Segesticu, Kvasac i Tiskaru Koprivnica, s time da je prodaja potonjeg poduzeća bila najčudnija. Podravka je, naime, prvo osnovala “Koti nekretnine”, tvrtku za upravljanje i prodaju imovine i za direktora imenovala Ivana Šestaka, koji je tada bio i direktor za upravljanje Podravkinim nekretninama, a onda u njezino vlasništvo prenijela tiskaru, navodno zato da bi prodaja bila lakša i brža. Zašto je tiskara prodana preko posrednika a ne sama i zašto je neposredno prije prodaje kupila najsuvremeniji tiskarski stroj nismo uspjeli doznati, jer je Šestak odbio razgovarati s nama te nas uputio na glasnogovornicu tvrtke Dijanu Jendrašinkin, ali ni ona nam ni nakon nekoliko dana čekanja nije odgovorila na pitanja upućena e-mailom.  Dugogodišnji zaposlenik Podravke odlično upućen u tu temu kazao nam je da je prodaja tiskare odrađena uz puno nejasnoća, no tješi što su zemljište u središtu Koprivnice i zgrada u kojoj su tiskarski strojevi i dalje vlasništvo “Koti nekretnina”. Ni njemu nije jasno zašto je Podravka otvorila spomenutu tvrtku, jer se pojavljuje samo pri prodaji tiskare, a za Ivana Šestaka kaže da je brat uhićenog bivšeg predsjednika Zdravka Šestaka:

– Ivan je Podravkinim nekretninama upravljao još dok je tvrtka imala stambenu zadrugu, a na mjesto direktora upravljanja nekretninama imenovan je dok je njegov brat bio član Uprave u čijem resoru je bila briga o imovini tvrtke. Ljudi koji s Podravku vodili 90-ih godina donosili su puno odluka koje su se naknadno pokazale kao vrlo loše. Nisu bile protuzakonite, no dugoročno su naštetile i rezultirale stagnacijom kompanije, a konkurencija u Hrvatskoj i svijetu se istovremeno razvijala. Najbolji primjeri za to su prodaja TSH, PG-a, Klaonice i silosa u Daruvaru, Pletarstva Ludbreg, Segestice, Kvasca i Tiskare, do kojih je došlo zbog stava da se Podravka treba riješiti svega što nije osnovna djelatnost, a to je proizvodnja hrane, bez obzira što su te tvrtke poslovale profitabilno. TSH je prodana prva početkom 90-ih i “u tišini”, a išlo se tako daleko da se Podravka odrekla i nekoliko tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta koje je desetljećima otkupljivala, što je bilo van svake pamet.

Naš sugovornik jednako nebuloznom drži i odluku o prodaji tiskare iako su sve svjetske prehrambene kompanije imale vlastite pogone za proizvodnju ambalaže. Dodao je da je žalosno to što je tadašnji vrh Podravke odlučio uništiti vlastitu proizvodnju sirovina, a konkurencija je radila obratno zbog promjenive prirode svjetskog tržišta.

– Umjesto da se ulaže u proširenje vlastite proizvodnje, a time i stabilnost, išlo se na rasprodaju “obiteljskog srebra”, kojekakve kupovine tvrtki za preradu ribe i slične akrobacije. Dobro je da se sada opet krenulo na stvaranje vlastite proizvodnje, pa i vraćanje PG-a u svoje redove, iako će to opet značiti ogromne troškove, jer je ta tvrtka u stečaju zbog ozbiljnih novčanih dubioza.

Snimio: Marijan SušenjMarđetko-Vuković je objasnila da nabrojene tvrtke nisu prodane u klasičnom smislu, nego radnicima, no da je i ta odluka bila loša, a s time se složila i Ana Katana, tadašnja predsjednica sindikata PPDIV. Naglasila da su se sindikalisti protivili radničkom dioničarstvu, jer su bili svjesni da neće opstati, no zbog vlasničkih odnosa i politike privatizacije morali prihvatiti takav ishod.

– Zalagali smo se za okrupnjavanje Podravke a ne da novi vlasnici tvrtki ne budu ljudi sa strane, no to se na kraju ipak dogodilo, jer su pojedinci otkupljivali dionice od radnika i na kraju postali većinski vlasnici. Protivljenje radničkom dioničarstvu me koštalo mjesta predsjednice podružnice PPDIV-a, no kad bi morala opet bi zastupala isti stav – objasnila je Katana i potvrdila da bi Podravka sada bila puno snažnija kompanija da unazad dva desetljeća nije rasprodana nabrojena imovina.

Osim prodaja tvrtkinih odmarališta i vikendica istražiteljima bi mogla biti zanimljiva i prodaja Podravkinih službenih prostora u strogom središtu Zagreba, naročito zato jer se to dogodilo u vrijeme kad je prvi čovjek Uprave bio Darko Marinac. U kuloarima se, naime, dugo šuškalo da je njihova obnova bila basnoslovno skupa te da su taj posao odradili Marincu bliski vlasnici građevinskih tvrtki, a onda su pod čudnim okolnostima prodani po puno nižoj cijeni. Službeno je, naravno, sve odrađeno u skladu sa zakonom.

 

jer su nam iz tvrtkinih Koorporativnih komunikacija odbili dati bilo kakav odgovor na traženje pojašnjenja