Srce jednom mora planut, za sav život za sve dane, dio je stihova iz Bokeljske noći pjesnikinje Maje Perfiljeve rođene u Tivtu, koju je tako divno izvodio Vice Vukov. Razgovarajući s mladom golmanicom Podravke Vegete Martom Žderić, Pločankom koju s ovom pjesmom veže samo more, nehotice se povukla paralela: Marta je u dobrim golmanskim godinama, školovana, s velikim iskustvom u reprezentacijama svih uzrasnih kategorija, Marta mora jednom planut i oplemeniti dosadašnji golmanski život i sve dane treninga, sva odricanja. Ne treba zboraviti da je Marta u Koprivnicu došla godinu dana kasnije nego što je pozvana, jer je majčino zdravlje bilo ispred karijere tada još maloljetne djevojčice.
ŠOJAT: MALA ĆE BITI ŽENSKI ŠOLA
Sjećamo s njenog sudjelovanja na Podravkinim pripremama u Biogradu, gdje kao golmanski ”višak” na treninzima kod Šojata igrala na desnom krilu. I bome i tu joj je išlo. A taj isti Šojka znao je reći: ”Gledaj ovu malu: to je će biti ženski Šola”.
Sve ovo govoriti, pomislit će netko, iza leđa prve golmanice Ivane Jelčić nije fer. Ma nema to veze: pa Marta je vječno zahvalna samozatajnoj dragoj osobi diplomiranoj ekonomistici kumi Ivani, jer je radi nje i njenim tragovima stala na gol u Pločama. Da ne velimo da i Marta studira ekonomiju.
Marta je lijepa djevojka, profesionalni snimatelji imaju za takve pojave izraz ”voli ju kamera”. Nemojte misliti da smo namjerno izabrali bazen za slikanje za ovaj razgovor. U kratkom boravku i to je bio dio obaveza rukometašica, a lijepom licu svejedno je slika li ga se u vodi ili u mračnim dvoranama na treninzima. A tako je i sa svim ostalim Podravkinim igračicama. Iskoristit ću izjavu fotoreportera i novinara Marijana Sušenja kod jednog službenog slikanja: ”Isuse, kak’ su to lijepe cure. To je najljepša ekipa”.
Makar je Marta kod slikanja rekla: ”Joj, pa nećete me valjda slikati u badiću, što će mi reć’ dečko?”. Zato smo slikali samo lice. A dečko? Zaboga, pa vaterpolist je, bazen mu je kao obiteljsko dvorište, a Marta u bazenu treba mu biti kao ukrasna, rijetka crna ruža.
MARTINE PRVE KOMPLETNE PRIPREME U KLUBU
Marta Žderić prošla je već dosta pripremih razdoblja, ali nikad kompletne u Podravki, radi sudjelovanja u reprezentativnim akcijama. Sada ima priliku ocijeniti Podravkine pripreme u Daruvaru:
– Meni se sviđaju pripreme, u ovih nekoliko godina prvo u Koreji, pa onda u Bratislavi, stalno sam bila, kao Čović i druge, na nekim drugim pripremama, za Europsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo. Ovo su prve pripreme da ih obavljam u klubu od početka do kraja, a i da sam imala prije toga mjesec i pol dan slobodno. Sviđaju mi se pripreme, plan priprema, odlično se radi i mislim da kondicije neće nedostajati. Ni ničega drugog, sve je super. I za golmane ima posebni program, vježbanje, da nije da samo trčimo, imamo svoje vježbe, svoje pokrete, radimo s utezima da ojačamo gornji dio tijela. I: uglavnom sve je dobro. Golmanske vježbe su doduše uvijek iste, sve je to identično, ali način rada i reda pridonosi toj novoj kvaliteti. Još malo i počinju turniri, pa, eto, idemo u Mađarsku, pa za Metković, tako da ja mislim da će na kraju sve to biti dobro.
– Naporno radite, a nema ozlijeđenih igračica?
– Nema. Ma to su male ozljede. Mi smo trenirale svaka posebno prije dolaska, ali ovo je drugi tempo, trenira se dva sata i više u komadu, pa se dogodi istegnuće lista, ramena, ili tako, zbog vježbi koje nismo do sada radile.
– Treneri hvale sve tri golmanice, i tvoje ”konkurentice”.
– A je? A što! Bolje da ima konkurencije. Da nema bilo bi monotono. Stvarno se svaka od nas trudi. Dobro je dok ima konkurencije.
– Zbog Jelči si došla u rukomet, a ”mala” Kapitanović ima perspektive, jedna drugoj pušete za vrat ”u krug”.
– Jelči je stvarno iskusna golmanica. Ona od nas ima najviše mirnoće, dosta nam pomaže, savjetuje, govori nam kad treba: ”smiri se”, ili ”nemoj tako”. Jer, normalno je: mi smo mlađe, eksplozivne na neki način, a ona dosta mirna, ona je sve to prošla i zna nam što treba reć’, a mala Kapitanović, ona je perspektiva, samo treba raditi i treba čekati svoju priliku. Kao što sam ja čekala i još uvijek čekam, ali sve to ide malo pomalo. Treba raditi, pa će doć’ sve kako spada.
DOBIVAM PRILIKE I ISKORIŠTAVAM IH
– Osjećaš li možda da je došao kraj tom čekanju. Sada dolazi i tvoje vrijeme, kako bih rekao, moraš planuti, skočiti, pokazati skupljenu kvalitetu.
– Ja se iskreno nadam da je došao kraj. Igrat ćemo puno utakmica, znači na jednoj golmanici to ne može biti. Pa, eto, kako smo igrali sa Srbijom i tu sam dobila priliku, koju sam, nadam se, dobro iskoristila. Isto i u klubu. I prošle godine na nekim utakmicama mislim da sam opravdala povjerenje, ne mislim na hrvatsko prvenstvo gdje nema baš ni motiva. Stvarno ta Hrvatska liga preslaba je za nas. Dobro, na nekim utakmicama stisnemo, ali kad igramo sa slabijim protivnikom nema tu da cijeli dan ”nabrijavaš glavu” da bi ispliv’o. Puno je utakmica uskoro, sve do Božića, jer nam nakon svega slijedi reprezentacija, a prije toga i prvenstvo i EVN Super liga i Liga prvakinja.
MA BAŠ SE LIJEPO DRUŽIMO I SLAŽEMO
– Sezona jest napuhnuta, ali pripreme obično teško padaju, pa je li ti je dosta Daruvara?
– Ma nije. Odmorila sam se kod kuće, prvo ljeto sam bila tako dugo. Normalno je da fali dom, mogla bih svaki tjedan biti doma, ali nije ovdje dosadno, družimo se. Nismo u Koprivnici, malo smo izvan, non-stop se družimo, u bazenu smo, ono kad imamo slobodno puno više smo povezane, nego kad smo u Koprivnici, pa kad svatko ima, normalno, svoje, netko ovako, netko onako, a tu smo svi više u zajedništvu. Baš se lijepo slažemo.
– Zanima nas tvoja prognoza za iduća natjecanja.
– Pa prvenstvo i kup ne bi trebali biti upitni, o tome ne bi trebali ni pomišljati na nešto drugo, to stvarno treba osvojiti. U Ligi prvakinja imamo dosta tešku grupu, ali sve protivnike znamo, snimamo, kao uostalom i oni nas. No, mislim da bi trebali napraviti barem korak više u odnosu na prošlu sezonu. To bi svima puno značilo. I nama i cijeloj Upravi. Mislim da bi mogli ove sezone. I pojačali smo se…
– Nekoga si zaboravila?
– Nisam, e! I navijačima – smije se Marta, pokazuje zube na kojima nosi mrežicu, a zato na utakmicama koristi zaštitne gume, ako vam je možda čudno izgledala da znate i to – Htjela sam reći da smo se pojačali s dvije vanjske šuterice, cure super idu.
BUDUĆA EKONOMISTICA UPORNO VOZI NA DVA KOLOSIJEKA: RUKOMET I FAKULTET
– Osim rukometa kako pripreme s drugim stvarima za život?
– Završila sam ekonomsku školu i sada sam na drugoj godini Ekonomskog fakulteta Zagreb, podružnica Koprivnica. To je studiranje po Bologni, pet godina, 4+1, četiri u Koprivnici, jedna godina u Zagrebu.
– Shvaćaš li to ozbiljno?
– Da, naravno.
– U srednjoj školi si sigurno bila odlična učenica?
– Pa, vrlo dobar – odličan. U Pločama vrlo dobar, a onda kad sam došla u Koprivnici, ne znam kako, postala sam odličan đak, sve
sam prošla s odličnim.
– Hm, da nije bilo popusta?
– Nije, nije, više sam učila nego dolje. Znate kako je kad odete kući, roditelji, dečko, ono sve, pa ne možeš više ništa drugo, a ovdje gore kad sam sama, trening mi je važan i učenje. Učiš, što ćeš. To treba ganjat’. Rukometna karijera nije zadugo, sve misliš igrat će se još ohoho godina, ali opet triba nešto za poslije, uvijek će mi to dobro doć’. I da prestanem s 35 godina opet će mi taj faks dobro doć’. Uz igru ću završiti i fakultet.
Nešto smo promumljali o tome kako je Marta pametna djevojčica, pa joj vjerujemo. Ne treba ovdje kao nekad: u istim tom klubu na trening u mogle dolaziti samo djevojčice bez loše ocjene. Ma, ima ona latinska poslovica: Ne za školu, za život učimo.
Dođite na utakmice i pratite napredak Marte Žderić. Da vidimo je li Šojka pogodio da je to ženski Šola. Što se nas tiče, može biti i Larvikova Lene Rantala. I bolja od nje.
Fotografije: Ivo Čičin-Mašansker, www.rk-podravka.hr