par koji razmišlja drukčije

Martina i Antal Papp vjenčali se u starom, posuđenom i recikliranom, nove su bile tek čizmice i leptir mašna: Volimo svemu dati drugu šansu, najvažnije je kako se taj dan osjećate

I bundicu mi je poklonila cura kojoj sam nekad davno poklonila vestu. Ona je baš u tom trenu u svom ormaru imala jednu bijelu koja je pripadala njenoj sestri pa mi ju je poslala. Sva sreća da je jer je taj dan bio najhladniji dan u godini, ali emocije najtoplije ikada, priča novopečena gospođa Papp.

16:00h
0

Koprivničanci Martina i Antal Papp upoznali su se prije tri godine. Nakon dvije godine zajedničkog života u Zagrebu, odlučili su se vjenčati, a to su i učinili sredinom veljače.


Za sebe vole reći kako su par koji razmišlja malo drugačije od drugih, a to su i potvrdili na njihov najvažniji dan u zajedničkom životu. Za ovu priliku utrošili su minimalnu svotu novaca, a sve što im je za taj dan bilo potrebno, posudili su i kupili rabljeno ili po vrlo povoljnim cijenama.

Za nekoga otpad, drugome korisno

Ovaj friški bračni par u svom životu vodi se idejom kako većina stvari koju ljudi smatraju otpadom ipak nije smeće nego se može koristiti i dalje, na različite načine.

– Volimo svemu pružiti drugu šansu – kaže za uvod Martina, a Antal dodaje kako malo ljudi razmišlja i pokušava reciklirati stvari, dok oni čak i odjeću koju nose nakon što im postane višak, prosljeđuju dalje.

Martina je oduvijek ljubiteljica vintage stvari, voli stare krojeve i materijale, a isto se sviđa i Antalu. Kad je došlo do razgovora o vjenčanju, u studenom prošle godine, oboje su bili stajališta da je suludo davati novce na komercijalizaciju vjenčanja te da je najvažnije da se oni osjećaju posebno i opušteno taj dan.

– Odluka o “recikliranju” odjeće i ukrasa bila nam je najnormalnija stvar – kaže Martina koja je za ovu priliku odjenula vjenčanicu iz 1979. godine koju joj je poklonila gospođa iz facebook grupe Sharing is caring.

Vintage vjenčanicu dobila je na poklon u Facebook grupi

– Kako se ne osjećati posebno u nečem što je netko radio prije 40 godina s posebnom pažnjom i puno ljubavi – kaže friško pečena mladenka.

Vjenčanica koju je nosila šivana je na mašinu, od čiste je svile i razlikuje se u velikoj mjeri od današnjih.

Troškovi vjenčanog outfita za njih dvoje iznosili su oko 500 kuna.

– Ja sam kupila samo cipele, to je bilo to nešto novo u cijeloj priči, u zagrebačkom trgovačkom centru za 99 kuna, a Antal leptir mašnu i maramicu. Sve ostalo sam dobila ili nabavila uz pomoć facebook grupe Sharing is caring. Svaki nabavljeni komad ima neku svoju dušu – veli Martina, a njen suprug potvrđuje kako je svaki detalj njegovoj mladenki pristajao kao saliven.

Foto Ana Lapaš

Svoju su priču Pappovi odlučili podijeliti kako bi kod ljudi osvijestili da za taj svoj dan ne treba potrošiti velike novce, nego ga vlastitim trudom i ljubavlju moguće učiniti posebnim.

Vjenčanu buketu napravila je sama i to od perlica, a ne od živog cvijeća

Martina je za taj dan sama osmislila i vjenčanu buketu.

– Htjela sam imati svoj svadbeni buket, a budući da ne podržavam rezanje živog cvijeća, ne volim iščupati nešto što je prekrasno i za tri dana će uvenuti, sinula mi je ideja buketu napraviti s biserima. Mogla sam tražiti nekog da mi je napravi, ali nije to poanta toga. Pet dana života otišlo mi je na izradu bukete, ali bila sam prezadovoljna – kaže Martina.

Antal je za ovu specijalnu prigodu posudio kaput kolege s posla.

– Objasnio sam mu za što mi treba i odmah je pristao – pojasnio je uz smiješak.

Torbica je jedna od obaveznih detalja na koju svaka mladenka izuzetno pazi. Martina je svoju nabavila za 30 kuna preko stranice gdje ljudi kupuju rabljene stvari.

Rukavice je Martina dobila na poklon od djevojke iz grupe Sharing is Caring.

Rukavice je tražila jako dugo, ništa slično što je zamislila nije mogla pronaći, a onda se opet javila jedna djevojka iz grupe koja joj ih je odlučila posuditi, no na kraju su i one završile kao vjenčani joj poklon.

Najhladniji dan u godini, ali najtoplije emocije

– Prave su vintage, od stare čipke. Bojala sam se da mi neće biti dobre, ali sjele su mi kao da su moje. I bundicu mi je poklonila cura kojoj sam nekad davno poklonila vestu. Ona je baš u tom trenu u svom ormaru imala jednu bijelu bundu koja je pripadala njenoj sestri pa mi ju je poslala. Sva sreća jer je taj dan bio najhladniji dan u godini, ali emocije najtoplije ikada – priča novopečena gospođa Papp koja je isto tako na poklon dobila i nakit za kosu koji nije baš bio u najboljem stanju, no doživio je transformaciju pa je dio ipak završio na mladenkinoj glavi, a dio u vjenčanoj buketi.

– Nikad nismo htjeli kritizirati ljude koji razmišljaju drukčije. Ima ljudi koji potroše lovu za taj dan, no mi nismo ti ljudi, nama je ovo ok – kaže Antal.

Nakon što je vjenčanica odradila zadatak u Martininom životu, dobit će novu ulogu, dok će rukavice, torbicu i cipele koristiti i ubuduće.

– Koristiti će je za kazališnu predstavu Tri sestre, Antona Čehova i ostat će na daskama koje život znače jedan duži period. Prepoznali su ljepotu njenog materijala i kroja – rekla je Martina.

Pappovi su uplovljavanje u bračne vode proslavili vrlo intimno i emotivno u društvu svojih vjenčanih kumova, a obitelj i prijatelje počastit će s dolaskom toplijeg vremena te kad im prilike to omoguće.

No i to ćemo napraviti na neki svoj način, opušteno i ležerno, bez pompe i drame – zaključuju oni, a nama ne preostaje nego poželjeti im puno sreće.

čitam...