EPODRAVINA POMAŽE

FOTO/VIDEO Martina Pendelj: Sad imamo svega, nismo ni gladni, ni žedni ni željni bilo čega, pomogli su nam ljudi dobra srca, hvala im!

Atmosfera je u obitelji pozitivna, posjete ne prestaju pa je i za našeg obilaska u dvorište Pendeljevih stigao gospodin iz Križevaca s dvije ogromne kutije punih kućanskih potrepština.

18:05h
0
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Kad smo pred tjedan dana prvi put ušli u dom obitelji Pendelj u Tremi i upoznali ovu sedmeročlanu obitelj nikako se nismo mogli oteti dojmu da je riječ o skromnim i poštenim ljudima koji se usprkos neimaštini koja ih okružuje vole i više od očekivanog. I taj smo ih put zatekli nasmijanih i veselih lica, no kad smo ih danas obišli u njihovoj skromnoj kućici, atmosfera je bila potpuno drugačija. Razlog tome je što ste im vi, brojni čitatelj našeg portala, u ovih nekoliko dana odlučili pružiti ruku spasa i omogućiti im da blagdane, ali i dane koji dolaze, provedu u miru i blagostanju. Brojne su pokloni stigli i u našu redakciju, što smo im danas i odvezli da stave pod bor.


Dobili novi frižider, škrinju, perilicu rublja

– Sad imamo svega, nismo ni gladni, ni žedni ni željni bilo čega, odmah nam s vrata govori majka Martina, nasmijanog lica. Uvodi nas u prostoriju koja prethodi boravku/blagavaonici/kuhinji u kojem su odloženi novi frižider s tri ladice za zamrzavanje, ali i nova škrinja. U kupaonici je već ukopčana i pere rublje nova perilica.

– Sve su nam to dovezli ljudi dobra srca i pomogli da nam životi krenu normalnijim tokom – kaže Martina. Majka petero djece kao ni za prve posjete nije mogla zaustaviti suze, neodlučna je oko toga što ju je i od koga najviše razveselilo.

Telefon nije prestajao zvoniti, stigao je i građevinski materijal

– Od kako ste objavili priču naš telefon nije prestao zvoniti. Koliko je ljudi od tad do danas došlo k nama, ni sama ne znam. Zvao me čovjek da nam daje 10 tisuća kuna za građevinski materijal, pitao me što nam treba, što da nam kupi. Vapno i cement nisam htjela uzeti zbog vlage, pa bi na proljeće to morala baciti. Na kraju smo dogovorili da nam kupi šljunka, drvene grede i žicu za ogradu. Sad ću napokon biti sigurna da mi djeca ne idu na cestu, da ne strahujem jer bude koji podletio pod traktor – kaže Martina te dodaje kako ju je u nedjelju iznenadila posjeta gospođa iz Koprivnice od kojih je jedna bila frizerka.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

– Došle su k nama i uredile nam frizure, nismo mogli vjerovati, svi smo ostali u šoku da takvi ljudi postoje – rekla je majka.

Odjeća, obuća, špeceraj, slatkiši, mobiteli, tablet, igračke…sve to su im poklonili dobri ljudi.

– Zahvalila sam svima od srca, koji god su tu bili, tko god me zvao, zanimljivo je da svi hoće biti anonimni. Bio je i natjecatelj iz Života na vagi, donio nam je odojka i to cijelog, na polovice ga je odrezao, donio je to u crnoj vreći na ramenu i u crvenoj jakni pa smo se šalili da nam je već došao djed mraz – kaže Martina.

Djeci više neće biti problem praćenje nastave online

Školarci više neće imati problema s praćenjem nastave budući da je svaki od njih dobio mobitel, a Emanuel i tablet. S obzirom da je danas bio zadnji dan nastave, preko praznika će mu služiti za razonodu pa će na njega skinuti i pokoju igricu, objašnjava nam i zadovoljno pokazuje novi uređaj.

Atmosfera je u obitelji pozitivna, posjete ne prestaju pa je i za našeg obilaska u dvorište Pendeljevih stigao gospodin iz Križevaca s dvije ogromne kutije punih kućanskih potrepština.

– Tati je danas rođendan, pojašnjavaju nam veselo klinci.

Za razgovora Martinin telefon ne prestaje zvoniti. Na liniji je bila Ivanova učiteljica, koja je provjeravala kako se snalaze u ovim danima.

– Napokon je i nama sunce svanulo, pristiže nam pomoć, svi mi pomažu – objašnjava joj drhtavim glasom.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Mališani su veselo otvarali igračke, uz zvuk s novog TV-a 

– Beba ima dudu, brm brm brm. Gle kaj sam dobila, gle kaj sam dobil…prekrasno, to si čuvaj – čuje se iz pozadine gdje djeca odmataju svoje poklone. Vesele se novim maskama za lice, Ana Mariju je razveselila crvena haljinica, dečke autići, posebno oni na daljinski, voze ih odmah po kuhinji, odnosno boravku koji je zatrpan kutijama s hranom. Manuela je otvorila kutiju s bebom pa se odmah primila uloge liječnice, Elena je izvukla set za male veterinare i već preslušava i cijepi psića.

Na mjestu starog televizora je novi, koji je za razliku od starog, u funkciji. Umjesto improviziranog blagovaonskog stola u prostoriji je pravi drveni stol sa stolicama za kojim sada mogu komotno i normalno jesti svih sedmero. Pretrpan je raznoraznim slatkišima. Manuela, Elena, Ana Marija, Ivan i Emanuel koji inače sve dijele jedan s drugim, s tom navikom nisu prestali. Otvaraju paketiće i dogovaraju što će biti čije. Majka sve promatra sa strane.

– Dirnuli su me svi redom u srce, nemam riječi da se zahvalim svima – kaže Martina.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Najviše nam treba zdravlje, ostalo će nekako doći

Među stvarima koje su primili, našla se i jedna rukom pisana čestitka koju im je poslala četveročlana obitelj iz Ludbrega. Žele im zdravlja i sreće u novoj godini.

– To je ono što nam najviše treba i najveća istina. Sve ostalo će već nekako doći, sad sam sigurna u to – rekla nam je na kraju Martina, ganuta do suza.

S ocem Ivanom srećemo se već na odlasku, taman se vratio iz grada.

– Hvala svima koji su se na koji god način uključili i sretan vam i blagoslovljen Božić – poručio je svim našim čitateljima.

Traže auto sa sedam sjedala koji bi otkupili na rate

Akcijom je obitelj Pendelj dobila pregršt svega. Među ostalim im je osiguran i dobar dio građevinskog materijala kojeg su si željeli kako bi mogli sazidati novu prostoriju u kojoj će spavati dečki. Na rastanku su nas ipak zamolili još jednu sitnicu, da prenesemo ljudima njihovu molbu, pa kako su im ove želje bile uslišane nadaju se da će i ova pasti na plodno tlo.

– Sedmero nas je i naš nam je auto premalen, odnosno kad god nekamo idemo, primjerice k liječniku ili do grada, moramo se voziti na dva puta, ako ne želimo biti u prekršaju. Već dugo razmišljamo da nabavimo novi, s više sjedala, kako bi se svi vozili o jednom, istom trošku. U potrazi smo za kombijem ili osobnim vozilom sa sedam sjedala. Kupili bi ga od nekoga, ali glavni je uvjet da ga možemo otplaćivati na rate, baš onako kako smo isplatili i sve rate za ovu našu malu kućicu – zamolila je Martina da prenesemo čitateljima njenu želju.

čitam...