Slučaj Saše i Kristine Grinfelder, mladog bračnog para iz Podravske Moslavine koji je potresao Hrvatsku jer nisu mogli naći smještaj pa su pet dana proveli spavajući na obali rijeke Drave, ima sretan kraj.
Podsjetimo, njihova priča proširila se Hrvatskom nakon što su ovaj 32-godišnjak i njegova supruga ostali iznenada bez krova nad glavom jer su morali izaći iz smještaja u kojem su inače živjeli.
Zahvaljujući umirovljeniku Krešimiru Staziću iz Koprivnice, njihova agonija je završila jer su dobili krov nad glavom i uvjete za život dostojan čovjeka.
Kad je na televiziji saznao za njihovu tužnu priču, ni trenutka nije dvojio treba li im pomoći već je to i učinio. Sjeo u automobil i prešao 109 kilometara da bi im pružio ruku spasa.
– Sa suprugom i dvoje djece prije 17 godina sam se našao u sličnoj situaciji. Sudski smo bili izbačeni na cestu. Nismo naišli na razumijevanje drugih, kao što sad ni oni nisu. Nitko nam nije želio pomoći. Prošlo mi je to kroz glavu, kako nama bilo. Nazvao sam Sašu i pitao da li bi htjeli doći u Koprivnicu. Pristao je. I mogu biti kod nas koliko žele, dok se ne snađu negdje drugdje. Jednostavno nisam imao srca ostaviti ih – ispričao nam je Krešimir Stazić.
Saša nam je rekao da je ovaj Koprivničanac bio među prvima koji je nazvao i ponudio pomoć. Bilo je još poziva, ali nitko nije imao ozbiljnu namjeru pomoći ovom mladom bračnom paru u nevolji.
– Bio sam zbunjen kad me nazvao. Pristao sam doći, ma samo da imam krov nad glavom. samo da imam krov nad glavom. Odradio sam smjenu svoju u Šumariji i krenuli smo u još u ponedjeljak za Koprivnicu. Odmah su nam dali jesti i piti, nakon pet dana sam se konačno normalno otuširao. U Moslavini su od nas vi okretali glavu, ne znam zašto – rekao je Saša Grinfelder.
S obzirom na to da je zaposlenik Hrvatskih šuma, čeka da mu se odobri premještaj. Nada se da hoće.
– Čekam da se dogovore moji poslodavci. Ako mi daju otkaz, što mogu. Tražit ću nešto drugo i spreman sam raditi bilo što, samo da imam posao. Plan mi je ostati u Koprivnici, dignuti stambeni kredit i kupiti kuću. Ne želim više ni svojoj ženi priuštiti šok pa da se seljakamo. Ionako joj je dosta teško, sad se malo opustila, inače je neprestano plakala. Veliko hvala Kreši što nam je pomogao i pokazao svoje veliko srce – kazao je Saša.
Zahvaljujući ovoj prekrasnoj gesti umirovljenika zlatnog srca, očito je da još postoje ljudi kojima je ipak najvažnije pomoći drugima u nevolji.
