masovno iseljavanje i dalje traje

Mladi Luka Špiranec odlučio je napustiti svoj rodni kraj i sreću potražiti u Njemačkoj: Želim više od života pa odlazim

Ako imate prijatelje ili poznanike koji već rade vani, to će vam biti najjednostavniji i najsigurniji put za pronaći posao. Primjerice, moja sestrična je otišla raditi u Njemačku, u firmu kojoj je vlasnik bio Hrvat i nije dobila plaću. Treba biti oprezan, ali i probati, zašto ne, zaključuje Špiranec.

08:00h
0
Luka Špiranec voli konobariti // Foto: Matija Gudlin

Odlazak u inozemstvo u potrazi za boljim životom, u današnje vrijeme nije, nažalost, ništa novo. Mladi masovno odlaze te svoju sreću traže u drugim krajevima.


Luka Špiranec, 24- godišnji Koprivničanac odlučio je ‘dići sidro’ i napustiti svoj rodni kraj, srce Podravine, i otići raditi u Njemačku.

Radit će kao instalater grijanja. To mu je i struka. Završio je trogodišnji program u koprivničkoj Obrtničkoj školi.

Prije nego što se odlučio na ovaj korak, radio je u jednom koprivničkom kafiću kao konobar i to dvije godine.

– Odlazim zato što želim stvoriti nešto više u životu, a za to treba novaca. Plaća je u redu za mladog čovjeka, onog koji je tek završio školu… Nije mi se posao kao posao zamjerio, sviđa mi se i želim zapravo baviti se ugostiteljstvom i u Njemačkoj. Ali, moram reći da su konobari podcijenjeni definitivno. Plaće su premale, a očekuje se od radnika da radi i po 12 sati. Imao sam sreće imati odličnog poslodavca i stvarno sam bio zadovoljan sa šefom i okruženjem, no želim više – kazao je Luka Špiranec.

Foto: Matija Gudlin

Do posla u Njemačkoj je došao putem prijatelja koji u toj tvrtki radi već dulje vrijeme. Plaća će mu biti oko 2000 eura. Također, poslodavac će se pobrinuti za smještaj i plaćanje.

– Ne znam još u koje mjesto idem jer tvrtka posluje po cijeloj državi pa ne znam kuda će me poslati. Još jedan razlog mojeg odlaska su i prijatelji koji su već odavno otišli pa su eto, i mene potaknuli da učinim isto. Moj cilj je zapravo osigurati bolje uvjete za život i vratiti se doma nazad. Ne vidim se ipak dugoročno u inozemstvu. Malo me i strah života tamo, ali jedva čekam probati. Imam i podršku obitelji – ispričao je Špiranec.

Mora još obaviti obaviti razgovor s budućim poslodavcem pa ću znati kad točno i kamo ide, u koje mjesto.

– Nisam mogao jer sam tu bio još u radnom odnosu. Radna snaga im treba hitno pa od razgovora za posao do zaposlenja zna proći tek dva do tri dana pa moram biti spreman brzo reagirati i spremiti se za polazak -istaknuo je Špiranec.

Inače, ovo mu nije posve novo iskustvo s obzirom na to da je već po završetku srednjoškolskog obrazovanja, kao 18- godišnjak, proveo tri mjeseca radeći u Engleskoj. Boravio je u gradiću Glastonbury, na jugozapadu Engleske i radio kao ‘bauštelac’.

– Imam obitelj tamo pa sam imao prilike otići. No, bio sam premlad da ostanem, ako sam s poslom i uvjetima bio iznimno zadovoljan. Nedostajala mi je Koprivnica i prijatelji. Izdržao sam tri mjeseca i vratio se kući. Sad, kad gledam na te dane, bolje da sam ostao. Polako učim njemački jezi, tj. nadograđujem znanje. I čekam trenutak da krenem. Uzbuđen sam, definitivno – rekao nam je Špiranec.

Onima koji imaju želju otići poručuje neka se dobro raspitaju i da ne prihvaćaju bilo kakve poslove.

– Ako imate prijatelje ili poznanike koji već rade vani, to će vam biti najjednostavniji i najsigurniji put za pronaći posao. Primjerice, moja sestrična je otišla raditi u Njemačku, u firmu kojoj je vlasnik bio Hrvat i nije dobila plaću. Treba biti oprezan, ali i probati, zašto ne – zaključuje Špiranec.

čitam...