naslijedio je opg

Mladi poljoprivrednik Matija Imbriovčan: Volim to što radim, ali ne mislim ostati na kukuruzu, uzgajat ću industrijsku konoplju

Volim biti sam svoj gazda i ne ovisiti o nikome. Kad radiš za nekog svaki dan se moraš dizati pa ti drugi određuju što ćeš, kada i koliko raditi, a ovako si možeš sam dirigirati koliko radiš, a onda na kraju znaš i koliko imaš. Nema neke posebne matematike , objašnjava.

17:30h
0
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Sunčano jesenje popodne većina će mladih provesti na nekoj od gradskih terasa ispijajući kavicu i upijajući posljednje ovogodišnje zrake sunca. Svoju dozu vitamina D Matija Imbriovčan (23) za to vrijeme prikuplja na polju u Novigradu Podravskom, sijući ječam.

Ova je sjetva tek jedna u nizu poslova koje ima za obaviti tokom kalendarske godine. Matija, inače iz Hlebina, za svoje je zanimanje izabrao poljoprivredu, preciznije ratarstvo. Bio je to uobičajen slijed okolnosti budući se s radovima u polju susretao od malih nogu. Otac Ivica i majka Marina prenijeli su mu radne navike koje su prerasle u ljubav već kao malenom dječaku.

– Od malena je bio s tatom oko strojeva, po poljima, bez da ga je itko tjerao – kaže majka Marina.

S Matijom smo se sreli usred polja, na djedovini mu u Novigradu Podravskom, da mu ne remetimo ritam i raspored, iako smo mu na kraju oduzeli dva sata vremena. Kao kulisa, odnosno “kauč” za razgovor, poslužile su nam roto drljače koje je, kao što i priliči mladom poljoprivredniku, nabavio europskim sredstvima.

Foto: Ivan Balija
Marina, Matija i Ivica Imbriovčan // Foto: Ivan Balija

Obiteljsko gospodarstvo Imbriovčan osnovano je 2006., a nositelj mu je do 2018. godine bio otac Ivica. Pred dvije je godine Matija preuzeo sve na svoja leđa, postao glavni i odgovorni, a otac i majka dobili su sporedne uloge koje i danas obnašaju, pomagači.

– Sve sam naslijedio od roditelja koji su se oduvijek bavili poljoprivredom. Od početka samo u Hlebinama, poslije toga smo naslijedili zemlje u Novigradu Podravskom pa se proširili po Gabajevoj gredi, Molvama, Delovima. Sveukupno obrađujemo 50 hektara – kaže Matija. Za našeg razgovora, na polju su mu se pridružili majka i otac, koji su uvijek angažirani oko poslova koji se moraju napraviti u kratkim rokovima.

– Oni pomažu oko sjetve, dok sve ostalo, njega usjeva, prskanje, kombajniranje obavljam sam – kaže te objašnjava kako se ovih dana siju ječam i pšenica.

No Matija ne misli stati na kukuruzu i ječmu, već svoju budućnost vidi u industrijskoj konoplji.

– Kroz godinu, dvije mislim se prijaviti na još EU fondova i mjeru koja je sufinancirana sa milijun eura i preko nje početi s uzgojem industrijske konoplje. Od nedavno se u Koprivnici pojavila tvrtka koja će se baviti takvim poslom, stupio sam s njima u kontakt i spreman sam za nove izazove – otkriva nam on svoje planove.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Kaže nam da s poslom krene u 7 ujutro i radi dok se sve ne napravi.

– Pod ječmom ćemo ove godine imati sedam hektara, pod pšenicom osam. Prije ječma ovdje smo pobrali suncokret kojeg smo imali 28 tona što je sasvim zadovoljavajuće za površinu – priča nam.

Iako je već dobar dio posla znao iz prakse, teoriju je Matija nadogradio u srednjoj Poljoprivrednoj u Križevcima koju je završio 2016. godine.

Kukuruz, pšenica, ječam, uljana repica, suncokret te grašak i soja za zelenu gnojidbu, kulture su oko čijeg je uzgoja angažiran cijele godine. Iako je posla puno, na kraju godine kad podvuče crtu je zadovoljan.

– Da nisam, ne bih se time bavio. Volim biti sam svoj gazda i ne ovisiti o nikome. Kad radiš za nekog svaki dan se moraš dizati pa ti drugi određuju što ćeš, kada i koliko raditi, a ovako si možeš sam dirigirati koliko radiš, a onda na kraju znaš i koliko imaš. Nema neke posebne matematike – objašnjava.

Tvrdnje da svi koji se bave poljoprivredom nemaju slobodnog vremena odbacuje.

– Ima, posebno ako se baviš isključivo ratarstvom kao ja trenutno. Na godinu planiram nabavku stoke pa će se onda situacija značajnije promijeniti jer tu ima svakodnevnih obaveza, životinje treba netko hraniti, a ovo posiješ i jedno si vrijeme slobodan. Naravno, posla ima uvijek, oko kuće, oko strojeva, onaj tko hoće raditi nikad ne miruje – kaže Matija.

Sredstva za kupnju stoke već je osigurao, nabavit će deset krava i uzgajati ih po sistemu krava-tele, odnosno neće ih koristiti za mužnju nego rasplod i tov.

– Europskim sredstvima kupili smo prskalicu i roto drljaču, a trećina nam je još ostala za kupnju stoke. Kod kuće upravo pripremamo objekt gdje ćemo ih smjestiti. To nam je omogućeno mjerom na koju sam se prijavio 2018.-te. Kad smo dobili novce kupili smo ono što nam je najprije trebalo. Bio je lipanj, trebalo je ići s prihranom i zaštitom pšenice pa sam radije prvo kupio prskalicu, a u proljeće kad je trebalo za suncokret, nabavio sam roto drljače. Stoku sam ostavio za kraj, kad sve bude gotovo i spremno za njeno useljenje – kaže ovaj 23-godišnji poljoprivrednik.

Ako se njega pita, budućnosti u ovom poslu ima.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

– Ne možeš očekivati da će ti zemlja i stoka nešto dati ako ne uložiš u nju, to je bit svega. Ako ne jedeš, ne možeš ni raditi, auto ako ne natočiš ne ide. To je cijela filozofija – objašnjava. Ipak, svjestan je da njegova budućnost ovisi o brojnim faktorima na koje sam ne može utjecati.

– Što će nam država odrediti, kakve budu cijene žitarica, repromaterijala, cijene otkupa mesa i mlijeka, tako ću se i razvijati, ne samo ja nego i svi ostali koji su u ovom poslu – kaže Imbriovčan kojeg ljuti činjenica da se Slavoniju neprestano diže u nebesa, a ovaj dio podravske ravnice, zapostavlja.

– Naša je zemlja tri put slabija nego njihova, a opet ih premašimo s količinama i kvalitetom. Državni vrh sve gura tamo, a imamo i mi ljudi koji su kvalitetni, ali nisu stranački podobni – veli.

Nezadovoljan je i rezultatima natječaja za državno zemljište. Pred nosom mu je izmaknulo 30 hektara zemlje u Hlebinama na koje je računao.

– Nisam dobio ništa, ali zato je zemlja dodijeljena čovjeku od 65 godina. Mene nisu uzeli u obzir jer su u Općini utvrdili da moj OPG ne postoji tri godine koliko je potrebno, a gledali su samo kada je nastalo ime, a ne datum nastanka OPG-a što je godina 2006. kada je rješenje dobio moj otac. Rekli su mi neka se nagodinu prijavim u drugoj općini, ali što mi vrijedi kad je zemlja podijeljena – priča Matija te se istovremeno pita kakav interes ima država zemljište na rok od 25 godina dati čovjeku koji već sada ima 65 godina.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

– Neka mi netko pokaže jednog od 90 godina koji može obrađivati sve te hektare. Svakom mladom poljoprivredniku koji se prijavio na EU fondove, država je trebala osigurati državno zemljište – smatra on.

Planova mu ne nedostaje. Razmišlja stalno kako se odmaknuti od kultura koje su za hrvatsko podneblje klasika poput kukuruza, ječma i pšenice.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

čitam...