Mrđen uoči Rostova: Postavit ćemo se tvrdo, da ih iznenadimo, da im ne prolazi zamišljeno

00:57h
0
Goran Mrđen i Kristina Elez // Foto: RK Podravka - Ivo Čičin-Mašansker

Uoči nedjeljne (2. veljače) utakmice osmine finala Kupa kupova Rostov-Don – Podravka Vegeta, koja se igra s početkom u 14 sati po hrvatskom vremenu (17 po ruskom) u Palači sportova u Rostovu na Donu, a koju sude suci iz Turske Pinar Ünlü Hatipoglu i Mehtap Simsek (delegat je Algis Mikucionis iz Litve), trener Podravke Veget Goran Mrđen po običaju je upotpunio našu rubriku razgovora.


– Što ste rekli djevojkama poslije večere? Bile je uverljivo i glasno.

– Rekao sam im da je prošlo dosta utakmica. Nije to neki veliki broj, šest utakmica Lige prvakinja, od toga tri u gostima, odigrali smo u gostima četiri utakmice Regionalne lige. Nevelik broj, ali iza svake koju smo izgubili imali smo neko objašnjenje, da mi, bez razlike na sve, opravdane razloge, neuigranosti, veliki broj igračica i mladosti, sve što nam se pribraja, moramo rok skratiti. Tako na utakmici u Rostovu nemamo pravo igrati loše.

IZ OVE UTAKMICE ŽELIMO KUĆI DOĆI S AKTIVNIM REZULTATOM

To ne znači da ćemo utakmicu dobiti ni da ćemo izgubiti. Dakle, da možemo nakon utakmice kazati: gle, mi smo igrali dobro, ali oni su ipak po nekim elementima bolji. Objektivno i jesu bolji, dobri su, u ovom su trenutku većeg rejtinga. Igraju rusku ligu u kojoj pobjeđuju od prvog do zadnjeg, prvoga s dva razlike, onoga petog-šestog s 10 razlike. Ali mi jednostavno moramo negdje presjeći. Znam da za sve treba vremene, a objektivno, tko je napravio rezultat preko noći taj je tako preko noći i nestao. No, utakmica u Rostovu jako nam je važna i želimo da iz ove utakmice kući dođemo s aktivnim rezultatom. Je li to dva, tri, pet razlike, ali moramo doputovati doma i biti spremni, napaljeni da u uzvratu možemo proći.

Gledao sam popodne utakmicu Lade Toljatti i Rocase iz Gran Canarije u Španjolskoj, koje su otprilike u rangu Bere Bere, pa je Lada u dijelu utakmice gubila, recimo u 40. minuti, 3-4 razlike (na kraju je pobijedila 30:28). No, Španjolke su pokazale da se može nositi s Ruskinjama. Sličan je način igranja ruskih ekipa. Možda je Rostov u ovom trenutku bolja, kvalitetnija ekipa, ali ne toliko bolja da se s njima ne može igrati na isti način, a to znači hrabro, ne smijemo doći kukavički na utakmicu, moramo biti puni samopouzdanja i moramo se ”potući”, moramo biti agresivni, djevojke moraju nositi jedna drugu i onda možda nešto možemo očekivati.

Žao mi je što nećemo moći trenirati u dvorani u kojoj ćemo igrati, zato što je specifična, što je dvorana za hokej, što je hladnije. Vozeći se danas po ovom ledu i snijegu vidjeli smo da bi sve bilo na ”knap”, jer bi s ručka praktički išli na utakmicu. To nam je propalo, ali što je tu je, možda je to mali rat.

I DRUGI DOLAZE U RUSIJU, NAILAZE NA ISTE PROBLEME, ALI DOĐU I POBIJEDE U RUSIJI

– Dakle, radi se na psihološkom planu. Pitanje je i koliko takav put utječe na utakmice?

– Utječe dosta. Dosta sam putovao i da tako kažem, znam se ponašati na putu da si olakšam neke stvari, ali objektivno teško je 14 sati biti na putu, mijenjati zrakopolove, voziti se različitim busevima u različitim uvjetima, svi smo živčani, sve nam smeta. Došli mo u pravu rusku zimu, koja je, kako čujemo na vijestima, i njih iznenadila. Vidimo i po prometu i svemu drugome što se ovdje događa. Došli smo na neke uvjete na koje nismo naučili.

Međutim, u sportu je tako. Ako se, pak, krenemo time baviti onda znamo da za ručak nećemo dobiti ono naše najdraže jelo, da nećemo gledati na televiziji najdražu emisiju, da nećemo biti u svom krevetu na koji smo naučili, da nam neće ići sve od reda, ali taj koji to može prelomiti, koji to može odbaciti na drugu stranu, koji to može metnuti pod b, c ili d, a stalno imati i glavi ovo ”a” zašto je došao , taj je, u principu, pobjednik.

Uostalom, i drugi dolaze u Rusiju. Dobro, igrači su visokog rejtinga, ali dolaze i pobijede u Rusiji. Došao je Krim prošle godine, pa pobijedio Zvezdu u Zvenigorodu.

ROSTOV PUNO ROTIRA, ALI IGRA ZBOG TOGA NE TRPI

– Dobro, ali ako pretpostavimo najgori scenarij ovdje, u Rostovu, koji može biti najbolji u Koprivnici?

– Doma u pravilu igramo bolje. Teško je reći koja je razlika. Pogriješio sam u izjavi za novinare ranije kad sam rekao da želimo što manju razliku i što manje golova. Pogrešno, naravno, treba biti mala razlika, ali puno golova. Ako zabijemo puno golova u gostima, onda u slučaju jednake razlike nama odgovara da imamo zalihu, a da suparnik kod nas zabije manje nego mi kod njega.

Gledao sam dosta njihovih utakmica i već sam rekao da oni igraju jedan organizirani nered. U svakoj polukontri, u svakoj akciji, u svakom napadu oni imaju svoj polaz, imaju svojih 5-6 akcija koje igraju, ali nikad ne znaš kako će ih završiti, može završiti nekim nerezonskim šutom računajući po našoj logici. Ali oni od toga ne odustaju. No, vidi se da su uigrani, da imaju težinu i da rotiraju veliki broj igračica, a da igra ne trpi.

Kod kuće igraju sa tri strankinje, sada će ih biti sedam, priključuje se i Kika Franić koju do sada nismo vidjeli, ali znamo njenu kvalitetu. Dokazali smo do sada sami sebi da to možemo nadvladati. Dokazali smo to jedanput, dvaput, triput, a to onda nije konsantno, pokazali smo epizodno da možemo biti dobri, da možemo biti nezgodni najboljima. Ali smo isto tako pokazali, kad nismo na svom maksimalnom izdanju, da se i s onima od kojih smo objektivno puno bolji (Danilovgrad) možemo patiti. Ovisi od protivniku koliko ti dozvoli, ali puno toga ovisi o nama, o ulazu u utakmicu. Ne znam je li to neiksustvo, ali početak u nekim utakmicama u gostima uvijek stižemo nekavih 5-6:1, jer smo primili nekakv gol, nismo zabili tri zicera i umjesto da bude 3:3, bude 6:1. E, onda zabijemo dva gola, a oni odu na 8:3 i to je problem do kraja utakmice, pa se onda trgnemo negdje u 40-oj, 45-oj minuti, nešto smanjimo, ali ne popravljamo dojam, Trebamo imati kontinuitet od početka do kraja.

NEĆEMO DATI DA NAS NAGURAJU U SREDINU NA VISOKE IGRAČICE U OBRANI

– Dobro Rostov ima pet-šest-sedam aduta, a koje adute ima Podravka. Ima li i ona pet-šest-sedam cura koje mogu parirati?

– Imamo mi razmišljanje za tu utakmicu. Kao i ruska reprezentacija i ruske ekipe igraju 6-0 obranu i guraju da se svi suparnički napadu završavaju prema sredini gdje stoje dvije visoke igračice, drugi bekovi izlaze visoko van i guraju prema sredini. Trenirajući ovoga tjedna tražili smo igru gdje će nam napadi završavati sa širokih pozicija, dakle za lijevog i desnog vanjskog, da traže prolaz, ako ne, da se napravi višak u drugu stranu, pa da imamo šansu. I da budemo dobri u obrani da im gurnemo u leđa, jer mislim da tu ima dosta prostora…

– Objasnimo ljudim što znači ”gurnuti u leđa”?

– To je u našem trenerskom slengu. Ako nije istrčana izravna kontra, ako igračica nije otišla sama, suparnik se vraća i svih šest igračica trči okrenuvši leđa. I dok se nije formirala obrana, treba tražiti situaciju da se prođe. U biti, da se polukontra vuče s više igračica. Napad nam inače treba imati početak, pripremu, kao lektiru: pripremu, razradu i zaključak. Svaki napad mora imati glavu i rep, jer ako tu budemo imali tehničkih grešaka zbog brzopletosti, neizrađenih šuteva, oni su jako dobri u kontri. Tu rade razliku i na taj način dosta utakmica koje sam gledao pobijedili su na taj način. Dakle, obrana koja ne počinje kad se vratiš u zonu, nego kad izgubiš loptu, kad oni nama guraju leđa, da postavimo igru na pozicijsku obranu, da to traje, ne smijemo im dati da ”polete”, da ne bude 5-10 minuta crne rupe. Da sam trener na drugoj strani i igramo doma, tražio bih da se krene furiozno, da se napravi razlika, da se održava i još u nekom trenutku utakmice poveća.

Kad bi se želje i dogovor ostvarile da se u startu postavimo tvrdo, da se iznenade, da im ne prolazi, onda i one trebaju tražiti varijantu ”b”, a onda bi se i mi osjećali pozitivnije, moćnije slobodnije, hrabrije i to bi bila dobra formula za prolazak osmine finala.

MISLIM DA IMAMO UNUTARNJU REZERVU

– Da se prođe, pa makar se moralo otrpjeti još jedno teško putovanje, mada ne vjerujemo da bi se našlo teže od ovog.

– Ne može teže. Mi smo ”sretnici” ove godine. Znali smo da će u grupu Lige prvakinja doći Vardar ili Rostov. Došao je Vardar, s nama odigrao dvije lude utakmice, na kraju je pokazao da je kvalitetan, osvojio je 1. mjesto u grupi preko Larvika, i poslije toga na izvlačenju dobijemo Rostov. Nismo ”promašili” ni jednog ni drugog. Oba smo dobili. Veliko je to iskustvo, doći u ovaj ”kijamet” na minus 20 i nešto, snijeg i razliku vremena, jer tri sata nije malo. O svemu tome smo razgovarali kao da to ništa ne znači. I oni će doći kod nas, s tim da će, koliko vidim, oni imati bolje uvjete. Usprkos svemu, atmosfera nije loša, cure su svjesne svega, u njima je velika želja, a mislim da imamo i neku unutarnju rezervu, kao čovjek koji je u velikoj opasnosti, frci, pa preskoči tri metra, a nije znao da toliko moće skočiti, tako i mi moramo to iz sebe izvlačiti da bismo mogli igrati s takvim ekipama.

Izvor: www.rk-podravka.hr, Foto i razgovor: Ivo Čičin-Mašansker

čitam...