Helena Hećimović prošli tjedan odradila je svoje posljednje radne dane. Uoči odlaska u mirovinu porazgovarali smo s ovom svestranom ženom o njenoj karijeri, uspjesima i planovima za budućnost.
Helena Hećimović diplomirala je na odsjeku anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu čime je postala profesorica engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika. Po završetku studija zaposlila se u Srednjošolskom centru, gdje je predavala engleski jezik, a kratko vrijeme i francuski. Prije 25 godina osnovala je HELLO English Language club. Zadnje četiri godine radila je u Razvojnoj agenciji Sjever-DAN, na europskim projektima, posebno projektu CIVITAS DYN@MO.
Osim ispunjenog i aktivnog profesionalnog života, njen privatni ili bolje rečeno svijet slobodnog vremena ispunjen je brojnim zanimljivim aktivnostima.
Čime ste se sve bavili u svoje slobodno vrijeme?
Moje slobodno vrijeme bilo je, a i ostat će, povezano s HELLO Klubom i njegovim aktivnostima, od nastave, preko ljetnog dječjeg kampa do Sunčanog sela, našeg etno sela u Jagnjedovcu. Uvijek sam se bavila i raznim drugim aktivnostima, od pjevanja u gradskom, a kasnije i studentskom zboru, izviđača, Muzičke omladine, današnje Glazbene mladeži, Francuskog kruga, Hrvatske bratske zajednice, Ekološkog društva i Dravske lige, sve do članstva u Udruzi žena Hrvatska ruža te u Udruzi maturanata Koprivničke gimanzije – Gekoma.
Ponosim se da sam i jedna od osnivačica međunarodne dječje organizacije CISV (Dječja međunarodna ljetna sela) ovdje u Koprivnici, zahvaljujući kojoj sam nekada davno započela razmišljati o drugačijem načinu učenja stranog jezika i multikulturalnosti.
Kada se ovako nabraja, zvuči malo nevjerojatno, no sve je nekako bilo povezano s onim što me u to vrijeme zaokupljalo i u čemu sam željela sudjelovati. Kada gledam unatrag, bilo je tu prekrasnih trenutaka, iskustava i postignuća kojima se doista ponosim. Upoznala sam divne ljude, putovala, a dio znanja koje sam stekla nastojala primjeniti u svom životu i sredini.
Kakav je osjećaj zatvoriti vrata jednog poglavlja svog života?
Često se kaže da se jedna vrata moraju zatvoriti da bi se otvorila druga. Ja u to doista vjerujem i zato se zbilja radujem ovom novom poglavlju. Poglavlju u koje čovjek unosi sve znanje i iskustvo iz prethodnog, a nema više onog vječnog ‘moram’. Ako stignem iskoristiti bar dio svog preostalog životnog vijeka na način kako sam zamislila, bit ću zadovoljna.
Veselite li se mirovini?
Penziju, ne mirovinu, jer mirovanje mi se baš ne uklapa u te planove, dočekala sam u relativno dobrom zdravlju i formi. Veselim sa mogućnosti da upravljam svojim vremenom slobodnije nego prije. Predugo sam odgađala neke posjete, putovanja, knjige, filmove, druženja. Više vremena za obitelj, hobije, evo, sada je sve to tu i ne znam što bih prije. S obzirom da je i moj suprug u penziji, nadam se da će nas sreća poslužiti i da je pred nama još dosta vremena za ono što želimo raditi.
Hoćete li i dalje, i na koji način, sudjelovati u javnom životu Koprivnice?
Članica sam Gradskog vijeća do novih lokalnih izbora, pa će me to itekako povezivati s životom grada. Volim Koprivnicu i sudjelovat ću u životu grada koliko god budem mogla.
Čime se najviše ponosite u svom radnom vijeku?
Najviše se ponosim svojim đacima, bivšim, sadašnjim, možda i budućim. Tako mnogo danas uspješnih ljudi u ovom gradu, pa i izvan njega naravno, upoznala sam u njihovom djetinjstvu i u mladosti i neizmjerno se ponosim kada vidim što su postigli, kakvi su dobri i uspješni ljudi postali. Sretna sam što mi se pružila prilika da sudjelujem u njihovim životima, da im možda pomognem, podučim ih, surađujem s njima na nekim projektima ili u nekim aktivnostima. Sa svojim bivšim učenicima često sam nastavila surađivati u udrugama, jer smo bili zainteresirani za slične stvari. Mislim da sam tako na neki način utjecala na život grada koji volim i doprinijela mu koliko sam mogla i znala.
U koje ste sve projekte bili uključeni? i na koje ste najponosniji?
Održiva urbana mobilost je područje na kojemu je Koprivnica daleko odmaknula. Sudjelovala sam u svim projektima održive mobilosti u Koprivnici, od Active Access-a, preko QUEST-a, do CIVITAS DYN@MO. Od inicijative Europskog tjedna kretanja u koju smo se uključili od prvog dana, pa do mreže CIVINET Slovenija-Hrvatska, čiji smo jedan od osnivača. Biti pokazni grad u inicijativi CIVITAS naš je najveći domet, jedan smo od 60-ak gradova koji je ikada ušao u tu porodicu naprednih gradova u Europi. No do pred nekoliko godina svaki je gradski EU projekt uključivao i moj doprinos. Danas postoji gradski upravni odjel za održivi razvoj i EU poslove, u kojem rade školovani mladi ljudi. To je velika razlika i sretna sam što sam doživjela takav razvoj događaja.
Odakle tolika volja, želja i entuzijazam upravo za rad na projektima održivog razvoja?
Održivi razvoj je jedini put kojim čovječanstvo može ići kako bi možda usporilo propast Zemlje. Nadam se da još nije kasno i da nedavno potpisan Pariški sporazum doista može usporiti klimatske promjene koje već tako snažno osjećamo. Zabrinuta sam za budućnost svoje djece i unuka; ima toliko puno načina da djelujemo i živimo održivije, tako da se ustvari čudim što više ljudi to ne uviđa. Nekada su ljudske zajednice bile samoodržive, danas je to naravno nemoguće, no mi smo u našem kraju još previše blizu prirodi i tradiciji da ne bismo mogli vratiti neke dobre navike i svoj razvoj pažljivije planirati. Volim uzgajati svoje voće i povrće, volim se voziti biciklom, logično mi je razdvajati otpad, mislim da je to jednostavno pitanje zdravog razuma. Nema tu neke velike mudrosti, a srećom danas i najmanja djeca to itekako shvaćaju.
Što biste u svojoj karijeri promijenili? Čime niste zadovoljni?
U životu sam imala puno sreće pa se zbilja rijetko događalo da učinim neke velike pogreške zbog kojih bih danas žalila. Kao i svi stariji ljudi, reći ću da mi je žao što nisam imala više vremena za obitelj i prijatelje. Nadam se da ću to stići nadoknaditi . Ovaj grad mi je doista mnogo pružio i zahvalna sam svima koji su mi omogućili da radim što volim i živim kako želim. Bilo bi vrlo sebično do mene kada time ne bih bila zadovoljna.
