IN MEMORIAM

Nakon duge i teške bolesti preminula Milica – Ludmila Pocza

Kao mentorica obučavala je na stručnoj praksi brojne medicinske sestre, tehničare i mlade liječnice i liječnike stažiste, a kao omiljenu i brižnu sestru Milicu pamte je brojne generacije Koprivničanaca o kojima je skrbila.

09:18h
0
U Domu, gdje je živjela od 2007. godine, počela se baviti pisanjem pjesama

U Koprivnici je 2. listopada 2021. u 84. godini nakon duge i teške bolesti preminula Milica – Ludmila Pocza, medicinska sestra u mirovini, cijenjena i poštovana Koprivničanka, široj javnosti poznata i kao dobitnica nacionalne nagrade Agencije za obrazovanje odraslih –“Maslačka znanja”. Ovo priznanje, na koje je bila neizmjerno ponosna jer je za nju imalo značaj kao nagrada za životno djelo, primila je povodom Tjedna cjeloživotnog učenja 2012., kao primjer i uzor osobe koja uči nova znanja i vještine cijeli život.

Milica – Ludmila Pocza rođena je 1938. godine u Okešincu, u Moslavini, ali veći dio života provela je u Podravini, u Koprivnici koju je voljela kao da je njen rodni grad. Cijeli radni vijek odradila je u koprivničkoj Bolnici gdje je najprije radila kao bolničarka, a potom kao medicinska sestra na Dječjem odjelu, u Hitnoj službi i u Patronažnoj službi. Kao mentorica obučavala je na stručnoj praksi brojne medicinske sestre, tehničare i mlade liječnice i liječnike stažiste, a kao omiljenu i brižnu sestru Milicu pamte je brojne generacije Koprivničanaca o kojima je skrbila.

Poučavanje mlađih kolega medicinara i prenošenje svog bogatog iskustva nastavila je i u mirovini. U u svakoj prilici rado se družila s učenicima i nastavnicima medicinskih smjerova koprivničke Srednje škole. Uvijek je rado sudjelovala i u aktivnostima Udruge medicinskih sestara i tehničara.

U životu je uvijek je nastojala biti društveno aktivna i angažirana, zalažući se za bolje uvjete života i rada onih najslabijih, djece, starijih, bolesnih i osoba i s invaliditetom. Iako je i sama bila 100-postotni invalid rada, i u mirovini je aktivno pridonosila u mnogim projektima koprivničke Udruge osoba s invaliditetom Bolje sutra i županijske Udruge invalida, rado surađivala s Udrugom slijepih Koprivničko-križevačke županije. Bila je i aktivna članica Udruge „Mariška“ od samog njenog osnivanja, 2002. godine, te ponosno nosila člansku iskaznicu ove Udruge s brojem 2.

Od 2007. pa do kraja života bila je štićenica Doma za starije i nemoćne osobe u Koprivnici. U Domu se počela baviti pisanjem pjesama, te je aktivno sudjelovala i u radu Literarne sekcije „Podravka“.

U posljednjih 20-tak godina gotovo da nije bilo gradske manifestacije na kojoj nije sudjelovala. Svoje pjesme čitala je prigodom kulturnih događanja u Domu za starije, kao i za svečanih događanja u gradu Koprivnici. Redovito je nastupala prigodom Međunarodnog dana pismenosti i Mjeseca hrvatske knjige u manifestaciji „Koprivnica čita“ koju organizira Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica; sudjelovala je u Podravskim motivima, u programima Božićne bajke i drugima. Za svoje pjesme bila je i nagrađivana – u Vinkovcima je 2012. osvojila prvu nagradu za pjesmu „Potočić Glogovnica“ na Natjecanju pjesnika – štićenika domova za starije iz cijele Hrvatske.

Objavila je zbirku pjesama „Hvala ti, pjesmo“ koja je dostupna i kao e-knjiga na poveznici https://issuu.com/ljiljanavugrinec/docs/hvala_ti__pjesmo Pjesme su joj objavljene i u knjigama: „Naše vrijeme“ (2009.), „Koprivnički književni godišnjak“ (2011.) , u zbirci „Zavičajna zipka“ (2016.) te u najnovijem Zborniku radova članova KUD-a Podravka „Srce na dlanu“ (2020.), kao i u više brojeva časopisa „Vedriji dani“, glasila Udruge invalida Koprivničko-križevačke županije.

Gospođa Ludmila – Milica Pocza, naša sugrađanka velikog srca i duše, ostavila je blistav trag u životu Koprivnice i Koprivničanaca – svojim vedrim duhom i optimizmom širila je životnu radost oko sebe, inspirirala i motivirala. Nedostajat će mnogima – kao prijateljica i suradnica, kao mentorica i profesionalni uzor mlađim naraštajima zdravstvenih radnika. Ali, najviše će nedostajati kao majka svojim trima kćerima, i kao baka petero unučadi te prabaka trojice praunuka kojima je uvijek pružala bezuvjetnu ljubav i na koje je bila beskrajno ponosna.

Sahranjena je na koprivničkom Groblju „Pri Svetom Duhu“. Počivala u miru.