Iz dnevnika istraživača

Nova godina na Bijelim stijenama

Na vrhu se pruža predivni pogled na ostatke stijena, ogrnute bijelim kaputom. Kao da smo u Patagoniji, a ne u Hrvatskoj.

18:30h
0
Foto: Goran Šafarek

Jedno smo vrijeme slavili godine na planinama. Sada je prevelika gužva po skloništima i domovima za ispraćaj godine, no tada smo nekako uspjeli uloviti mir i tišinu. Počeli smo uspon iz Jasenka, još iz sela. Krenuli smo prvo nas dvojica, Mario i ja, a ostatak ekipe, njih troje doći će kasnije.

Snijeg je nemilice padao i trebalo je dobrano prtiti kad samo stigli pred glavnu uzbrdicu. No, predivan ambijent veličanstvene šume jele i bukve zavijene u snijeg nam je olakšavala uspon. Na sreću, snijeg još nije tako jako napadao pa su markacije bile vidljive. Ljeti se može doći autom do zadnjeg uspona i onda još do gore 45 minuta, no nama je od Jasenka trebalo gotovo taj cijeli, kratak zimski dan.

Pristigli smo do skloništa, te divne drvene kolibe koja je bila gotovo zatrpana snijegom. Zastali smo na tren, ništa se nije moglo čuti, sve je na ovoj planini zaspalo, čak i vjetar. Unutar skloništa nalazimo na problem – gotovo da nema drva. Pored kućice bilo je nacijepanih drva, no smrznutih. Trebalo nam je puno vremena da ih osušimo i osposobimo slabašnu peć koja je davala više dima nego topline. No, to su draži zimskog planinarenja. Navečer je pristigao i ostatak ekipe.

Sljedeći, zadnji dan u godini dan granulo je sunce. Plavo nebo je bilo je osim bjeline jedina boja u ovome svijetu. Popeli smo se kroz djevičanski snijeg do vrha Bijelih stijena, kroz čarobni zimski krajolik. Snijeg je sipio i škripao pod našim nogama, ublažujući inače grube krške konture koje ovdje poprimaju oblik džungle s mnogobrojnim mrtvim stablima na dnu ponikvi. Na vrhu se pruža predivni pogled na ostatke stijena, ogrnute bijelim kaputom. Kao da smo u Patagoniji, a ne u Hrvatskoj. U daljini, prema kontinentu gledam more magle i oblaka, vjerojatno je hladno i ružno, no ovdje je toplo i ugodno. Cijeli taj dan stvoren je za istraživanje okolice, sve do veličanstvenog zalaza, gdje se spojila vatra i snijeg. Taj dan pristiglo je ipak još nešto planinara i navečer smo pod zvijezdama i na hladnoći zimske noći dočekali novu godinu.

Nebo su prvog dana u novoj godini opet zastrli oblaci. Snijeg nije padao, no oblaci su se nadimali od svog smrznutog sadržaja, bit će ga sigurno još. Pozdravili smo zadnji put stijene, naše sklonište, puhove u njemu i zaputili se nazad doma…

čitam...
Loading...