Vrlo važan čimbenik u svijetu svakog roditelja odnos je sa svojom djecom, što posebno ističu i Tisaji. Kako sami kažu, sport je odlična podloga za upoznavanje svojih klinaca i druženje na mnogo zanimljivih načina.
Sjedeći na terasi koprivničke obitelji Tisaj, i slušajući njihove žestoke, u najboljem mogućem smislu, rasprave, mnogo se toga može naučiti. Disciplina, odgovornost, volja i predanost radu samo su neke riječi kojima se mogu opisati pripadnici ove četveročlane obitelji, obitelji kojoj vjerojatno sve druge gledaju u leđa kada su u pitanju sportske aktivnosti i želja za nadmetanjem.
Čak je sam Fran, stariji sin, rekao kako ga je takvo okruženje samo po sebi tjeralo da radi što više i bude što bolji.
Sigurno desetak sportova moglo bi se nabrojati pričajući o Hrvoju, Tanji, Franu i Janu Tisaj, a karting, biciklizam, atletika i triatlon samo su neki od njih. Glava obitelji, Hrvoje, čak je otkrio kako se upoznavanje supruge i njega može pripisati skijanju, na koje također redovite odlaze.
Uz brojne sportske obveze, koje se uz takvu ljubav prema njima i ne mogu smatrati obvezama, već željom za odličnim provodom, teško je zamisliti cijelu obitelj na okupu, no sport je upravo ono što ih čini nerazdvojnima.
Roditelji Tanja i Hrvoje sigurno su najzaslužniji za sportske temelje Frana i Jana. Tanja je bivša karatistica i atletska reprezentativka Jugoslavije, a Hrvoje jedan od začetnika jet ski scene na Šoderici, jedan od glavnih ljudi što se tiče kartinga u Koprivnici, između ostalog, no trenutno su oboje najaktivniji u biciklizmu.
– Tanja i ja smo prije godinu i pol dana krenuli u biciklizam. Slučajno kupili bicikle, kao budemo se išli malo provozat, biciklijada. Onda sam s dečkima otišao malo u šumu i čudo. Nisam ni znao koliko tu oko nas ima resursa. Nešto jako dobro, korisno i zdravo – kaže 44-godišnji Hrvoje.
Vrlo važan čimbenik u svijetu svakog roditelja odnos je sa svojom djecom, što posebno ističu i Tisaji. Kako sami kažu, sport je odlična podloga za upoznavanje svojih klinaca i druženje na mnogo zanimljivih načina.
– I kroz odgoj djece se vidi, kako reagiraju djeca sportaši, a kako djeca koja nisu u sportu i koju se nije usmjeravalo – ističe majka Tanja.
Iako se 15-godišnji Fran trenutno ne slaže oko druženja s roditeljima i govori kako je ‘živčan’ prije svakog nastupa, i ne želi ih vidjeti, Hrvoje i Tanja svjesni su da je to tek prolazna faza te samo kroz osmijeh odgovaraju – ‘Živčani smo i mi na tebe.’
Upravo su Franovi uspjesi trenutno najzanimljiviji. Krajem lipnja postao je kadetski prvak Hrvatske u triatlonu, a nakon toga nagrađen je i reprezentativnim pripremama u Mađarskoj. Sve to postigao je nakon tek nepunih pet mjeseci bavljenja ovim sportom, koji u Koprivnici nema nikakve, ili gotovo nikakve, naznake razvitka. Fran nastupa za zagrebački klub Zrinski, a dnevno potroši barem tri sata na treninge.
– Šest godina bio sam u plivanju pa je trener Alen (Marošević) pokrenul utrku na Šoderici, kada se ustvario i pojavio glavni interes za triatlonom – rekao je talentirani Fran.
Kako se razgovor zahuktavao pojavio se i najmlađi član obitelji, 11-godišnji Jan, jedna od najvećih nada koprivničkog atletskog kluba, također proslavljeni kartingaš, koji je vozio već u pelenama. Majka Tanja pohvalila se kako se i kod njega pojavila želja za triatlonom, no s obzirom na godine, prvo će se okušati u aquatlonu, spoju plivanja i trčanja.
– Trčat ću na finalu Erste lige u Zagrebu, no taj isti dan održat će se i Hanžekovićev memorijal – kaže Jan, a roditelji nastavljaju kako je on jedan od tek dvojice u svojoj disciplini (300 metara) koji na natjecanje odlazi iz sjeverozapadne Hrvatske.
Najviše medalja mladi su Tisaji osvojili u kartingu, jednoj od glavnih zanimacija svoga oca, no s godinama interesi su postali malo drugačiji. No ipak, otac Hrvoje rado se prisjeća tih dana.
– Karting je specifičan po tome što si puno s djecom. To je bio sport da u tim nekim godinama, u kojima još nitko ni ne uzima djecu u ostale sportove, omogućuje zajedništvo. Ja sam im bio trener, tata, prijatelj i sve. To je baza za sve dalje. Kada postanu zreliji, onda kreću dalje – objasnio je Hrvoje.
Počeci u kartingu, plivanju, pomalo i hrvanju, a sada nove medalje u triatlonu i atletici. Jednoga dana možda će Jan i Fran roditelje činiti ponosnima i u nekom drugom sportu, ostane li uopće neki u kojem se još nisu okušali.
– Odmalena znali su da nešto moraš dati kako bi nešto dobio – misao je koju tata Hrvoje ističe kao temelj za sve buduće uspjehe svoje djece, dok mama Tanja govori – Najviše što smo napravili u odgoju, usadili smo im tu ljubav prema sportu.
Sa sportom ili bez sporta, odnos roditelja i djece ključan je u razvoju svakog čovjeka, no upravo je sport ta veza koja uvelike odnos može olakšati, ali i prije svega učiniti ga zabavnim, zanimljivijim i punim uživanja.
[…] je o poznatoj koprivničkoj sportskoj obitelji, čiji sinovi Fran i Jan nižu uspjehe u mnogim disciplinama, a ova je situacija potresla cijeli […]