Zglobnu hrskavicu čini glatko i elastično tkivo građeno od više slojeva, koje štiti površinu kosti od oštećenja i apsorbira opterećenje pri pokretu. Hrskavica omogućuje nesmetano klizanje rubova kosti jedne o drugu, smanjujući trenje i pritisak između njihovih površina. Važno je znati da nije prokrvljena i zbog toga nema mogućnost reparacije – samostalnog obnavljanja, ako dođe do njezinog oštećenja. Sinovijalna (zglobna) tekućina omogućuje prehranu zglobne hrskavice.
Iako je njena debljina tek par milimetara, hrskavica može podnijeti maksimalna opterećanja, koja mogu biti i nekoliko puta veća od tjelesne težine! To je moguće zbog mreže kolagenih niti i visoke sposobnosti vezanja vode u njezinu strukturu. Pri opterećenju voda se istiskuje u zglobni prostor, a pri rasterećenju ponovno apsorbira u hrskavicu.
Osnovni sastav hrskavice i zglobne tekućine čine glukozamin, hijaluronska kiselina i kondroitin sulfat. Ovi se sastojci sintetiziraju u organizmu, ali se mogu unositi suplementima i hranom. Glukozamin je najznačajniji za proizvodnju hijaluronske kiseline i kondroitinsulfata najvažnijih komponenti hrskavice. On prevenira degradaciju hrskavičnih stanica hondrocita. Nažalost ne može vratiti izgubljenu hrskavicu, ali može spriječiti njezin daljnji nestanak. U mlađoj dobi on je dostatan, ali starenjem se njegova razina, kao i hijaluronske kiseline smanjuje, što pogoduje oštećenju hrskavice.
Kondroitinsulfat stimulira sintezu hijaluronske kiseline, kolagena i proteoglikana, osnovnih komponenti nove hrskavice. Hijaluronska kiselina sastavni je dio sinovijalne tekućine, hrskavice i vezivnog tkiva, poboljšava funkciju zgloba i smanjuje bol.
Oštećenja hrskavice najčešće nastaju pri traumi – udarci ili padovi u sportu ali i u svakodnevnom životu. Hrskavicu također oštećuju dugotrajna opterećenja, progresivne degenerativne promjene i upalne reumatske bolesti. Oštećenja su češća su u starijoj dobi i osobito kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Čak 75 posto starijih osoba ima oštećenu zglobnu hrskavicu, a te promjene zahvaćaju najčešće koljena, kukove, zglobove vratnog i slabinskog dijela kralježnice, šake i stopala.
Ozljede hrskavice mogu se grubo podijeliti u 4 stadija, gdje prvi predmnijeva tek omekšanje dijela hrskavice, u drugom stadiju nalaze se manja oštećenja površine, u trećem dublje pukotine u hrskavici, dok u četvrtom dolazi do puknuća svih slojeva hrskavice sve do površine kosti. Važno je znati da samostalno zarastaju samo ozljede 4. stupnja i to fibroznim tkivom koje nema kvalitetu kao prava hrskavica. Obnova hrskavice u ovom stadiju moguća je, jer se fibrozno tkivo hrani iz krvi koja opskrbljuje kost.
Na mjestima gdje se zglobna hrskavica istrošila, sklerozira subhondralna kost (ona odmah ispod hrskavice) i na tom se mjestu formira ogoljela zglobna površina. Na rubovima dolazi do rekativnog koštanog bujanja i stvaraju se osteofiti (koštana zadebljanja.). Sve navedeno znatno će narušiti funkciju zahvaćenog zgloba i stvarati bol.
O simptomima, dijagnostici, prevenciji i liječenju oštećene zglobne hrskavice nešto više u narednom napisu.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
ORDINACIJA ZA FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU
Tel. 048 625 033 E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr