U subotu 15. prosinca u 20 sati u koprivničkoj AK galeriji otvara se samostalna izložba Antonija Grgića pod nazivom Dvadesetprvostoljetni ikonoklazam koja tematizira potrebu za ikonoklazmom u 21. stoljeću, stoljeću presaturiranog slikama, instagramima i twiterima.
Na otvorenju autor će održati predavanje-performans o povijesti modernog ikonoklazma koje je dobilo svoj vrhunac 90-ih godina 20. st. koincidirajući s izlaskom knjige Kraj povijesti i posljednji čovjek Francisa Fukuyame.
– Mi u Istočnoj Europi bili smo svjedoci, sudionici i počinitelji najvećeg suvremenog ikonoklazma; masovnog rušenja spomenika kao simbola starog sustava poslije 1989. godine. No ne radi se tu samo o destrukciji tog vanjskog vidljivog simboličkog sustava kojeg materijaliziraju spomenici, već i djelomičnoj destrukciji našeg unutrašnjeg simboličkog sustava. Rušeći spomenike uvijek rušimo i dio sebe, tu je bitna razlika između ikonoklazma i barbarizma; ikonoklazam je usmjeren na neki način prema samome sebi, prema slici koja proizlazi iz kulture kojoj pripada i sam rušitelj. Čak štoviše, ikonoklazam je usmjeren prema samome rušitelju, često prema jednom dijelu sebe kojeg rušitelj želi zanijekati, zaboraviti i potisnuti. Po autoru modernizam započinje rušenjem spomenika Napoleonu naTrgu Vendome u Parizu 1871. godine koje je za vrijeme Pariške komune inicirao Gustave Courbet. Svoj teoretski okvir taj događaj, kao i sam modernizam, dobiva Benjaminovim esejem Destruktivni karakter, u kojem Benjamin opisuje tu potrebu za modernističkim raščišćavanjem prostora. Čineći i sam akt ikonoklazma autor progovara o suvremenom odnosu prema slici i o potrebi za ikonoklazmom u 21. stoljeću u suvremenoj umjetnosti – rekao je Antonio Grgić.
