U subotu 17. oĹžujka s poÄetkom u 18 sati AK galerija zapoÄinje s godiĹĄnjim izloĹžbenim programom i to otvorenjem Medijsko mentalne mini retrospektive, izloĹžbe slika, crteĹža, asamblaĹža, samizdata i piktograma Vlade Marteka, jednog od najznaÄajnijih hrvatskih umjetnika postavangarde i postkonceptualistiÄke umjetniÄke prakse. Martek je bio osnivaÄ i Älan Grupe ĹĄestorice autora, uz  Željka Jermana, Svena StilinoviÄa, Mladena StilinoviÄa, Borisa Demura i Fedora VuÄemiloviÄa. Martekov primarni medij su jezik i knjiĹževnost, odnosno (pred)poezija, a sredinom osamdesetih godina zalazi u podruÄje vizualnih medija. U Koprivnici Äe Martek predstaviti presjek radova nastalih od 70-ih godina pa sve do danas, a nakon otvorenja odrĹžat Äe se i razgovor s umjetnikom koji Äe nam ispriÄati sve o kontekstu nastanka i znaÄenju pojedinih djela.
“Vlado Martek potjeÄe iz svijeta pisane rijeÄi: diplomirao je filozofiju i komparativnu knjiĹževnost, njegov je prvi materijal jezik, a Ĺ uvakoviÄ ga naziva âumjetnikom nomadomâ Äiji je identitet nemoguÄe uhvatiti: on je i slikar i pjesnik i filozof i skulptor i fotograf (ili kako sam sebe naziva predpjesnik, predslikar, predfotograf), njegove strategije nemaju srediĹĄnji medij no svi su postojeÄi kao redukcija  elementarne pojavnosti i stvarnosti, predsimboliÄko, otklon od forme.
Jedan od otklona je pisana rijeÄ: agitacije, pjesniÄke i etiÄke, zapisi, pozivi, krikovi, parole s kojima je poÄeo kao Älan âGrupe ĹĄestoriceâ sredinom 70-ih godina, neformalne grupe koja je svojim izloĹžbama-akcijama propitivala isprepletenost ideologije i umjetnosti, apsurd i besmisao, zagovarala izlazak na ulicu, meÄu ljude, sa Ĺželjom za neposrednom komunikacijom. Nije ih toliko zanimala kritika svijeta i sistema umjetnosti veÄ je ta umjetnost bila âkritiÄka u smislu prodiranja (subverzije) u tkanje umetnosti, kulture i ideologije svakodneviceâ. Martek svojim iskazima stavlja naglaske, Äini stvari oÄiglednima – i to postupcima koji su analitiÄki i tautoloĹĄki (daleko od puke dosjetke) – dekonstruira, provocira, izvodi, ukazuje, iskazuje. Glas umjetnika je glas performativa, Äin iskaza je vaĹžan i uvijek ima svoj uÄinak ili kako je StilinoviÄ govorio: ne postoji umjetnost bez posljedica. Kad kaĹže âÄitajte pjesme Majakovskogâ Martek se nada da Äe njegovi performativi prodrijeti u realno, prizivajuÄi pritom svijest i odgovornost svakog biÄa.â (Iz teksta predgovora Tanje Ĺ poljar)
O AUTORU: Vlado Martek (Zagreb, 1951.) diplomirao je knjiĹževnost i filozofiju. Sredinom 70-ih godina proĹĄlog stoljeÄa, zajedno s Mladenom i Svenom StilinoviÄem, Fedorom VuÄemiloviÄem, Borisom Demurom i Ĺ˝eljkom Jermanom, u Zagrebu je osnovao Grupu ĹĄestorice autora koja putem izloĹžbi-akcija izlazi u javni prostor. Martek je za sebe i svoj rad skovao termin predpjesnik i predpoezija koji se uvrijeĹžio kao odreÄenje njegove umjetniÄke prakse. Stvara djela i antidjela, agitacije, asamblaĹže, tekstove-dijagrame pisane i crtane rukom. Temeljno obiljeĹžje njegova rada je transmedijalno povezivanje jezika i likovnih umjetnosti u crteĹžima, fotografijama, objektima, slikama, akcijama, performansima i instalacijama. Martek je ostao aktivan na matiÄnom podruÄju filozofije i knjiĹževnosti i objavio je niz knjiga umjetnika, samizdata i knjiga tekstova, koje smatra svojevrsnim oblikom druĹĄtvenog aktivizma. Osim samog pisanja u tradicionalnom smislu, Martek stvara i poetske objekte, u kojima povezuje medije knjiĹževnosti, filozofije i likovnih umjetnosti.