14.8 C
Koprivnica
Nedjelja, 22. rujan, 2019.

Križevčanka u koraku s modnim trendovima, riskirala pa profitirala

0
Križevci 19.09.2019. // Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin

Tko kaže da se žene u godinama ne znaju obući po posljednjoj modi?

Ova zgodna dama razbija predrasude. Za križevačku špicu obukla je divan roza kaputić i usudila ga se kombinirati s roza tenisicama. Pun pogodak.

Obukla je i uske traperice i bijelu majicu koja je još više podigla i ovako bombastičnu modnu priču. Velika bež torba dodatni je touch ovoj dami sa stilom.

Neka je više takvih. Bravo!

Križevci 19.09.2019. // Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin

Žuta podmornica torpedirala Osvit, Čvrstec napunio Prugovčane, derbi u Podravskim Sesvetama završio neriješeno

0
Miklinovec - Osvit
Foto: Mario Kos

Dio utakmica 5. kola Prve Druge ŽNL odigran je u današnjem, subotnjem terminu.

Glede prvoligaša, jedini su na teren izašli nogometaši Miklinovca i Osvita. Nogometni vikend otvorili su rezultatom 1-0.

Drugoligaško društvo bilo je, pak, aktivnije. Naime, odigrane su tri utakmice. Čvrstec je u Svetom Petru Orehovcu ugostio Prugovac te slavio s 5-0.

Iako trenutni plasman to ne govori, iznimno velika očekivanja bila su od utakmice u Podravskim Sesvetama. Snage su odmjerili domaća Drava Močile, a rezultat je glasio 2-2.

U preostaloj utakmici, Omladinac je igrao protiv glogovečkog Rudara. Utakmica, do ovoga kola, trećeg i šestog sastava lige završena je rezultatom 1-1.

Prva ŽNL, 5. kolo, 21./22. rujan, 16 sati:

Miklinovec – Osvit 1-0

Druga ŽNL, 5. kolo, 21./22. rujan, 16 sati:

Čvrstec – Prugovac 5-0 
Drava PS – Močile 2-2 
Omladinac – Rudar G 1-1

Pitomača minimalno bolja od Predavca kod kuće, Kloštrani uzeli bod u Suhopolju

0
Foto: I. Bedeković (icv.hr)

Četiri utakmice 5. kola Četvrte NL Bjelovar – Koprivnica – Virovitica odigrano je danas.

Pitomača je ugostila predavački Dinamo, sastav posebno neugodan na domaćem terenu. Ovoga puta, rezultat je bio 1-0.

Drugi naš predstavnik bila je Mladost iz Kloštra Podravskog. Popularni Apostoli gostovali su u Suhopolju kod istoimenog domaćina kojem su uzeli bod. Konačni rezultat bio je 0-0.

U ostalim utakmicama, Daruvar Zdenka 91 odigrali su 1-2, a Garić Čazma 5-2.

Tri preostale utakmice na rasporedu su sutra od 16 sati.

Četvrta liga BJ-KC-VT, 5. kolo, 21./22. rujan, 16 sati:

Daruvar – Zdenka 91 1-2 
Pitomača – Dinamo P. 1-0
Garić – Čazma 5-2 
Suhopolje – Mladost KP 0-0

FOTO Tehničar potkresao krila Poletu, Virovci i Picoki poraženi, Križevci uzeli trobod na teškom gostovanju

0
Foto: Željko Rukavina
Foto: Željko Rukavina

Današnje, 5. kolo Treće HNL Sjever posebno je po prvoj ‘domaćoj’ utakmici Tehničara. Nakon četiri uzastopna gostovanja, danas su u Križevcima dočekali Polet iz Svetog Martina na Muri. Utakmica protiv jednog od glavnih favorita za naslov završena je rezultatom 2-0.

Đurđevački Graničar u Murskom Središću kod Rudara upisao je novi poraz rezultatom 2-1. Iako je prvi dio prošao bez golova, Picoki su na kraju pokleknuli.

Uvijek neugodno gostovanje u Orahovici gdje stanuje Papuk odradio je Radnik-Križevci. Nakon 90 minuta igre, rezultat je glasio 0-2.

Preostali naš predstavnik, virovski Podravac, dočekao je Bjelovar. Virovci nisu uspjeli potvrditi domaći teren te su poraženi s 1-3.

Mladost Ždralovi i Podravina odigrali su 3-1, dok je utakmica Virovitice Varteksa završena rezultatom 1-4.

Treća HNL Sjever, 5. kolo, 21. rujan, 16 sati:

Mladost Ž – Podravina 3-1 
Rudar MS – Graničar Đ  2-1 
Papuk – Radnik-Križevci 0-2
Virovitica – Varteks 1-4 
Tehničar – Polet SMnM 2-0
Podravac – Bjelovar 1-3

Foto: Željko Rukavina

 

FOTO Ovo je čovjek koji je nestao na Šoderici, policija objavila što je imao na sebi

0

Nestalom Andriji Čoligu ni traga ni glasa. Nakon gotovo dvodnevne potrage HGSS i policija ne mogu otkriti gdje je nestao. Koprivničanac, 65-godišnjak, se udaljio još u četvrtak iz obiteljske kuće, a u petak popodne prijavljen je njegov nestanak.

– Provode se intenzivne mjere traganja za nestalim muškarcem. U traganje su uključeni ronioci Intervente jedinice policije Policijske uprave koprivničko-križevačke, policijski službenici, pripadnici HGSS-a te građani.

Osobni opis: visine oko 178 cm, srednje tjelesne građe, prosjede ravne kose, smeđih očiju, obučen u zelene vojne hlače sa džepovima na obje nogavice, tamnoplavu majicu kratkih rukava, zelenu deblju vojnu vestu, maskirni prsluk i crne cipele.

Intezivne mjere traganja nastavljaju se i dalje – stoji u policijskom priopćenju.

Foto: PU Koprivničko-križevačke

Poslodavci poručili Vladi: Režite birokraciju i smanjite poreze jer uskoro neće imati tko puniti državni proračun

0

Kako zadržati radno sposobne ljude u Hrvatskoj, s kojim se izazovima susreću hrvatski poslodavci, kakva su očekivanja na tržištu rada u Hrvatskoj i inozemstvu, izaslani radnici, državna birokracija, porezni i mirovinski sustav, samo su neke od tema koje su se otvorile u petak na sastanku održanom u Ludbregu u organizaciji poslovne zajednice INGRA-DET, najvećeg i najstarijeg poslovnog udruženja u Hrvatskoj i inozemstvu. Poslovna zajednica INGRA-DET okuplja 40 tvrtki i zapošljava 2500 radnika.

Sastanku su prisustvovali i potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar, Zoran Andročec, direktor poslovnog udruženja INGRA-DET, kao i predsjednica HUP-a Gordana Deranja, te predstavnici tvrtki koje posluju u sklopu poslovne zajednice INGRA-DET.

Potpredsjednik Vlade Štromar pružio je podršku poslodavcima te istaknuo kako je ovo prva Vlada koja je ozbiljno prionula provođenju reformi.

– Itekako smo svjesni problema koje poslodavci imaju, a drago mi je da se ovdje otvorila i tema iseljavanja. No, nije dovoljno samo probleme detektirati, o njima govoriti i koristiti ih u dnevno političke svrhe, treba ih rješavati. Pokrenuli smo reformu obrazovanja nakon što se o tome 20 godina samo pričalo, osigurano je 400 milijuna kuna za uspostavu regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju, a sve u cilju usklađivanja obrazovnog sustava s potrebama tržišta. Ide i mirovinska reforma, kao i novi paket poreznih rasterećenja – rekao je Štromar.

Dodaje kako je glavni cilj Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja rješavanje stambenog pitanja za mlade, ali i kroz ukidanje nameta i digitalizaciju sustava izdavanja dozvola, poslodavcima maksimalno olakšati.

– Ukidamo namete, te nastavljamo s digitalizacijom cijelog sustava izdavanja dozvola. To će pojednostaviti, ali i pojeftiniti procese, a uz to povećati i transparentnost – rekao je Štromar.

Zoran Andročec, direktor poslovnog udruženja INGRA-DET, istaknuo je važnost suradnje poslodavaca i Vlade te apelirao da se stvore preduvjeti za pozitivno poslovno okruženje, kroz dodatna porezna rasterećenja, te smanjivanja pravnih i ekonomskih rizika, kako bi se poboljšao status izvoznih tvrtki, a sve u svrhu podizanja konkurentnosti Hrvatske kao članice EU.

– Sve to će rezultirati i povećanjem prava radnika, što je nama od iznimne važnosti – rekao je Andročec.

Komentirao je i iseljavanje mladih iz Hrvatske te napomenuo kako poslodavci nude natprosječne plaće, ali napominje i da je bez rasterećenja u davanjima državi to stanje neodrživo i pogubno za poslodavce.

– Neke naše tvrtke uvele su primjerice beneficirani radni staž, radnici imaju osiguran prijevoz i stambeno su zbrinuti, plaćeno im je osiguranje, a ono na što zapravo najviše radnici gledaju su iznadprosječne plaće. Nudimo našim radnicima dodatne modele socijalnog osiguranja, tako da imaju bolju mirovinu uz hrvatsku, kombinaciju međunarodnih mirovina i raznih drugih stupova osiguranja i na taj način pokušavamo zadržati ljude u Hrvatskoj. Sve to je dugoročno neodrživo bez podrške države. Pohvalno je i smanjenje javnog duga i suficit u proračunu, ali što će vam plus u državnom proračunu na kraju ove godine, ako vam taj isti proračun sljedeće godine neće imati tko puniti. Kad je napravljena zadnja velika tvornica u Hrvatskoj, ako izuzmemo Rimca? Što će nam zemlja ako nemamo projekciju stanovništva i dugoročnu politiku upravljanja resursima i bogatstvima – rekao je Andročec. Ističe i kako poslodavci daju punu podršku Vladi da nastavi reformama i da u što skorijem roku riješi pitanje opterećujuće birokracije.

Andročec je na kraju najavio da će se u Düsseldorfu 24. Listopada održati velika konferencija u organizaciji INGRA-DET.

– Očekujemo nekoliko članova Vlade, kao i predstavnike HUP-a, te predstavnike tvrtki u sustavu INGRA-DET. Otvorit ćemo puno tema i ministre upoznati sa svom problematikom naših poslodavaca – rekao je Andročec.

FOTO Slaven stigao do tri boda, izravni konkurent ispraćen s dva komada u mreži

0
Foto: Mateo Alečković

Sertićev Slaven Belupo ugostio je danas Goricu. Apaš nije bio nešto popunjen, ponajviše zbog berbi i ne toliko atraktivnog protivnika, no susret je bio sam po sebi derbi. Dvije momčadi koje pretendiraju na europsko peto mjesto ljestvice odmjerile su snage na hibridnom travnjaku Apaša.

U redovima gostiju najveću su opasnost predstavljali Lovrić i Ndiaye, napadači velikogoričkog kluba. Krenuo je Sertić s Lulićem u početnih 11, te taktikom 4-4-2. Isplatilo mu se to u 29. minuti kada su Farmaceuti poveli. Pogodak je upisan kao autogol Goričina nizozemskog braniča Steenvoordena. Tim rezultatom se i otišlo na odmor.

U nastavku Slavenaši su uspjeli sačuvati mrežu netaknutom, a u smiraju susreta, odnosno 86. minuti, zacementirali su pobjedu pogotkom Krstanovića iz jedanaesterca, nakon što je Gorica ostala s igračem manje. Do kraja susreta jedino što su gosti uspjeli napraviti jest dobiti još jedan crveni karton, tako da su Čabraja i Lovrić zajedno mogli malo prije kraja na tuširanje.

Hrvatski Telekom Prva liga, 21. rujan, 16.30 sati

Slaven Belupo – Gorica 2:0

Diler je na maštovit način skrio pravo brdo kokaina, no ovaj pas mu je upropastio plan

0
Foto: PU varaždinska

Varaždinska policija u četvrtak je imala pravi ulov, a danas su objavili detalje cijele akcije.

– U četvrtak oko 13.45 sati na Graničnom prijelazu Cvetlin, na ulazu u Republiku Hrvatsku iz Republike Slovenije, policijski službenici Postaje granične policije Varaždin, proveli su graničnu kontrolu nad osobnim vozilom marke Audi Q7, njemačkih nacionalnih registarskih oznaka kojim je upravljao 49-godišnji hrvatski državljanin, s prebivalištem na područja Zagreba – stoji u priopćenju PU varaždinske.

Vozilo je pregledano i službenim psom za detekciju droga PU krapinsko-zagorske, a životinja je imala što i nanjušiti.

– Zbog sumnje da se u vozilu na skrivenom mjestu prevozi nepoznata vrsta droge, policijski službenici zapečatili su isto i od  Županijskog suda u Varaždinu zatražili izdavanje Naloga za pretragu zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. Kaznenog zakona. Provedenom pretragom vozila, na skrivenom mjestu unutar središnje konzole, odnosno u naslonu za ruke i u sustavu ventilacije, pronađeno je ukupno pet paketa, ispunjenih bijelom praškastom materijom nalik na drogu kokain, ukupne težine 6017,2 grama, za koju je preliminarnim ispitivanjem dobivena pozitivna reakcija na drogu kokain – navodi se u priopćenju.

Droga, vozilo i ostali predmeti oduzeti su 49-godišnjaku. On je zbog sumnje da je počinio više kaznenih djela Neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisanih u članku 190. Kaznenog zakona, u petak uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave varaždinske. Policijski službenici Policijske uprave varaždinske u suradnji s policijskim službenicima Ravnateljstva policije nastavljaju kriminalističko istraživanje, kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog kaznenog djela.

Foto: PU varaždinska

Neki sretnik sa sjevera Hrvatske bogatiji je za 2,5 milijuna kuna, provjerite listiće!

0
Ilustracija // Foto: Matija Gudlin
Ilustracija // Foto: Matija Gudlin

U Hrvatsku ide pozamašan dobitak Eurojackpota od oko 2,5 milijuna kuna, i to na sjever Hrvatske.

Točnije, netko je osvojio 2.530.913,14 kuna. Dobitna kombinacija je bila 17, 21, 41, 48, 49 te 4 i 8, a riječ je o dobitku 5+1. Dobitni listić je uplaćen u Sv. Križu Začretju.

Glavni dobitak od vrtoglavih 330.191.272,73 kuna odlazi u Norvešku.

FOTO Jeste li ovo ikada vidjeli? Jabuka procvala, a plodovi zreli

0
Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin

FOTO/VIDEO Mladoženja došao po mladu vatrogasnim kamionom, vatrogasci priredili neviđenu feštu

0
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković

Nesvakidašnji prizori mogli su se danas vidjeti u Starigradu kraj Koprivnice, a u glavnim ulogama bili su mlada, mladoženja i vatrogasni kamion.

Prije dvije godine Dejan Ilotić iz Peteranca zaprosio je Mateju Novogradec iz Starigrada na vatrogasnoj skupštini, a ona je tada rekla “Da”. Oboje su dobrovoljni vatrogasci, stoga ne čudi da je za današnje svatove sve bilo u znaku vatrogasaca.

Dejan je došao po Mateju u Starigrad pravim vatrogasnim kamionom, a veselo društvo njihovih prijatelja i kolega napravilo je rijetko viđenu feštu.

Sve je to bio uvod u ono pravo, a to je bilo vjenčanje u crkvi u Starigradu, gdje su dvoje mladih okrunili svoju ljubav.

 

[FOTO] ZELENA ČISTKA Stanovnici triju gradova uljepšali naš okoliš, u Koprivnici prikupljeno više od 15 tona ilegalnog otpada

0
Foto: koprivnica.hr

Zelenoj čistki, najvećoj nacionalnoj kampanji zaštite okoliša pridružili su se i naši gradovi Koprivnica, Đurđevac i Križevci, kao i gradske ustanove i tvrtke, te građani.

Svi zajedno prionuli su jednome cilju – učiniti mjesto na kojem živimo ljepšim i zdravijim. Cilj akcije je bio okupiti što više stanovništva Republike Hrvatske, očistiti cijelu Hrvatsku od otpada u samo jednom danu i promijeniti sliku Hrvatske, te tako utjecati na podizanje svijesti građana o problemu neodgovornog odnosa prema otpadu. Zelena čistka dio je globalnog pokreta Let’s do it! i godišnjih akcija World Cleanup (Očistimo svijet), koja okuplja aktivne građane i organizacije u najvećem volonterskom projektu u povijesti čovječanstva.

Đurđevčani su kroz ovu akciju očistili područje Park-šume Borik i okružje oko trim staze koju brojni građani, a i sportaši koriste za trčanje i vježbanje u prirodi.

Grad i Komunalne usluge osigurali su nabavu kontejnera za sakupljanje otpada, odvoz sakupljenog otpada na odlagalište otpada, kao i nabavu potrebnog ručnog alata i opreme za sudionike akcije, a po završetku akcije sve volontere dočekalo je piće za osvježenje i sendviči.

U Zelenoj čistki sudjelovali su i oni najmlađi i to tokom jučerašnjeg dana, a akcije čišćenja organizirao je i Dječji vrtić Maslačak.

– Upravo najmlađi mogu najviše aktivno doprinijeti očuvanju okoliša kroz pravilno odvajanje i odlaganje otpada, čime postaju pozitivan primjer svojim vršnjacima, te ujedno podižu svijest o očuvanju okoliša kod svojih roditelja i starijih – rekao je gradonačelnik Hrvoje Janči.

U Koprivnici se ove godine akcija provodila na području MO Reka i iza gradskog groblja Pri Svetom Duhu prema Koprivničkom Ivancu, dok su na izdvojenoj lokaciji u Jagnjedovcu akciju provodili samo djelatnici Komunalca.

Sudjelovalo je 50-ak volontera iz različitih udruga, JVP, građani, studenti te sami zaposlenici Gradske uprave i Komunalca, kojima su se pridružili gradonačelnik Mišel Jakšić i zamjenice Ksenija Ostriž i Melita Samoborec te članovi Uprave Komunalca Dubravka Horvat i Goran Međurečan sa suradnicima. Tijekom akcije prikupljeno je više od 15 tona ilegalno odloženog otpada, pri čemu su djelatnici Gradskog komunalnog redarstava i Komunalca naišli na brojne dokaze možebitnih počinitelja koji su ilegalno odlagali otpad. Protiv takvih osoba u narednom će se razdoblju pokrenuti zakonsko-pravni procesi.

 

FOTO Uz vrijedne berače, pjesmu, finu hranu i gemišt krenula berba grožđa na Čepelovečkom bregu

0

Počela je berba grožđa. Za mnoge obitelji poseban je to događaj koji za njih predstavlja veselo druženje, uz pjesmu, finu klopu i pokoju čašicu, kako to i priliči. Tako je bilo i na Čepelovečkom bregu 287 kod Luke Imbriše.

Lijepo vrijeme cijelog je dana pratilo berače. Godišnje berbe odlična prilika za okupljanje obitelji i prijatelja na hrpu. I mi smo poželjeli biti dio atmosfere pa smo se tako popeli na breg. I imali što vidjeti. Mošt se već na veliko sprema u klijeti obitelji Imbriša. Nakon dugoočekivanog mjerenja stigao je i rezultat – slador je 16. Svi su zadovoljni.

Berači su vrijedni i svojim vještim rukama beru velike grozdove koji daju fino vino. Još malo i ovaj mošt postat će vino.

 

Novinarska ikona Anđela Lenhard Antolin slavi 55 godina rada u medijima: Prva je rekla ‘Ovdje radio Đurđevac’, vojska ju je htjela mijenjati, a posljednja se čula s nestalim Sinišom Glavaševićem

0
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

Pripremanje pitanja za intervju osobe koja ima duplo više radnog staža nego vi godina života težak je zadatak. Nije lako kad pored sebe imate nekog čijem se radu divite, čija postignuća možete trenutno samo sanjati, čiji rad teško možete opisati na manje od 100 strana. Što pitati, a da ne bude dosadno, a da nije već čula, a da bude zanimljivo i svježe, kako postaviti pitanje, ne napraviti pravopisnu grešku. No, kad nabujala rijeka riječi krene, ni ne shvatite koliko vrijeme brzo prođe.

Znate one ljude koji vas uvijek srdačno pozdrave gdje god da vas vide, pa u vama ‘kresnu’ iskru dobre volje i osmijeha? Ona je takva. I nema nazad. Nema pretvaranja.

Anđela Lenhard Antolin danas slavi 71. rođendan. Da su godine samo broj, hodajući je dokaz. Što biste pomislili kad bismo vam rekli da ALA slavi 55 godina rada na radiju i u javnom prostoru Podravine? I mi smo ostali šokirani. Uoči intervjua imala je samo jednu sićušnu molbu. Da se ostavi kajkavština zato jer ona tako govori. Pa krenimo.

Tko je Anđela Lenhard Antolin?

Zakaj mam s teškim pitanjima? Tko je ALA? Da ne bude preuzetno ili pak preskromno, mogu reći samo da je ALA radijski čovjek, samo Glas. Radijski glas. The voice of radio.

Gdje si odrasla, kako, s kime?

– Sve je moje u Đurđevcu. Tu sam se rodila (prezdavna!), tu sam završila osnovnu školu i gimnaziju, živjela u službeničko-poljoprivrednoj obitelji, s dva mlađa brata, u jednom mirnom obiteljskom okružju gdje se znalo tko je za kaj zadužen, gdje se puno delalo, slušalo radio (imali smo ga među prvima u Đurđevcu jer mi je tata bio zaposlen), išlo k meše, na nogometne Graničareve utakmice, kazališne i kino-predstave vu Fantonijevo, čekalo vidjeti velike đurđevačke glumice Ilonku Šostarec i Anđelu Bartovčak (mami sam često pri tom sjedila na krilu, jer je uvijek bila gužva ), ali i čitalo. Jedni Gospodarski list i Danicu, drugi ono kaj je tad bilo na kioscima, Borbu i Vjesnik, pa Vjesnik u srijedu, treći Modru lastu… Imala sam srećom, sretno i lijepo djetinjstvo i mladost.

Foto: Ustupila Anđela Lenhard Antolin
U nekim prošlim vremenima // Foto: Ustupila Anđela Lenhard Antolin

Gdje si se školovala, kako je tekao život?

Bila sam odlikašica, a budući da sam već nakon osnovne škole bila angažirana na Radio Đurđevcu kao spikerica, bilo mi je važno završiti nešto vezano uz hrvatski jezik i nešto relativno kratko, pa je odluka pala na Pedagošku akademiju u Zagrebu. Stanovala sam u studentskom domu, živjela vrlo skromno, jer su mi oba brata istovremeno bila na školovanju. Često se prehranjivala jabukama i Vegetinom juhom, poklonjenim bratovim domskim palačinkama, ali sam svaki vikend putovala u Đurđevac. Zbog obaveza na radiju i, naravno, domaće klope. Već sam u ljetnom roku diplomirala hrvatski jezik i književnost. Kasnije, kad sam već radila kao radijski novinar, diplomirala sam novinarstvo i na Jugoslavenskom institutu za novinarstvo u Beogradu, jer kod nas u Hrvatskoj takvog studija nije bilo na današnjem Fakultetu političkih znanosti. No, kad se otvorio takav kolegij i mogućnost u Zagrebu, upisala sam ga i dogurala do apsolventskog staža. I tu sam stala. Mogu sad mirno reći da sam apsolventica novinarstva. Zapravo da sam još uvijek studentica, ha-ha-ha!

Gdje si sve radila?

Kak to obično biva, za mene kao stipendisticu općine Đurđevac, već tada aktivnu u javnom životu, koja je radnu praksu i odradila u đurđevačkoj OŠ, posla nije bilo u OŠ Đurđevac. Dilemu, da li otići raditi za stalno u OŠ Mali Lošinj ili na zamjenu u OŠ Virje, riješila sam u korist Virja. Ostaviti Đurđevac i zimi otići na sivo, hladno more, nije dolazilo u obzir. U Virju sam bila kratko, tek mjesec i pol, ali i dalje me uz tu školu vežu lijepe uspomene, pogotovo drugovanje s Jožom Turkovićem koji je tada predavao likovni. A onda je došla poruka Drageca Feletara i Jove Rojčevića , tada glavnih u Glasu Podravine, da izvršavaju obećanje, da otvaraju dopisništvo Glasa u Đurđevcu i da me čeka dopisnički posao. I doista, tu sam kovala zanat uz pritisak beskompromisnog Štefa Vadle i uz veeeeliku pomoć drage Zite Bešenić. Naime, glavne Glasove dečke s takvom idejom sam upoznala na Podravkinom štandu gdje sam radila kao hostesa na Jesenskom zagrebačkom velesajmu u očekivanju posla. Nisu me prevarili, ali su mi svakako preusmjerili život. Novinarstvo je postalo moj život. Ipak, radijsko je novinarstvo na Radio Đurđevcu bio moj osnovni posao. Bila sam mu spiker i voditelj, urednik i glavni i odgovorni urednik, direktor i neumorni radnik. I na kraju penzić. Godinama sam uz to bila i dopisnica Večernjeg lista, Arene i drugim tadašnjim tiskovinama lokalnog i šireg značaja. Bilo je to također jedno lijepo i vrlo, vrlo aktivno razdoblje, a od tuda i ALA, inicijali koji su mi postali drugo, kraće ime. Dragi Andrija Turković, pajdaš-Jendraš često se s našim inicijalima znao šaliti, kao u Đurđevcu medijsku scenu drži jedna aždaja (ALA) i konj (AT). Baš lepo!!!

Na što si posebno ponosna, kojim se postignućima dičiš?

Moram priznati da sam sretna što sam imala mogućnost da me se čuje, da mi se vjeruje, da kominiciram s ljudima, da mogu prenijeti neke svoje ideje koje sam uobličavala u akcije, a koje sam onda provodila sa slušateljima. Ponosna sam primjerice na „Male zelene vitezove“, velike ekološke akcije koju sam 80-ih godina sa slušateljima, nekoliko godina poticala i realizirala na području velike tadašnje đurđevačke općine. Naime, pozivala sam djecu OŠ da posade makar jedno stablo ili voćku u svojem okružju i da za to imaju dva svjedoka (roditelje, susjede, prijatelje) koji su sadnji morali biti prisutni. Mi smo, po njihovom svjedočenju, samo jednoga proljeća u Podravini posadili nekoliko stotina stabala. Najpoznatiji moj mali zeleni vitez je danas vlč. Davor Šumandl.

Foto: Jurica Karan
ALA – Djevojčica u duši // Foto: Jurica Karan

Ponosna sam što sam verbalno sve učinila da predstavim svoj Grad Picoka u najboljem svjetlu kako bi pobijedio deset hrvatskih najpoznatijih turističkih destinacija i u Bordeauxu dobio titulu EDEN-a, Europske destinacije izvrsnosti u čuvanju nematerijalne kulturne baštine. Ponosna sam na sve humanitarne akcije za vrijeme Domovinskoga rata, na svoju titulu najboljeg radijskog voditelja u RH te 1994. godine, a ponosna sam i što sam uspjela, uz pomoć i suradnju male đurđevačke ekipe, zaštiti pogaču z oreji kao nematerijalno kulturno dobro RH. Ponosna sam na svojih 17 godina u RKC-u, na svoju obitelj koja mi je uvijek bila korijen i krila, a sretna sam što sve to nije prošlo nezapaženo u mojem gradu koji mi je dodijelio Nagradu za životno djelo.

S obzirom na veliko iskustvo, je li ikad bilo neugodnih situacija na poslu? 

Jedna neugodna, ali zapravo smiješna zgoda dogodila se u mojim najboljim đurđevačkim radijskim godinama. Naime, s tehnikom sam uvijek imala problema, s njom nisam ni danas na „ti“. Bilo je to vrijeme teških Grundinga koje sam čarila na teren da bih snimila važna događanja. A akcija „Ništa nas ne smije iznenaditi“ je bilo tada za đurđevačke općinare silno važna. Posebno za neke. Silna je naša „vojska“ već postrojena u Boriku, a na Željka Cara da fotka i mene da snimam za radio, čeka Huci, glavna, borbenom spremnošću i našom sigurnošću, ozbiljno zaigrana glavešina. On mora u moj mikrofon pred stotinu i više postrojenih ljudi nekaj važno reći, a da to posle čuju i drugi prek radija. Važno Huciju mikrofon metnem pod nos, teški Grunding visi na na mojem ramenu, smeđa vrpca se u njemu uredno okreće (provjerim to krajičkom oka), znači snima se i ništa nas ne smije iznenaditi. Ali, zaboravila sam na jednu malu, ali važu sitnicu… Nisam uključila mikrofon i dokazala da u čitavoj dobro isplaniranoj akciji ipak ima rupa i da nas nešto ipak može iznenaditi. „Sabotaža, sabotaža!“, razgovori u komitetu, uvjeravanje da nemam pojma zakaj se nije snimilo, a vrtelo se …Da, bilo je to stvarno nezgodno vrijeme i neugodna situacija. Bili bi me drugovi mijenjali, ali nisu imali s kime.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

Tijekom dugogodišnje karijere upoznala si mnoge ljude, ne sumnjam, koji su ti ostali posebno urezani u sjećanje. Zašto?

Doista, novinarstvo je posao terena i susreta s ljudima. To je upravo veliko bogatstvo i ljepota tog posla. Prilika je to za upoznavanje jako puno ljudi i onih javno poznatih i onih nepoznatih. A ti nepoznati, mahom i na rubu socijalnih lista, ostave na čovjeka najveći dojam i urežu se najdublje u sjećanje. Zašto? Zato što pokazuju i potvrđuju da čovjek može biti velik i kad je jako mali za društvo koje ga okružuje, da je bogat i kad nema ništa, da je ponosan i kad mu se gazi po njemu, da je dobar i pošten i kad su prema njemu nisu takvi. Za takve ljude nikad mi ništa nije bilo teško odraditi. Pogotovo kad su bila u pitanju djeca i stari. A to je bila najčešće.

Tko je ostavio snažan dojam na tebe u dugogodišnjoj karijeri? Bio dobar ili loš?

Kako pamtim samo dobre i lijepe stvari, onda samo najbolji dojam. Ako bi se pri tome trebalo reći jedno ime, onda bi to svakako bila moja radijska mentorica Marta Tomljenović. Bila sam joj dodijeljena tih 60-ih godina prošloga stoljeća kad sam volontirala i učila na II. programu Radio Zagreba. Bila je jednostavna i snažna, topla i zahtjevna. Znala je naći sredinu između tih krajnosti. Kao rođena Subotičanka prekrasno je pravilno govorila hrvatski, što je mene kao rođenu kajkavku fasciniralo. Uz nju sam upoznala mnoge velikane tadašnjeg zagrebačkog radija i javnog života. S mnogima sam bila u radijskom programu i prijateljevala, odlazila u njihov dom, a oni dolazili u Đurđevac. Marta Tomljenović i Marijan Selman su radi toga nekoliko godina bili voditelji na Picokijadi. A što se moje drage Marte tiče (koja je nažaost već dugo pokojna) rado bih je citirala i rekla da je i meni radio ono što je bio i njoj; da pred mikrofonom uspijeva čuti i osjećati reakcije slušatelja bolje nego što to može dočarati kamera, da joj je mikrofon i glas oruđe, a radijski studio dom. Takva je i moja veza s radijom, pa mogu ponoviti još nešto njeno; da se još pet puta rodim uvijek bi bila radijski čovjek, radijska spikerica, voditeljica, novinarka.

Što se tiče novinarstva, gledaju li različito na muškarce i na žene u ovom zanatu? Kako se izboriti s time?

Nažalost, još uvijek se, praktički u svakom zanatu i svakoj djelatnosti gleda različito na to, pa tak je to i u novinarstvu. Ono ne može biti izuzeto iz društva koje je dominantno i dalje patrijarhalno. Čini mi se da nikad nije bilo u novinarstvu više žena i nikad više obrazovanih novinarki koje sve više drže tri ugla u medijima, ali… Novinarstvo ipak ne može pobjeći od takvog stanja u društvu. Ono je njegov najvidljiviji dio. No, s time se ne treba i ne smije pomiriti. Preduga već traje ta borba, ali raduje me da “stalna na tom svijetu samo mijena jest”, pa će se, nadam se, i to promijeniti. Ići će sporo, ali morat će ići. Za to treba kolegicama reći da ne posustaju i ne odustaju, da budu uporne i da se nametnu. Obrazovane i pametne jesu, vrijedne i sigurne u sebe jesu, pa će se u borbi za sebe u struci moći znati i postaviti. Pravog i drugog recepta za to nemam.

Foto: Ustupila Anđela Lenhard Antolin
Studijska posla // Foto: Ustupila Anđela Lenhard Antolin

Koje bi savjete dala mladim snagama koji se upuštaju ili bi se htjele upustiti u novinarstvo?

Tko sam ja da nekome dajem savjete, kad i sama moram još puno učiti i o novinarstvu, a moram priznati da rado primam i savjete mladih. Cjeloživotno učenje nije samo fraza, ono je osnovno ako želiš biti dobar profesionalac, ako ne želiš samo grepsti po površini, ako ne želiš da te pregazi vrijeme i događanja i ako želiš biti prepoznatljiv i svoj. Već pri prvim profesionalnim koracima novinari će se susresti s etičkim dvojbama, ali će se uvijek morati držati osnovnog; profesionalnosti i odgovornosti te prava javnosti na istinu i objektivnost. Nažalost, danas nemaju baš svi te osobine iako se bave novinarstvom. Stoga, učiti, učiti i samo učiti!

Poznata si kao glas koji je prvi izgovorio „Ovdje radio Đurđevac“.

Bilo je to prezdavne 1964. godine. Ljeto, praznici, a ja sretna nakon završene osnovne škole planiram u đurđevačku gimnaziju. Prva generacija. U to je vrijeme grupa đurđevačkih entuzijasta, vođena tehničarom, električarom Marijanom Kružićem-Cicom i tadašnjim direktorom Narodnoga sveučilišta Đurom Domišljanovićem, odlučila imati radio. Doveli su me u malu prostorijicu s puno nekakvih kablova i kutija i na sredini s jednom kvrgom od mikrofona na visokom stalku i s jednim stolcem.

– Sjedni i reči ovdje radio Đurđevac – naredi mi Cico. Kvrga od mikrofona mi je iznad glave, ali budem ja mogla…mislim. Podignem glavu, podignem se na prste, ali… Kvrga je još visoko, a ja sam i dalje prenisko. Popnem se onda na stolac i sjednem na njegov naslon da bi mi usta bila u visini kvrge od debelog mikrofona. „Ovdje radio Đurđevac“, rekla sam. Prva, prvi puta, a nakon toga tisuće i tisuće puta u tim silnim godinama koliko sam mu bila vjerna.

Za klinku koja je tek bila završila osnovnu školu, istina imala iskustva nastupima na školskim priredbama, to je bilo nekaj novo, veliko, drugačije, ali i jako ozbiljno. Bila sam si jako ozbiljna. Slušala sam radio doma i uvijek me fascinirao jedan ženski glas koji je dopirao iz velike radijske kutije sa treptavim zelenim okom. Sad sam i ja bila taj glas, radijski g l a s. Bio je to svakako poseban osjećaj.

Foto: Jurica Karan
Pogled u prošlost s osmijehom na licu // Foto: Jurica Karan

Jesi li u ono vrijeme znala da će to ostati tako urezano, zapamćeno? Raduje li te ta činjenica da si prvi glas?

Tek kasnije kad je prošao eksperimentalni dio rada, kad smo dobili gimnazijske profesore za urednike, kad je čujnost radija na UKV-u bila značajna, kad sam dobivala fan-pisma i iz drugih krajeva bivše države, kad se o meni pisalo, kad sam bila jako popularna u svojoj generaciji, ali i u Đurđevcu, znala sam da će radio biti moj život, jer je već tada bio moja ljubav. Tada se ništa nije snimalo, sve se radilo uživo, pa mi nije ni bilo teško čitati želje i pozdrave od jutra do 4-5 sati iza ponoći bez prekida. I dan danas najviše volim biti izravno u radio-programu u kontaktu sa slušateljima, ali i izravno se javljati. Inače, u tim počecima bih dolazila svaki vikend iz Zagreba, u Zagrebu volontirala i učila na II. programu Radio Zagreba, kako bih doma bila bolja. Naravno da me raduje činjenica da sam bila prvi glas. Samo prvo se pamti…prve ljubavi, prva mjesta…pa tak onda i prvi glas. Đurđevca, ne?!

Radila si u vrijeme Domovinskog rata, kakvo je to iskustvo? Najvjerojatnije si bila jedna od posljednjih ljudi koji su komunicirali sa Sinišom Glavaševićem. Što ste pričali, kakav je bio?

Na taj dio svoje profesionalne, radijske karijere sam posebno ponosna. Već 80-ih godina, uz ekološke, osmišljavala sam i realizirala na Radiju brojne humanitarne akcije i činila prava mala čuda sa slušateljima za one kojima je pomoć bila potrebna. Na moj poziv slušateljice su plele šalove i rukavice za naše dečke na ratištu, nosila se hrana i kolači za naše u Daruvaru, Pakracu, skupljali su se novci za ostaklivanje bolnice u Osijeku, Sisku, posjećivalo ranjenike u bolnicama i Daruvarskim toplicama, pratilo, čekalo i smještalo po Đurđevcu prognanike iz Vukovara i izbjeglice iz BiH. Istovremeno smo bilo izmješteni izvan Đurđevca, bili u funkciji tadašnjeg Centra za obavješćivanje i Protuzračne obrane. Za vrijeme zračnih uzbuna bila sam dežurna i više u radiju nego kod kuće. Ponosna sam što smo, nakon brze intervencije kolege Čima na Radio Koprivnici, bili prvi u lancu hrvatskih radija kad su nam srušili odašiljač i kad su nam htjeli nametnuti medijsku blokadu. Bilo je to neponovljivo iskustvo za pamćenje i ponos.

Foto: Ustupila Anđela Lenhard Antolin
Foto: Ustupila Anđela Lenhard Antolin

Siniša Glavašević je posebna priča. Istina je da sam se u vrijeme najžešćih napada i bitaka za Vukovar sa Sinišom često čula. Dogovorili smo da ono što je on izvještavao za Radio Zagreb, preko razgovora sa mnom ponovi i za nas. No, toga 17. ili 18. studenoga, više ne znam sad točno, rano prijepodne zove me naš tehničar Mimi da me zove Siniša Glavašević. Kak to, mislim, kad se nismo dogovorili za tak rano javljanje. Uvijek bih ja njega zvala. Vidno uzbuđen, uznemiran i ubrzan, veli mi da je stanje u Vukovaru strašno, a on da ne može s takvim informacijama do Zagreba. Ne zna, veli, tko ga bloka da ne može u eter, sumnja da bi to moglo biti i namjerno, pa jel može preko nas, pita. Naravno da možeš, kažem i kratko snimimo; da srbočetničke postojbe već ulaze u dio grada…da Vukovarci nemaju…da je bolnica…sve, sve strašno. Pustila sam to odmah, no, nakon toga ga više nismo čuli u hrvatskom eteru. Ostalo se zna. Jesam li bila zadnji novinar koji se s njim čuo, ne mogu sto posto tvrditi, ali nisam čula do sada da je još negdje drugdje bilo njegovih takvih vapaja da uđe u eter i obavijesti o strahotama kojima je Vukovar bio tada izložen. Vjerujem da bi se o time već znalo. Želim vjerovati da sam se tih dana i toga zadnjega s njim zadnja čula.

Zašto ljude više zanima crna kronika nego topla ljudska priča?

To je pitanje više za psihologa, nego za nekoga koji čitanje takvih sadržaja maksimalno izbjegava. Možda teško stanje u društvu? Možda takve crne priče ljude podsjete da nije samo njima teško i crno, nego da ima i težih slučajeva? Možda im zurenje i čitanje o tuđoj nesreći olakšava osobnu? S toplim ljudskim pričama bi se možda teže poistovjetili, ne bi se tu mogli naći. Ne bih se usudila ništa drugo reći iako ni za to nisam posve sigurno da razmišljam u dobrom smjeru.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

Kako je internet promijenio novinarstvo i kakvo je ono u našoj županiji? Što danas znači biti novinar? Posebno kad je dostupno toliko medija na svakom koraku, sadržaj je lako djeljiv i lako dostupan, svatko praktično može biti novinar.

Internet je promijenio puno toga i u novinarstvu. Informacije su besplatne, a čitatelji mogu odmah iznijeti svoje mišljenje o tome što je napisano. No, taj novi medijski „dijalog“ između autora teksta i čitatelja često izlazi, nažalost, iz okvira komunikacijske kulture. Grozim se što te tehnološke mogućnosti i demokratičnost medija mnogi koriste na ružan i neprimjeren način, s toliko mržnje  psovki, blaćenja da to nije normalno. Novinarstvo time više nije kao prije, jednosmjerno, gdje su novinari imali zadnju riječ, nego dvosmjerno.

Mislim da dobar dio kolega dobro, a neki od njih baš dobro, čitljivo i slušljivo odrađuju svoj posao i u tiskovinama i na portalima i na radijima. Naravno, više me zanimaju elektronički mediji, a tu se nažalost može ipak čuti svašta, od vrhnskog radijskog profesionalizma do vrhunskog diletantizma i nepoznavanja medija. Slično je i s pisanim medijima. Budući da je tu sve crno na bijelom, lakše je uočiti tko je čiji prikriveni glasnogovornik, tko je vlasnik medija, zna se tko se s kime preko medija obračunava ili tko koga preferira. Činjenica je da se treba znati nositi s realitetom u kojem je sve danas tržište, u kojem je sve danas roba, pa tak i informacija, pa tak i informatori. Sve ima svoju cijenu, ne? Uz sva iskakanja u crnilo i žutilo, naši su mediji ipak dobri.

Zanimljivo je kako u našoj maloj zemlji ima toliko puno novinara, komunikatora i medijskih učilišta i stručnjaka, a često nemaš gdje ili samo na rijetkim mjestima, pročitati dobar, objektivan novinarski tekst, a da nije obojen na ovaj ili onaj način. Točno, danas je izgleda lako biti novinar i izgleda da danas svatko može biti novinar. Mnogi se tako i predstavljaju, međutim ipak samo nekima od njih vjerujemo i od njih doznajemo objektivnu istinu. Imamo srećom respektabilnih novinarskih imena, pogotovo među istraživačkim novinarima.

Kakav bi po tebi trebao biti savršen novinar? Koliko vremena treba odvajati dnevno da bi se bilo u toku?

Ne mora biti diplomirani novinar, ali mora biti visoko obrazovan, stalno znatiželjan, široko informiran i novinar u srcu, u mozgu, u živcu. Mora imati nerv i ljubav za taj posao. On mora znati objasniti drugima točno, jasno, istinito, na vrijeme, po mogućnosti i slikovito ono što često ni sam potpuno ne razumije, a slušateljima nevidljivo učiniti vidljivim. Ima li takvih danas kod nas? Ima naravno, ali nema savršenih! K tome treba stalno težiti.

Sve vrijeme, ako se želi biti u toku. Toliko se toga dnevno događa, toliko je toga dostupno da te događanja i vrijeme vrlo brzo mogu preskočiti. Čitati, slušati, istraživati, bilježiti, pripremati, propitivati, pisati, treba se sve vrijeme. Ne može se biti novinar samo od 7 do 15 sati.

Foto: Jurica Karan
Fotografija joj je velika ljubav, osvajala je i nagrade // Foto: Jurica Karan

Voliš fotografiju, primila si i nekoliko nagrada. Autorica si i poezije, knjiga.

Sad kad ne moram ni puno pisati, a ni puno govoriti nastojim progovarati fotografijom, koja često govori više od tisuću riječi. Volim pejzažnu fotografiju. Volim fotkati svoj Stari grad i sve mijene oko njega, svoj Đurđevac i sve mijene u i oko njega. Volim Podravinu i sve mijene u njoj. Srećom da postoji Facebook pa možeš dnevno imati svoju malu foto-izložbu na svojem profilu. Zanimaju me i osobe, izrazi lica u pokretu. S jednom takvom foto-kolekcijom, jedne meni drage moje sugrađanke, dobila sam treću nagradu i osvojila brončanu medalju na hrvatskom natječaju „Sretno dijete-sretna obitelj“. Ponosna sam članica Foto-kino kluba „Picok“. U društvu sam majstora fotografije i najboljih hrvatskih fotografa, Željka Cara, Mate Zemana, Zvonimira Šiptara, Ivana Nivana, Ivana Hećimovića, Đure Grčića i drugih đurđevačkih vrsnih fotića. I tu učim od najboljih! A „Molitva po čkoma“ je mala knjižica u formatu molitvenika na đurđevačkoj kajkavštini koja u maniri haiku-poezije progovara o nekim mojim ljubavima, mojim strahovima i osobnim borbama. Dr. sc. Velimir Piškorec ju je pozitivno ocijenio. Imam i nekoliko slatkih i slanih kuharica, eseja i većih životnih priča o đurđevačkim slikarima Ivanu Tomerlinu i Peri Topljaku Petrini i još puno nekih manje važnih otisnutih sitnički.

Čime se još voliš baviti?

Volim biti baka. Volim se baviti svojim unucima, biti njihov autoprijevoznik do njihovih škola po Zagrebu, biti u nogometnom duelu s mojim Bartolom i fotkati moju Lenu, moj najomiljeniji foto-model. Radim još na nekoliko projekata vezanih uz gastro-baštinu Đurđevca, predajem o njoj na gastro-kongresima po Hrvatskoj. Volim „našivavati“ podravski narodni vez po tanjurima i sređivati materijale za nekoliko knjižica koje su mi u planu, a koje su sve vezane uz moj Đurđevac i njegove ljude. Volim biti sa svojim izvrsnom mladom ekipom na Radio Koprivnici, kuhati nedjeljom sa slušateljicama RKC-a i slagati za njih Podravske složence. Imam jako puno posla i još jako puno planova. Crvena tepih-staza koju mi je život prostro već je prešla 70 metara i već tom crvenilu nazirem tam negdje kraj. Vjerujem da ću u narednih 20, 30 metara, koliko mi je još ostalo na toj crvenoj, životnoj tepih-stazi, uspjeti sve to posvršavati, ha-ha-ha, ah, ah, ah…

Otkrij nam nešto što nitko ili malo ljudi zna o tebi.

Danas se o čovjeku koji je u javnom životu sve zna i malo toga može skriti, ali ni svi moji najbliži ne znaju da sam obožavala cepati drva. Naime, za vrijeme studiranja u Zagrebu puno sam dodatno radila. Petkom bih tak iz Zagreba došla vlakom, oprala ruke, nekaj kratko pojela i odmah iza kuće na drvnik. Tu me čekala oštra sjekira i dobra hrpa drva. Zdušno sam ih se primila cijepati, koliti, dijeliti, presijecati jednim udarcem. Meni opuštanje, a mojima korist. Drvnika već zdavna nema, uz centralno grijanje nemreš do takvog opuštanja, pa onda uzmem nordijske štapove, fotić i odem u trim-stazu u Borik. Ništ više od cepanja!

Puno je riječi napisano nakon susreta s Anđelom, no trebalo bi još najmanje toliko. Razgovor s njom obogaćuje čovjeka jer sam njen glas koji slušate jest blago. Nematerijalna baština. Anđela voli svoj vrt, svoje gorice i svoje društvo. Materijalno ju ne zadovoljava, ima sve što joj treba i što želi.

Naposljetku, kako nečiju životnu priču sažeti u nekoliko riječi? Toliko je zanimljivosti, toliko anegdota i prozora u prošlost da se ne može izabrati ono najbolje. Svako novo skretanje s teme donosi novih tisuće i tisuće riječi. Crtica o Siniši Glavaševiću, sjećanje na prvi angažman ili neugodne situacije, rad oko njenog vrta, život u njenom voljenom Đurđevcu, prilike i neprilike, sve je to tu. Kada pričate s posebnim ljudima, ni milijun riječi nije previše. Jer bar bi još toliko stalo. Ona je Anđela Lenhard Antolin. Glas naroda. 

Sretan ti rođendan draga Anđela!

Anđela Lenhard Antolin // Foto: Kristina Kos

FOTO Traje potraga na Šoderici za nestalim Andrijom, poznate nove okolnosti koje nagovješćuju što se dogodilo

0
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković

Potraga za muškarcem nestalim na Staroj Šoderici još ne daje rezultata. Od ranog jutra na terenu su pripadnici HGSS-a i policije.

Naš fotoreporter nalazi se na mjestu potrage gdje je saznao da se radi o Andriji Čoligu rođenom 1954. godine. Isto tako, potragu dosta otežavaju sami uvjeti na vodi, odnosno struje u jezeru koje vuku vodu. Također, dosta je razlike u dubini na raznim mjestima pa i to produžuje potragu.

Nažalost, kako vrijeme odmiče sve je više vjerojatnosti u onaj najgori ishod. S mjesta nestanka doznali smo da je iza Andrije pronađen uredno složeni šator i krevet u kojima je trebao provesti vrijeme dok nije na vodi, dok ne lovi iz čamca. Što se tiče čamca, on je pronađen skroz na drugoj strani jezera, a ribiči, dok ne love, vežu čamac kako im ne bi ‘pobjegao’.

Upravo te činjenice nagovješćuju onaj najtužniji ishod, no ne treba odustati. Prema svemu sudeći potraga će potrajati.

Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković
Foto: Mateo Alečković