Iz revidiranog izvješća o poslovanju tijekom 2009. godine koje su danas prezentirali članovi Uprave Podravke, vidljivi su gubitci koje je kompanija pretrpjela što zbog globalne ekonomske krize, što zbog nepovoljnih posljedica afere Menadžer.
– Ukupna prodaja Grupe Podravka u razdoblju od siječnja do prosinca 2009. iznosila je 3.587,1 milijuna kuna što predstavlja pad od dva posto u odnosu na 2008. godinu – rekla je Lidija Kljajić, voditeljica Podravkinog financijskog sektora.
Od toga je na hrvatskom tržištu ostvarena prodaja u iznosu od 1.868.6 milijuna kuna, dok je na inozemnim tržištima iznosila 1.718,5 milijuna kuna.
Na užem koprivničkom području zabilježeno je nekoliko žarišta jačih potresa, a u razdoblju 17. stoljeća nastala su najmanje dva potresa jačine od barem šest stupnjeva Mercalli-Cancani-Sieberg (MCS) ljestvice. Od poznatih potresa u bližoj okolici Koprivnici tijekom 17. stoljeća najsnažnija su bila dva potresa: 25. svibnja 1694. (na dubini oko 10 km, jačine 7,0 MCS) i 6. lipnja 1694. (na dubini oko 10 km, jačine 6,0 MCS). Uz njih je postojao i niz manjih potresa koji nisu imali razorni učinak na okoliš. Općenito se može reći da su manji potresi nastali na malim dubinama, a jači najčešće na oko 10 km i dublje. Pisani izvori, na žalost, nisu ostavili podrobnije podatke o jakim potresima iz 1694. godine, koji su nesumnjivo morali imati posljedice po okoliš.
Na finalu kupa Hrvatske u gađanju standard zračnim oružjem održanom na streljani u Solinu Ivana Babić nastupila je u konkurenciji eniorki u disciplini standard zračna puška. Iako još uvijek kadetkinja Ivana Babić i na ovom natjecanju svojim odličnim nastupom i rezultatom od 387 krugova zauzela odlično deseto mjesto, a samo dva kruga nedostajala su za ulazak u finalno gađanje najboljih osam hrvatskih seniorki.
Iako sam se zakleo da će kolumna stići mom gazdi svakog ponedjeljka, spriječila me ideja. Ideja da izletim sa uskrsnim čestitkama starim od 50 do 110 godina. Je, ali kako imam kolekciju s više od tisuću razglednica (Bože, što sve čovjek ne čuva), a nisu sortirane kao što bi bile u (ne)dogledno vrijeme da sam ih darovao nekom muzeju u Koprivnici, to sam izgubio pola dana u traženju, eliminiranju, skeniranju, obrađivanju, a baš mi se na početku proljeća i ne piše. Sve u svemu darujem vam oku ugodne starine. Mene uvijek te pastelne boje raznježe, a divim se dobroti koja izvire iz tih crteža.
Ovo što slijedi zapis je iz Večernjeg lista koji sam napisao u rubrici Koprive, koji je pod naslovom Vijesti objavljen 4. lipnja 1998. godine. I nije tako davno. No, da vidimo što se promijenilo?
Evo! Pa razmislimo funkcionira li ova Kopriva i danas u, recimo, prenesenom smislu? Ovo s Radio Koprivnicom bilo je njeno preuzimnja s nekoliko ”kongresa” partijskog stila i karaktera.
Jasno da je normalno da se istražuje, da se sumnja, pa da se onda i pita naokolo što tko misli o tome. Ali da se zalazi u domove i provocira roditelje, ženu, djecu, prijatelje, poznanike i ine bliske nekom od osumnjičenih, odnosno pritvorenih, na granici je jeftine kupnje i jeftine prodaje informacija, koje to i nisu. Pomalo morbidno. Jer, što će reći nečija majka, nego će braniti sina. Ne, ne branim bivšeg potpredsjednika Vlade, jer ne raspolažem s ni jednim jedinim podatkom o njegovoj krivnji ili nekrivnji, kao i drugih koji se spominju u dugotrajnoj istrazi. Pokušavam braniti onaj čišći dio novinarske profesije, koji mi neće banuti na kućna vrata u potrazi za senzacijom i ”ekskluzivom” i možda zapisati da mi se čarape stilski nisu slagale s pidžamom.
Dakle, i danas se Koprivnica, zahvaljujući samo lovu za senzacijama, medijski sastoji od crnih tonova. I taj trend će trajati dok se sve to, kao kod jakog potresa, ne ulekne. Sporo to ide, ali duboko vjerujem da ću doživjeti i dobru vijest. Skeptici bi, pak, rekli da ljudi odgojeni na ojkanju i cajkama ne mogu svirati ‘dobre vibracije’ (asocijacija na Beach Boyse).
