Ovogodišnji istražni arheološki radovi na lokalitetu Đurđevac – Sošice bliže se kraju. Radove provodi Muzej grada Koprivnice pod voditeljstvom Roberta Čimina i Ivana Valenta, a financirani su sredstvima Ministastva kulture RH, Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice i uz logističku pomoć Grada Đurđevca. Kroz ovih pet tjedana rada postignuti su jako vrijedni rezultati.
Riječ je o drugoj kampanji arheoloških iskopavanja kojima se na poznatom đurđevečkom položaju Za turnom istražuje srednjovjekovni sakralni objekt s više građevinskih faza, a oko kojeg se razvilo poveće srednjovjekovno naselje. Preliminarni rezultati pokazuju kako situacija na terenu daje razlučiti tri osnovne faze gradnje crkve: Faza I koja okvirno datira u 12.-13. stoljeće, Faza II u 14. stoljeće i Faza III u 2. polovinu 15. stoljeća s trajanjem sve do 19. stoljeća. Iako su sve tri faze u niskom stupnju očuvanosti zidanih struktura (zidovi, temelji, popločenja itd.) bilo je moguće razlučiti njihove tlocrtne oblike u vidu ukopnih rovova i određenim broju sačuvanih zidova. Domaće je stanovništvo crkvu iskoristilo kao građevinski materijal, a ne treba izostaviti kako je i današnja župna crkva sv. Jurja dijelom izgrađena istim materijalom.
Najstarija crkva građena je isključivo kamenom lomljencom vjerojatno prikupljenim na obližnjoj Bilogori, a karakterizira ju jednostavna četrvrtasta lađa i iznenađujuće četvrtasto svetište, za razliku od tadašnjih mnogo češćih polukružnih svetišta poput koprivničke crkve sv. Nikole. Zanimljivo je kako se negdje u 14. stoljeću na njenim temeljima gradi nova crkva zidana opekom, a na koju se dodaju 3 para potpornjaka na bočnim zidovima i po 1 potpornjak na uglovima pročelja. Njihova je gradnja poprilično nemarno izvedena, a u čijem se sastavu uglavnom nalazi lomljena opeka. Obje te crkve istih su dimenzija koje iznose 20 x 8,5 m. Posljednja crkva datira u pojavu osmanlijske opasnosti na ovim prostorima i tada se podiže velebna longitudinalna građevina (35 x 9,5 m) koja se produžuje na zapad s bočnim i uglovnim potpornjacima, a na čijem se pročelju odmah potom podiže masivni zvonik. Nekako istovremeno gradi se i kasnogotička crkva sv. Martina u Virju sličnih dimenzija, što bi moglo ukazivati i na stabilnije prilike na ovim prostorima.
Zanimljivo je kako sve 3 crkve koriste isto svetište, a oko kojeg se razvilo groblje koje ove godine nije istraživano. No, pod temeljem najstarije crkve evidentirane su grobne rake najstarijih grobova na lokalitetu koji će se istraživati u jednoj od narednih kampanja. Naime, za sada je istražena arhitektura crkvi tek relativno kronološki dokumentirana, a za preciznije datiranje bit će potrebno istražiti groblje putem čije će se analize i usporedbom s povijesnim izvorima moći utvrditi kojem točno vremenu pripada određena faza crkve, kao i svaki pojedini grob. Postoji mogućnost kako će se pronaći još starija drvena crkva iz 11. stoljeća ili će se pojaviti situacija u kojem imamo groblje na redove bjeobrdske kulture nad kojim se podiže prva župna crkva u 12. stoljeću.
U svakom slučaju, riječ je o trenutno najvrijednijem arheološkom lokalitetu u Đurđevcu koji će se prirodno nadovezati na Stari grad i podariti još neispričanu priču o nastanku Đurđevca. O budućnosti lokaliteta Muzej grada Koprivnice i Grad Đurđevac odlučit će u skoro vrijeme, ali svakako će se pokušati ići u njegovu prezentaciju po dovršetku potrebnih arheoloških istraživanja.
Autor teksta: Robert Čimin
