nemamo empatije

Pitali smo vas je li vas itko u trudnoći pustio u redu ili vam nešto pomogao, iskustva su i više nego negativna: Pa trudna si, nisi bolesna!

Još uvijek se ne obraća dovoljno pozornosti na trudnice i ne pruža im se pomoć kada je potrebna. Bilo bi lijepo kada bi se svi ponekad osvrnuli oko sebe i pomogli ženama kada su najranjivije.

17:30h
0
Ilustracija // Foto: Matija Gudlin

Muškarci i žene uvijek se rječkaju oko toga tko je jači. Ali, sinonim za bolju polovicu uvijek je žena. Žene imaju i veći prag boli i veću izdržljivost. Vjerojatno je zato ženama pripao dar da mogu roditi dijete, dok muškarci to ne mogu. Kad se sve podcrta, dijete je zaista čudo i svaka čast ženama što prolaze sve što prolaze u trudnoći i kod poroda.

Osim što žene proživljavaju mučninu, bolove i tjelesne promjene, u društvu doživljavaju i nepristojno ponašanje.

Pitali smo i vas žene, majke, kraljice kakva ste iskustva imali u vrijeme trudnoće. Jeste li imale prednosti u redovima u trgovini, u bolnici, kod doktora ili vam se pak netko odlučio ponuditi pomoći nositi stvari.

Pitanja su postavljena u Facebook grupi Mame KC, a odgovore prenosimo u cijelosti.

– Dok sam bila trudnica jedino su u banci tete mi dale prednost, a u bolnici, policiji i trgovini sam čekala red, nitko nije obraćao pažnju na trudnice općenito, a najgori su muževi koji prate svoje partnerice na kontrolu i sjede, a trudnice stoje – rekla je Lidija.

–  I ja od četiri trudnoće nikad nigdje nisam doživjela da me neko pustio u redu, pomogao ili dao bilo kakvu prednost bilo gdje. Da i ovo iz gornjeg komentara kod ginekologa živa istina. Trudnice stoje, muževi sjede – iskustvo je mame Antonije.

– Svi vide trudnicu, ali nitko se ne sjeti dati prednost ni kod doktora, a kamoli u trgovini. Pred dva tjedna kad sam bila u trgovini otvorila se druga blagajna i požurila sam se tamo, pa se našla gospođa koja je komentirala da kud se guram preko reda. Tako da…Sve je jasno – komentirala je Lorena.

– Gdje god dođemo sin i ja ili dok sam bila trudna, uvijek smo imali prednost. U banci, u dućanu u ljekarni. Čak nam pomognu s kolicima ako ima puno stepenica ili nam otvore vrata – pozitivno je Nikolinino iskustvo.

– Nema pomoći. Znala sam ići kod nas u Kc u poštu i naravno nema staze za kolica, tj ona dizalica ne radi, uredno je bila pokrivena. Ja lijepo dižem kolica gore preko stepenica, a muškarci si sa strane pričaju i lijepo gledaju u mene..ono bravo👏…da napomenem da sam bila trudna kojih tri mjeseca, a u kolicima sam gurala jednogodišnje dijete. Toliko o prednosti i pomoći. Dalje je problem kod nas u gradu taj da s kolicima skoro nigdje ne možeš nesmetano ući, na svim skoro ulazima su stepenice i nitko nema prilaz za kolica – komentirala je Mateja.

ingimage.com

– U sedmom mjesecu trudnoće, na hitnoj čekala tri sata. Upućena dalje po recept za antibiotike. Čekala još kod doktorice opće prakse i nisam dobila recept za tjedan ili 10 dana koliko sam trebala, jer doktorica u suprotnoj smjeni nije bila moja. U pitanju su bila dva antibiotika, jer moje zdravstveno stanje nije uopće bilo dobro. Trebala je prepisati oba antibiotika, količine za koliko točno dana trebam. Mogla je riješiti problem jednim klikom kompjuterskog miša. Ali ne… Zašto bi? Zato što to ona može/ne mora/ili slično. Znači vidljivo trudna, s papirom/nalazom s hitne, i dobijem super “tretman”. Pola od potrebne količine antibiotika. To je do doktorice. Jer eto… to može… pa nek se bolesna trudnica prošeće još koji dan do bolnice. Inače joj ne bih “ostala dužna”, ali od umora, iscrpljenosti, temperature, nakon 4h, konačno sam dočekala da odem doma. Samo sam se nasmiješila, zahvalila i izašla. Da je bila moja doktorica opće prakse, prekrasna i predana žena, ne bi do toga došlo. Također, red u ljekarni. Trbuh do zuba… pa čekaj i stoj. Ne mogu reći, u laboratoriju za vađenje krvi uvijek bih brzo došla na red. I svaka im čast! Nije lako čekati, ni fizički, ni psihički… jer se nekako nadaš da nećeš pokupiti sve moguće bakterije i viroze u čekaonici ili holu bolnice. A sa svih javnih mjesta jednostavno mogu skinuti natpise da imamo prednost. Naročito iz trgovina! Jer… ako nisi vidljivo trudna, što moraš… svima objašnjavati da si trudna? Užas. Ili imati nekakvu karticu ili oznaku da si trudnica? Pa da prođeš gdje treba. A jednoj prijateljici se dogodilo da je čekala na blagajni posebno označenoj za invalide i trudnice, pa joj je trgovkinja rekla da zatvara blagajnu i nek sve premjesti na drugu. Radilo se o trudnici u 8.mj. trudnoće – Mimino je iskustvo.

– Nikad nit u Koprivnici sve dok sama nisam tražila, a i tad su me gledali poprijeko. U drugim gradovima bez problema – rekla je Iva.

– Nažalost, dijelim već navedena iskustva. Na pola prstiju jedne ruke mogu nabrojati prednosti koje su mi ustupili tijekom trudnoće.. Hvala Bogu pa sam se cijelu trudnoću dobro osjećala pa mi nije bilo teško čekati u metrenim redovima čekaonica, blagajnama trgovina i drugim mjestima gdje postoji znak da trudnice imaju prednost i gdje slučajno ili namjerno svi taj znak zanemaruju – napisala je Zdenkica.

– Samo pozitivna iskustva,u dućanu je bila gužva velika i prodavačica je došla po mene i odvela me na blagajnu,u Bjelovaru sam na svakom šalteru bila prva(bolnica,hzzo,biro). Eto ja sam super prošla – kaže nam Jasmina.

– U 8. mjesecu trudnoće sam 30 minuta čekala na red u pošti ili kod podizanja osobne iskaznice u MUP-u. Nitko nije obraćao pažnju – razočarana je Matea.

– Jedino sam imala prednost kod svoje ginekologice dr Samoilovic, u ginekološkoj ambulanti ne da nisam imala prednost nego su se gurale starije gospođe ispred mene. Jednom me u Lidlu muškarac pitao dal ga pustim ispred sebe jer on ima samo čokoladu. Da napomenem bila sam trudna s blizancima i trbuh mi je bio ogroman – priča nam Helena.

Ilustracija // ingimage.com
Ilustracija // ingimage.com

– Iz mojeg iskustva isto dosta loš odnos prema trudnicama u redovima za čekanje. Jedino kod doktora sam imala prednosti. Dr. Samoilović i Dr. Gredelj (opca praksa). Ostalo nula bodova. Čak niti kad su bile male bebe, nitko ništa. O starijim ušminkanim gospođama da i ne govorim, one su najgore – priča svoje iskustvo Izidora.

– Ja se sjećam, bila sam oduševljena, svugdje su me puštali prek reda – sretna je pak Valentina.

 Najbolji su mi komentari trudna si nisi bolesna 🙈🙈 i to sam doživjela – sjeća se Antonija.

–  Još kad stojiš s trbuhom i dvoje djece pored, pa te gledaju sa sažaljenjem umjesto da uskoče.. Nikad prednosti nisam imala.. Fućka se njima kaj ja moram mirovat a nemrem jer nemam pomoć.. Ljudi danas gledaju samo na sebe i užasno su sebični, u žurbi i slično, osim kad se treba petljat u tuđi život, tu su prvi – razočarana je Kristina.

– Žalosno, ali živimo u društvu u kojem svatko gleda isključivo sebe. Prošla tri trudnoće i nikada nitko i nigdje nije imao sluha za trudnu ženu, a kasnije za ženu sa troje MALE djece. Trgovine, pošta, banka, bolnica…tužno, ali, na žalost, to je stanje našeg društva danas – zaključila je Maja.

Kad se sve zbroji i oduzme, negativna iskustva su u većem broju od onih pozitivnih.

Još uvijek se ne obraća dovoljno pozornosti na trudnice i ne pruža im se pomoć kada je potrebna. Bilo bi lijepo kada bi se svi ponekad osvrnuli oko sebe i pomogli ženama kada su najranjivije.