Savjeti liječnika

Piti ili ne piti, pitanje je sad

Ključno je dakle, učiti mlade usvajanju obrazaca ponašanja bez alkohola.

19:00h
0
drazen-sacer
KOLUMNA Dražen Sačer

Jedan od najvećih hvalospjeva vinu izrekao je prošlog stoljeća svjetski poznati mađarski književnik Bela Hamvas: “Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. Ozbiljnom vremenu, ozbiljnom čovjeku i ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno.” Ipak treba upozoriti sve one koji su skloni u određenim prigodama popiti, da je UMJERENOST ključna riječ u konzumaciji alkohola. Kad stvari jednom izmaknu kontroli, tada je obično kasno. Zato je i odgovor na pitanje u naslovu ovog teksta – da, ali umjereno.

Već smo u ranijem napisu istakli da je alkoholizam veliki javno-zdravstveni problem i kao takav treba ga rješavati na razini svih sektora društva. Problem alkoholizma nije samo problem pojedinca, već i obitelji, ali i društva u cjelini. Neke procjene upućuju da danas gotovo svaka četvrta obitelj u nas ima člana alkoholičara. To je podatak koji mora biti zvono na uzbunu.

Jasno, da je prevencija najvažnija i na tom planu, kod nas već duže vrijeme u Županijskom zavodu za javno zdravstvo djeluju Savjetovalište za mlade i Savjetovalište za odrasle s problemom prekomjernog pijenja, gdje se može javiti bez uputnice, a usluge su besplatne.

Obrazac za pijenje kod mladih usvaja se u skupinama vršnjaka, najćešće u dobi između 13 i 17 godina, ali i u obitelji. Način je to njihova uklapanja u društvo, namjera dokazivanja odraslosti te priznanje vlastite veličine i važnosti. Donekle je i razumljivo, jer je adolescentno razdoblje vrijeme burnih psihičkih i fizičkih promjena, koje obilježava nesigurnost i nestabilnost uz stalno preispitivanje vlastite osobnosti. Nažalost postoji trend porasta opijanja kod mladih, a time i posljedičnog nepoželjnog ponašanja, poput svađa, tučnjava, nasilja u školi, prometnih nezgoda itd.

Stoga treba pronaći načine privlačenja pozornosti adolescenata, ponuditi im prave kreativne sadržaje te nastojati zadovoljiti njihove interese i razvojne potrebe. Ključno je dakle, učiti mlade usvajanju obrazaca ponašanja bez alkohola.

Kod odraslih osoba koje razviju ovisnost o alkoholu, želja je bijeg od stvarnosti, a pijenje na neki način svijet i sve oko njega čini boljim i ljepšim. Točno je da pijenje otklanja stres, a kako su alkoholna pića ujedno i psihoaktivne supstance, ona otklanjaju i određene psihičke tegobe.

Alkoholičare odlikuje društvenost neobavezne, površne i nezahtjevne komunikacije. Oni stvaraju samo privid bliskosti, bez stvarne i iskrene bliskosti. Pijenje kratkotrajno otklanja, ali nažalost dugoročno pogoršava sve probleme koje alkoholičar ima.

Zdravstvene posljedice dugotrajnog i prekomjernog pijenja su brojne. Česta su oštečenja želučane sluznice: gastritis i ulkus, oštećenje jetre s najtežom komplikacijom cirozom, oštećenje gušteraće. Kod alkoholičara stradava i kardiovaskularni sustav, a što se živčanog sustava tiče dolazi do ozbiljnih oštećenja perifernih živaca – alkoholne polineuropatije donjih ekstremiteta, kod koje se javljaju vrlo neugodni trnci i otežan hod. Česta su i oštećenja mozga koja se očituju primarno poteškoćama pamćenja. Najteža psihička komplikacija kroničnog alkoholizma je delirium tremens – stanje u kojem dominiraju, halucinacije, pojačani nemir, jaka uzbuđenost, drhtanje tijela itd. Jedna od komplikacija može biti i alkoholna epilepsija.

Iako već duže nije sporno da je ovisnost o alkoholu bolest, ipak nije riječ o bolesti u klasičnom smislu riječi, već prije o posljedicama načina i stila života, koji ovisnik slobodno bira, pa bi shodno tome trebao i snositi posljedice svog izbora. Liječenje alkoholizma primarno je u domeni psihijatra – alkohologa, a veliku ulogu imaju i klubovi liječenih alkoholičara. Naravno da je obvezno učešće i potpora obitelji alkoholičara u liječenju. Daleko je najvažnije da se što prije alkoholičara uključi u jedan od oblika ovisničkog modela liječenja, ali i prevenira daljnje ovisničko ponašanje. Nakon prestanka pijenja osoba se mijenja na bolje na fizičkom i psihičkom planu, postajući zadovoljnija sobom i drugima.

Na pitanje može li se izliječiti alkoholizam, odgovor je svakako DA, ali treba naglasiti da je u ovisne osobe gubitak kontrole pijenja konačan, što znači da ovisnik, neovisno o uspostavi apstinencije i dužini njenog trajanja, nažalost više ne može ponovno kontrolirano piti. Što se tiče Podravine i Prigorja, već duže vrijeme stopa liječenja ovisnih o alkoholu niža je od hrvatskog prosjeka, tako da su se u našoj županiji 2016. godine liječile 74 osobe. Naravno da je broj alkoholičara veći, jer nažalost mnogi ne priznaju svoju ovisnost i ne odlučuju se za liječenje.

Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr

čitam...
Loading...