IZ DNEVNIKA ISTRAŽIVAČA

Kako sam počeo piti kavu

15:00h
0
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek

Kavica na špici ispred objektiva novinara i svih znatiželjnika, u gostima…, kavica u mračnoj kući u pet ujutro koja budi radničku klasu, kavica nakon zasluženog …Ja sam kavu počeo piti malo kasnije. Tako sam prvu šalicu ovog napitka popio sa svoje 23 godine!

Bilo je to u Južnoj Americi, točnije u Peruu. U to su doba svi članovi naše alpinističke ekspedicije miješali u vodu ugljen te ispijali takav crni sok. Naravno, da bi olakšali muke od dijareje, odnosno po domaći proljeva. Bakterije vrebaju probavne sustave nenaviklih turista i onda se u njima razmnožavaju na što tijelo reagira stalnim izljevima. To i nije samo problem stalnog odlaska na WC već i ozbiljna dehidracija i gubljenje snage i vitalnosti, tako potrebne na stranom kontinentu. Kroz savjete tipa „Nemojte jesti neoguljeno voće“, „Ne jedite sirovu hranu“, „uvijek perite ruke“ te se bakterije nekako uvijek provuku u jadne žrtve. Higijena Perua nikad nije bila jača strana niti su je uz ruševine Macchu Picchua i ostale zidine previše reklamirali. Zato je i hrana u ovoj i sličnim zemljama ljuta, da pobije neželjene goste u želucu. Ja sam otkrio da imam vrlo otporan probavni sustav te sam na sreću tu i tamo tek promućkao crni sok i to više za prevenciju dok se ostatak ekipe davno na njega navukao.

Imati proljev negdje u ulici u stranom gradu nije jednostavno. Kada krene šarafljenje u utrobi, ima se svega nekoliko minuta da čovjek odabere mjesto olakšanja. Javni WC poput onog u Cuscu zna biti predaleko i tada su jedini spas različiti restorani, slastičarne, kavane …i onda odaberi prvog i ujuri unutra. „Gorane, ti naruči nešto tako da nas ne izbace“. I tako sam ja čekao i to bi znalo prilično potrajati. I jednom tako odlučim konačno probati taj crni napitak koji sam tako izbjegavao doma. Ovdje me je znala fina aroma uhvatiti još na ulici, a sad sam konačno i kušao i ostao odmah začaran! (Kasnije, vidio sam da se ove naše uvozne kave ne mogu usporediti s svježom kavom, najbolje su bile u Kostarici, dok su začudo u Venezueli bile vrlo loše i to većinom u malim plastičnim čašama.) I tako sam se propio.

čitam...