Poznati koprivnički par koji živi i radi u Zagrebu, Petra Sedlanić i Kristijan Kereša, upoznali su se upravo preko portala epodravina.hr, tadašnjeg koprivnica.net-a, kada je Petra radila kao novinarka.

Službeno su se upoznali na svadbi, kako se vole zezati – uz rakiju, a družiti su se počeli tek par mjeseci kasnije – nakon intervjua za „malu epodravinu“, odnosno koprivnica.net, kad je Petra pozvala „najmlađeg hrvatskog televizijskog kuhara“ na intervju. Bilo je „on kuha, a ona piše“, a danas je upravo to slogan za njihov zajednički projekt e-si gladan?

Intervju je pokrenuo lavinu događaja u Kikijevom životu, u jednom tjednu se dogodio novi posao i novi grad, a onda uskoro i nova veza – pričaju nam oni.

Pitali smo ih što ih je privuklo jednog k drugome, a oni kažu da moraju priznati da, koliko god se pitanje čini lako, nije baš jednostavno na njega odgovoriti.

– Nije da nas je privukao „osmijeh koji smo vidjeli s kraja druge prostorije i već smo tada znali da smo si suđeni…“ Nije to bila velika ljubav na prvi pogled (između svadbe i intervjua su mjeseci prošli). Prvo je bilo neko nadmetanje i mali, nazovimo to, bezobrazluk u razgovoru, sve naravno u zezanciji i u tome lako možeš primijetiti parira li ti netko po načinu duhovitosti, što govori puno o njemu/njoj. Možda nekome malo čudno, ali budući da smo se našli na istoj razini komunikacije i zezancije, sve je dalje bilo lakše – prisjećaju se oni svojih početaka.

Kažu da je vjerojatno što ih je u svemu tome privuklo, vjerojatno činjenica da si „pariraju“,  odnosno da su na istoj razini.

– Bilo da se radi o ambicioznosti, ljubavi prema životu, želji za novim stvarima, hrabrosti i vizijama. Iako na različitim područjima, imali smo slične ciljeve. To je taj neki racionalni dio, ali istovremeno si i potpuno neracionalno siguran da ste se prepoznali. Samo znaš. Iako vjerujemo da ima slučajeva u kojima se ljudi upoznaju i vjenčaju čak isti dan, mi i dalje idemo dan po dan, kao i na početku, bez očekivanja. Svaki par je drugačiji i ima neki svoj put. Nakon dvije i pol godine veze, i dalje se upoznajemo. Tek smo na početku – smiju se oni.

Kristijan je inače sous chef u vrhunskom zagrebačkom restoranu, a Petra je na završnoj godini novinarstva te radi kao Social Media Manager u agenciji Dhar media. Oboje puno rade, kao i većina ljudi, ali uvijek uspiju naći malo vremena za sebe.

– Često su tu kontra smjene i još milijun dodatnih poslova, ali kraj dana je rezerviran za nas i pričanje o danu. Budući da smo trenutno u sličnom „sosu“ što se tiče količine obaveza, imamo razumijevanja jedno za drugo – puno pričamo, navijamo jedan za drugog, izvlačimo se iz svih stresova i panika, jednostavno guramo jedan drugoga naprijed, i to je super. Iako na različitim putevima, idemo skupa jer imaš nekoga tko je iza tebe da ti da mali „push“ kad zapneš – ističu oni prednosti svoje veze.

Nekad se, kažu i sretnu na istom putu jer im se privatno i poslovno u jednom dijelu isprepliće.

– Zajedno radimo na našem projektu e-si gladan?, u kojem svatko obavlja svoju profesionalnu ulogu – on kuha, a ja pišem. Da pojasnimo – „on kuha“ jer želi ljude naučiti kuhati, a „ona piše“ da sve to pretvori u sadržaj za naše društvene mreže. Spojili smo svoje interese u jedan zajednički projekt za koji smo sigurni da će uskoro narasti, a osim što će se proširiti platformama virtualnog svijeta, preselit će se i u stvarni svijet – uvjerena je Petra.l

Petra i Kristijan kažu da dok se ljudi dijele na one za i protiv Valentinova, oni ne vjeruju da oni koji slave Valentinovo misle da se ne treba voljeti svaki dan u godini.

– Valentinovo je, kao i svi drugi dani, savršen da proslavimo ljubav, ali sad kažeš da je povodom Valentinova. 😀 Nismo preveliki fanovi, a ni protivnici Valentinova pa ćemo zato napraviti neku zlatnu sredinu i odvojiti vrijeme za druženje jedno s drugim kojeg nam se ponekad čini da je premalo i proslaviti jučerašnji Dan palačinki. Što se tiče tradicionalnih darova na taj dan, draže nam je spontano se darivati kad osjetimo da je drugome potreban poklon, kad je pod stresom, ili mu treba neki znak pažnje da ga malo trgne – priča nam ovaj simpatičan par.

Za kraj su se prisjetili zajedničke anegdote koja im je ostala u sjećanju:

– Ljeto, Karin, šest ujutro, kiša i grmljavina, koferi, usred ničega, čekanje busa Godota, mokri do Zadra, još kiše u Zadru, pekara nam prodala sedam dana stara peciva, istjerali nas iz kafića, doručak na autobusnom, čudni ljudi žele komunicirati, sva odjeća nam je mokra, ne stanemo u restoran… Nakon toga je, na sve načine, izašlo sunce i imali smo jedan od najljepših dana ikad u Zadru. Možda nam ne bi bio tako super da nas sve ove sitnice na početku dana nisu pokušale oneraspoložiti – smiju se oni i zajedničkim snagama idu u nove pobjede.