PUTOPIS: Europa na dlanu – London

14:05h
0
London // foto: Bojan Horvat

Odmah na početku, priznati ću nekoliko stvari:

Kao prvo, da, oduvijek sam htio posjetiti London! I ne, ne smatram ga izlizanim i iskomercijaliziranim odredištem jer London nudi zaista mnogo toga. Želja ispunjena! Žalim samo što nisam mogao ostati duže, no definitivno ću se vratiti.

Kao drugo, ovo je putovanje čijoj sam pripremi posvetio najviše vremena dosad guglajući sve živo što mogu, moram i trebam u Londonu. Sve to ima svoju pozadinu koju je činilo vječno pitanje svih putnika koji su planirali ili planiraju posjetiti London: ‘Kako što jeftinije proći u tom skupom gradu ?!’

Sve moje kalkulacije i sva moja preračunavanja su se ispostavila točnima zahvaljujući velikoj pomoći internet stranica posvećenih Londonu i nadobudnim forumašima. Da se razumijemo, ne možete sve isplanirati u penij, no možete u funtu.

Kad jednom uhvatite tempo Londona, upoznate njegove pubove, hostele i menze sami ćete znati što napraviti kako biste jeli, pili, vozili se i spavali jeftinije u gradu kojeg čini 8 milijuna stanovnika.

Kao treće, nikad ali baš nikad na svojim putovanjima ne uzmem dovoljan broj kratkih majica, čarapa i donjeg veša. Ovoga puta to se nije dogodilo zahvaljujući Aldijani no učinio sam čak nešto puno gore (barem za London) – nisam sa sobom ponio majicu dugih rukava! U Londonu, vjerojatno meni u inat, najhladniji lipanj u posljednjih 50 godina (14-15 celzića).

Silazeći s vlaka Gatwick Express koji nas je odveo s aerodroma Gatwick do kolodvora Victorie ukazalo se sunce no i dalje je bilo vjetrovito. Kiša, na sreću, nije padala.

 

Indijci drže hostel Acacia (toplo preporučamo) smješten u South Kensingtonu u prvoj zoni. Dakle, lokacija i više nego dobra kao početna točka našeg četverodnevnog istraživanja najmnogoljudnijeg područja Europske Unije.

Ovo ste vjerojatno čuli ili pročitali bezbroj puta, no London je zaista velik grad čije veličine postaneš svjestan onog trena kada započneš ‘lutanje’ njegovim ulicama. Prvi dan, vjerojatno u početnom zanosu propješačili smo dosta toga no nakon prvih znakova ‘nogobolje’ ipak smo odlučili koristiti ‘tube’ – podzemnu željeznicu. Javni prijevoz odnosno prometna povezanost djelova Londre je skoro pa savršena, no to ni ne čudi s obzirom da je to grad s najstarijom podzemnom željeznicom na svijetu i to još od daleke 1863. godine kada je prvi put Metropolitan Line vozio na parni pogon.

Uz vrlo jednostavno korištenje Oyster kartice, podzemna je najisplativija varijanta obilaska Londona uzevši u obzir vrijeme potrebno da stignete na odredište kao i ekonomsku računicu istog.

Naravno, Oysterom možete koristiti i popularne ‘double-deckere’, crvene buseve na kat, a koje je u Londonu nemoguće ne vidjeti ili se barem jednom ne provozati u njima. Doduše, mi smo se, igrom slučaja, prilikom posjete Greenwichu i poznatoj zvjezdarnici vozili u plavom.

London je grad prepun turista što u nekim trenucima može užasno ići na živce no kada razmišliš, i ti si u Londonu vjerojatno iz istog razloga kao i oni. Rijeka ljudi slijevala se prema Westminsteru, kvartu u kojem su smješteni zaštitni znaci Londona – Westminsterova Palača ilitiga Parlament i Big Ben. I zaista, zgrade izgledaju impresivno. Ovo središte političkog života Velike Britanije je 1987. godine uvršteno na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Zgrada koju je nekoliko puta u svojoj povijesti uništio požar bila je izložena i njemačkom bombardiranju tokom Drugog svjetskog rata te je pretrpjela znatna oštećenja. U Londonu nerijetko možete naići i na druge zgrade koje nisu obnovljene, a na kojima stoji spomen ploča svim poginulima u svjetskom ratu.

Nakon posjete ostalim, turistima uvijek aktraktivnim objektima tipa Trafalgar Square, London Eye, Buckingham’s Palace,Tower of London ili pak Tower Bridge-u otišli smo i u ostale popularne dijelove Londona tipa Soho ili Camden koji je meni bio posebno zanimljiv zbog brojnih šarenih štandova, tatoo salona i music shopova strogo povezanih s alternativnom glazbom. Ipak sam ja u duši punker

Camden je mjesto u kojem u idiličnoj atmosferi u dva kvadrata možeš vidjeti 2 pankera, 3 metalca, repera i rastafarijanca kako međusobno čavrljaju. A da ne pričamo o mladim djevojkama i dečkima čije su odjevne kombinacije otkačene i inspirirajuće.

Čim izađeš iz podzemne stanice, postaješ dio nekog drugog svijeta, nepregledne šarene tržnice i osebujnog street style-a. Dok ste trepnuli, pored vas će proći nekoliko odjevnih stilova koje ćete istog trena poželjeti isprobati na sebi. Teško ćete pogled držati na istom mjestu dulje od dvije sekunde i to je ono što Camden Town, nekadašnji ruralni i zapušteni dio Londona, a danas apsolutno ‘must visit’ mjesto u gradu čini tako zanimljivim. Planirate li šopingirati u Londonu, obavezno se odmaknite od uobičajenih mjesta za kupnju tipa Harod’s ili Primark i pružite priliku Camden Town-u gdje već za nekoliko funti možete kupiti majicu koju sigurno nećete naći na Oxfordu no to sve ovisi o vama odnosno odjevnom stilu kojeg preferirate. Negdje sam pročitao – ako ti je dosadio Camden, dosadio ti je život!

Što se tiče hrane, u Londonu možete naletjeti na ‘all you can eat’ mjesta gdje za nekoliko funti možete pojesti onoliko koliko možete utrpati u sebe. Preporučamo Mr. Wu gore kod Picadilly-a ili pak onaj u Camden Townu. Oba drže Kinezi i hrana je dobra. Kavu u kafiću nećete naći ispod 2 funte, pivo također, a poželite li njihov popularan Fish’n’Chips budite spremni izdvojiti ponegdje čak  i 11 funti (oko 110 kuna), naročito u središtu Londona.

Ulične svirače, breakdancere i kostimirane zabavljače primjetiti ćete na svakom uglu ili haustoru. Nekima od njih to je jedini način zarade. Ekonomska kriza je i kod njih posebno pogodila onaj srednji sloj stanovništva i unatoč tome što je standard puno viši od našeg, kriza se osjeća na svakom čošku te si mnogi mladi Britanci danas ne mogu priuštiti auto ili stan samim time i što je cijena nekretnina u Londonu veoma visoka. Upoznali smo simpatičnog Indijca po imenu Deepak koji je trenutno u potrazi za poslom, a živi u hostelu kojeg drže njegovi sunarodnjaci.

Vraćajući se kući letom s aerodroma Heathrow imao sam prilike još jednom u glavi izvrtiti film i dobro razmisliti što ću vam napisati i poručiti vam za kraj ovog teksta no citirati ću svoju misao vodilju:

Ne trudi se riječima opisati ono što nisi vidio, dotaknuo i doživio. Potrudi se vidjeti, dotaknuti i doživjeti ono što ne možeš opisati riječima!

Parlament // foto: Bojan Horvat London // foto: Bojan Horvat London // foto: Bojan Horvat

čitam...
Loading...