Savjeti liječnika

Radikulopatija ili oštećenje korijena živca

Kod promjena u vratnom dijelu kralježnice bol i trnci se šire u jednu ili obje ruke. Osim boli, radikulopatija je najčešće praćena parestezijama - smetnjama osjeta u smislu trnaca, mravinjanja, žarenja i/ili potpunog gubitka osjeta.

18:00h
0
drazen-sacer
KOLUMNA Dražen Sačer

Radikulopatija je naziv za oštećenje korijena živca, koji izlazi iz kralješnične moždine, kroz otvor između dva susjedna kralješka. Ako su promjene koje uzrokuju oštećenje živca u donjem dijelu kralježnice, tipični simptom je bol u križima i duže jedne ili obje noge u inervacijskom području korijena živca.

Kod promjena u vratnom dijelu kralježnice bol i trnci se šire u jednu ili obje ruke. Osim boli, radikulopatija je najčešće praćena parestezijama – smetnjama osjeta u smislu trnaca, mravinjanja, žarenja i/ili potpunog gubitka osjeta. Smetnje osjeta posljedica su zahvaćenosti senzornih niti u korijenu živca i ispoljavaju se u pripadajućem dermatomu.

Oštećenje živca utvrđuje se kliničkim pregledom, tijekom kojeg se nalaze već spomenute smetnje osjeta, ali i motorike: često bolna i ograničena gibljivost slabinskog dijela kralježnice, hipotrofija mišića ekstremiteta (slabost, „propadanje“), slabiji ili odsutni vlastiti refleksi (patelarni i RAT – refleks Ahilove tetive). EMNG–elektromio-neurografija definitivno potvrđuje dijagnozu, precizira lokalizaciju, opseg i okvirno vrijeme trajanja oštećenja živca – je li akutno ili kronično.

Treba znati, da radikulopatija sama po sebi nije dijagnoza, već je posljedica neke od bolesti ili ozljeda kralježnice koje mogu dovesti do oštećenja korijena živca. Najčešća je kompresivna, a ona nastaje zbog hernije intervertebralnog diska (hrskavično-vezivne pločice) koja se nalaz između dva susjedna kralješka i o kojoj smo opširno pisali u jednom od ranijih napisa. Može biti i posljedica pritiska koštanih struktura na živac, najčešće osteofita – koštanih zadebljanja kralježaka. Svi ostali uzroci radikulopatije su na sreću daleko rjeđi: tumori, epiduralni apsces, spinalni meningeomi, neurofibromatoza, itd.

Da bi se postavila dijagnoza radikulopatije, u pravilu treba učiniti radiološku obradu – rentgensku snimku područja kralježnice koje uzrokuje simptomatologiju. Daleko preciznija i sofisticiranija pretraga je magnetna rezonanca, koja vrlo točno detektira herniju diska, kao uzrok radikulopatije.

Može se raditi o protruziji (izbočenju) intervertebralnog diska, koje je prognostički daleko povoljnije, jer je očuvana cjelovitost vanjskog dijela diska – anulus fibrosusa. Prolaps ili ekstruzija diska je daleko nepovoljnija opcija i u pravilu je potreban operativan neurokirurški zahvat.

Bolesnici s radikulopatijom moraju svakako izbjegavati dizanje i nošenje tereta, duži prignuti položaj te nagle pokrete slabinskog dijela kralježnice. Dopuštena je i štoviše dobrodošla umjerena tjelesna aktivnost. Dugoročno, najkorisnija je medicinska gimnastika, koja će osnažiti muskulaturu. Na planu liječenja osim analgezije nesteroidnim antireumaticima, izuzetno je povoljan učinak fizikalne terapije – primarno elektroterapija, ali i druge fizikalne procedure, a preporuča se i plivanje – prsno i leđno.

Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar

Tel. 048 625 033

E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com

čitam...
Loading...