povratak križevačkog znanstvenika

Razgovarali smo s fizičarem Andrejom Dundovićem koji se iz Italije vratio u Križevce: Povratak mi je bio tiha želja, jer želim mlade zainteresirati za znanost i prirodoslovlje, inspirirati ih da se bave istraživanjem

Smatra da je intelektualna dužnost znanstvenika ne samo doprinositi društvu znanstvenim radom, već raditi na obrazovanju novih generacija te javno i kritički sagledavati društvene procese.

13:00h
0
Foto: Andrej Dundović

Križevačka udruga građana P.O.I.N.T. s križevačkom astronomskom udrugom Perzeidi, Pučkim otvorenim učilištem Križevci te Gradom Križevcima, u sklopu europskog projekta, provodit će aktivnosti znanstveno-obrazovnog centra Future Hub Križevci. Tom prigodom, sa svojih međunarodnih znanstvenih angažmana na istaknutim sveučilištima i institutima za istraživanje svemira, vratio se u Križevce dr.sc. Petar Pavlović i fizičar Andrej Dundović, s kojim smo razgovarali. U rodni grad vratio se iz Italije.

Nakon završene gimnazije u Križevcima, diplomirao je fiziku na zagrebačkom PMF-u. Tijekom studija učvrstio je dječju želju za istraživanjem prirode, a posebnu okupaciju predstavljao mu je svemir. Poticali su ga roditelji i učitelji poput Tomislave Topolovec, Vlaste Starčević, Marka Barića i Ratka Višaka. Doktorirao je na Sveučilištu u Hamburgu s temom Anizotropija kozmičkih zraka. Doktorat mu je otvorio vrata prema znanstvenim pozicijama na sveučilištima i institutima širom svijeta. Donedavno je radio na znanstvenom institutu Gran Sasso u L’Aquili u Italiji.

– Institut, osim istraživanja, organizira i doktorske programe te je osnovan uz, već postojeći, veliki laboratorijski kompleks Gran Sasso koji postoji još od kraja 80-ih. Jedan od začetnika GSSI-ja je i talijanski nobelovac Carlo Rubbia. Tamo sam proveo zadnje dvije godine radeći na temama visokoenergetskih radijativnih procesa u našoj galaksiji te na ulozi magnetohidrodinamičkih turbulencija u međuzvjezdanom prostoru – kaže dr. sc. Andrej Dundović.

Foto: Andrej Dundović

Iako život u stranoj zemlji, pored višeg životnog standarda nudi i veće mogućnosti napretka u akademskoj karijeri, ali ujedno i ograničava šire društveno djelovanje, povratak u Hrvatsku bio mu je uvijek tiha želja. Smatra da je intelektualna dužnost znanstvenika ne samo doprinositi društvu znanstvenim radom, već raditi na obrazovanju novih generacija te javno i kritički sagledavati društvene procese.

– Takav vid djelovanja u nekoj stranoj zemlji je otežan, jer pojedinac ne poznaje dovoljno kulturu i jezik zemlje u koju je došao i u njoj je, na neki način, samo pasivni promatrač. Vjerojatno se takav položaj može promijeniti nakon mnogo godina, ali bojim se da bih izgubio entuzijazam i energiju koju posjedujem sada – govori.

Tako se mladom znanstveniku, zahvaljujući udrugama P.O.I.N.T. i Perzeidi te Gradu Križevcima, otvorila mogućnost za sudjelovanjem na izgradnji nečeg novog što će otkrivati ljudima nevjerojatne ljepote prirode i Svemira i pozitivno utjecati na razvoj manje sredine.

– Smatram da to nadilazi moguća regularna akademska ostvarenja na svjetskim sveučilištima, ali je i svojevrstan rizik, odstupanje od uobičajenog. Kako sam pronašao i istomišljenike među kolegama koji su željni uključiti se u ovaj podvig, vjerujem da je uspjeh vjerojatniji – optimističan je.

Razlog povratka, koji nije primaran, ali ni zanemariv, kaže, jest da kad se svakodnevne situacije u nepoznatoj okolini zakompliciraju, predstavljaju izazov koji iziskuje od pojedinca više vremena i energije, nego kad se one pokušavaju razriješiti u poznatoj okolini.

– To ide nauštrb onoga čime se primarno želite baviti u životu i posvetiti. Smatram da ću, ako ostvarim normalne osnovne uvjete za život i rad, dugoročno moći kvalitetnije djelovati u svom području u Hrvatskoj – kaže Andrej.

Isprva mu je cilj kroz različite projekte, prvenstveno one sufinancirane sredstvima Europske unije, izgraditi i postaviti na noge znanstveno-obrazovni centar.

Foto: Andrej Dundović

– Centar će, s jedne strane djeci i mladima iz Križevaca, ali i okolnih gradova, pružiti obrazovne izvanškolske sadržaje iz prirodoslovlja, koji gotovo da i ne postoje na ovom području na nekoj sustavnoj razini. Uz to, trebalo bi započeti međunarodno vidljivo znanstveno djelovanje koje će privlačiti, ali i zadržavati kvalitetne kadrove te osiguravati relevantnost i kompetentnost cijelog centra. Ideja je osnovati i institut koji bi se bavio kozmologijom i filozofijom prirode – inovativno iznosi.

Projekt Future Hub Križevci nudi kontinuirane obrazovne programe iz prirodoslovlja, računarstva i robotike za djecu i mlade, zatim redovita znanstveno-popularna predavanja stručnjaka i znanstvenika te promatranja nebeskih fenomena za javnost, izložbe i jednokratne radionice.

Današnja fragmentacija prirodoslovlja na fiziku, kemiju, biologiju, geologiju… nažalost, gubi iz vida osnovne principe koji prožimlju prirodu i uvodi ta područja na sve veći tehnicizam. Tako se slabi motivacija učenika da se bave tim područjima. Nastojat ćemo povezivati navedene discipline, ali i inženjerske koje su neophodne, primjerice, za konstrukciju eksperimenata i empirijskog izvora znanja. Multidisciplinaran pristup omogućuje, u konačnici, i kreativniji i dublji uvid u osnovne discipline – otkriva Andrej.

Kako u praksi izgleda program prirodoslovlja za više razrede osnovne škole?

– Na primjer, prve radionice prirodoslovlja koje su već krenule, koncipirao sam tako da sam dao polaznicima da proučavaju zanimljivo kamenje koje sam prikupio na svojim putovanjima s različitih lokacija po svijetu, primjerice vulkansko kamenje iz La Payunia podno Anda u Argentini ili s Etne na Siciliji. Kroz diferencijaciju uzoraka razvijali su vlastite metodologije i sisteme, a to je osnova istraživačkog pristupa. Cilj je polaznike navesti na istraživanje i kritičko opažanje najrazličitijih fenomena u prirodi, a da se pri tome susretnu s najrazličitijim metodama spoznaje – govori.

Želja mu je potaknuti interes i inspirirati mlade da se bave istraživanjem, da duh radoznalosti kojeg istraživanje prati obogati život pojedinca, ali i društva. U konačnici, to će stvoriti bolje okruženje i za samu znanost i misao, pogotovo u vremenu današnjice u kojem se osnovne civilizacijske tekovine gube iz vida.

– Već zadržavanje mladih obrazovanih kadrova u Križevcima vjerujem da bi otvorilo mnoge nove i pozitivne perspektive za lokalnu zajednicu – kaže.

Foto: Andrej Dundović

Svemir, odnosno Kozmos, na neki način je najzahvalnija tema za popularizaciju, jer fascinira i privlači širok krug ljudi, od najmlađih pa do najstarijih. Tako je, uostalom, bilo i od početka ljudske civilizacije, a tako je i danas kad su zvijezde noćnoga neba sve slabije vidljive zbog svjetlosnog onečišćenja.

– U suštini predstavlja i ukupnost svih svojih pojedinačnih dijelova, njihov sklad, a tako i svih čovjekovih disciplina. Ono što ljudima simbolizira Svemir, može poslužiti kao poluga da se obrne tendencija beskrajnog usitnjavanja i specijalizacija ljudskih disciplina koje završavaju u tehnicizmu. Dakle, želimo popularizirati cjelokupnost i sustavnost ljudskoga znanja u kontekstu Svemira – govori.

Odnos države prema znanosti kod nas ne odstupa puno od drugih sličnih i razvijenijih zemalja. Javno se slavi kao veliki doseg civilizacije, no u praksi je redovito “zadnja rupa na svirali” u kojoj se, ako se nešto i ulaže, traži konkretna dobit i opravdanje za svaki trošak.

To je suprotno postavkama još iz Antičke Grčke da je znanje vrijedno samo po sebi. Stalno opravdavanje istraživanja konkretnim dobitima i izumima pretvara znanost u primjenu, a to sputava napredak fundamentalnih istraživanja koja, ako i opstanu, politikama se transformiraju u velike i skupe projekte koji su, sami po sebi, već gospodarski opravdani, pa njihova znanstvena vrijednost i nije toliko neophodna. No, megalomanski pristup isušuje pluralizam ideja u znanstvenoj zajednici, a on sputava napredak te samokritički potencijal znanosti. Loši radni uvjeti i prekarne pozicije dodatno desetkuju mlade kadrove, a najviše ispaštaju žene u znanosti. U Hrvatskoj je situacija gora i zbog slabijeg financiranja u odnosu na Zapad, ali i Daleki istok – kaže.

Odnos prosječnog čovjeka prema znanstvenicima u značajnoj je mjeri pozitivan, mada se osjećaju negativni trendovi pada povjerenja.

– Tome je i sama znanost djelomično odgovorna. U općoj relativizaciji svih vrijednosti i dalje znanost asocira ljude na napredak u životnom standardu unatrag dvjestotinjak godina. Tako zadržava svoj autoritet, no to povjerenje ozbiljno je narušeno kroz kompromitacije znanstvenika i znanstvenih institucija radi raznih političkih ili ekonomskih interesa, kao što vidimo u trenutnoj pandemiji. Maksima primjene tjera znanost u naručje tržišta koje diktira neke druge principe, a ne one kojima se znanost diči. Pitanje je koliko dugo će društvo još imati pozitivan odnos prema takvoj znanosti i znanstvenicima – zaključuje dr. sc. Andrej Dundović.

Foto: Andrej Dundović

čitam...