REPORTAŽA IZ PROŠLOSTI – AMERIČKI PILOT JOHN MERRITT I DEVETOROČLANA POSADA ZRAKOPLOVA B-24 LIBERATORA SKOČILA 7. LISTOPADA 1944. GODINE IZNAD KUNOVEC BREGA NA // Dan kad su Amerikanci padali s neba

11:45h
0
Razgovoru u selu: John Merritt (u bijelom) u razgovoru sa svojim nekadašnjim spasiocima

Zbog rafaljne paljbe sa zemlje bombarderu nazvanom Liberty Bell pogođena su bila dva motora i iskočilo je 10 članova posade: Harry Carver, Nicholac Corbo, Elliot Cunningham, Arnold Dupree, Arthur Jaohnson, Keith Martin, Carl Rudolph, Robert Wheeler, kopilot Maes Donald i, kao zadnji, pilot John Merritt.

U listopadu ove godine bit će 68 godina otkako je nad kalničkim gorjem iznad Kunovec Brega nedaleko od Koprivnice, u američkim bombarderu B-24 ”liberatoru” odjeknula komadna ”Bail out and good luck!” (Iskačite i sretno). Trenutak kasnije iz pogođenog bombardera iskočilo je 10 članova posade: Harry Carver, Nicholac Corbo, Elliot Cunningham, Arnold Dupree, Arthur Johnson, Keith Martin, Carl Rudolph, Robert Wheeler, kopilot Maes Donald i, kao zadnji, pilot John Merritt. Dogodilo se to 7. listopada 1944. godine nakon povratka eskadrile američkih bomardera s bombardiranja gospodarskih ciljeva u Beču i okolici, za vrijeme leta prema američkoj bazi Cerignola u Italiji, zapadno od Barija.

John Merritt u potkalničkom kraju 1944. godine (preslik fotografije)Nakon 42 godine (1986. godine) u Podravinu je stigao pilot John Merrittt sa sinom novinarom i publicistom Jim Merrittom, koji je tada spremao knjigu o padu B-24 u okolici Koprivnice. Do dolaska je došlo nakon akcije što ju je proveo slovenski novinar i publicist i ratni snimatelj Edi Šelhaus (izdao je tri knjige o američkim avijatičarima). On je imao obilnu prepisku s pojedinim preživjelim avijatičarima u SAD. Veliku pomoć pružio mu je heroj američke armije s Iwo Jime John (Janez) Hribar, koji je objavio poziv američkim avijatičarima. Pomogla su i Arena i koprivnički novinar Dragan Desnica. Tako je skupljena ogromna dokumentacija koja je počela kolati s obje strane oceana, a John Merritt izrazio je želju da se sretne s ljudima koji su pomogli američkim avijatičarima da se ponovno vrate u svoju bazu u Cerignoli.

Merritt u američkoj zrakoplovnoj uniformi (preslik fotografije)John Merritt i posada obišli su tada sela, šume i vinograde nedaleko Koprivnice. Nakon 42 godine sreo se s komandantom Kalničkog područja prvoborcem Brankom Vitanovićem, koji je izravno sudjelovao u akciji spašavanja američkih avijatičara. Kao novinar bio sam u pratnji njihova obilaska.

– Tada sam bio mlad, imao sam 22 godine – rekao je John Merritt, kojeg smo pratili u stopu u njegovu povrtatku na mjesto pada zrakoplova – Bio mi je to tek šesti let, dva puta sam letio na München, dva puta na Friedrichhafen te dva puta na Beč. Pogođen sam nakon povratka s leta na Beč kada smo bomardirali važna industrijska postrojenja u okolici grada. Brzo smo gubili visinu i znali smo da nećemo stići do jadranske obale, ni do Italije, do naše baze.

Na visini od 2000 feeta (oko 600 metara) naređeno im je da iskaču. John je kao pilot skočio zadnji, ali se na zemlji našao među prvima. Kad je iskakao dva puta je povukao ručicu padobrana, ali ništa se nije dogodilo. Gledao je padobrane koje je počeo prestizati, ali se pred zemljom ipak otvorio i njegov.

John Merritt 1986. godine na mjestu događaja iz rata– Bio mi je to prvi skok padobranom u životu. Pao sam na drveće, presjekao konopce padobrana i pao na zemlju. Sreo sam kopilota, a zatim i ostale. Na brifinzima smo naučili da, ako već moramo, skačemo u šumovite predjele, gdje se pretpostavljalo da se nalaze partizani. Odmah smo naišli na dva partizana, a lozinka je bila prepoznatljiva – Tito.

Harry Carver je ipak pao u ruke ustaša. Ostali su odmah počašćeni vinom: u jeku je bila berba vinograda!

– Strašno sam bio uzbuđen. Odmah sam zamijenio svoj ogromni colt za minijaturni pištolj s partizanskim komandantom. Prebačeni smo u Vrhovac u komandu.

Zbog nailaska Nijemaca prebačeni su ujutro do Velikog Poganca, pa u Čazmu, gdje se u blizini u Mikleušu nalazio partizanski aerodrom. Na mitingu X korpusa zagrebačkog ponuđeni su štruklima i rekao je da nikad neće zaboraviti kuharicu Mariju Raletić. Desetljećima su njegovi drugovi pitali za tu kuharicu, koja odavno nije među živima. Sjeća se miniranja pruge i dizanja u zrak lokomotive, vožnje kamionom do Topuskog, preko Banije, Like i Bosne do Zadra.

Priču je upotpunio Milan Štuka u Donjem Banovcu u Koprivnici koji je bio u Vrhovcu, a vrhunac je bio kad su na stol stigli – štrukli.

Jim i John Merritt provjeravaju ostatke B-24– Toliko ste ih zavoljeli i spominjali…

U Koledincu se boravilo kod Žarka Gudeka:

– Videl sam kad su pali. Vidim i velim ”Jen gori!” i velim ”Dečki, tu se nekaj događa!”. Pomagali su Feliks Kučan, Ivan Švagelj…

Kod Vladimira Kmetića u Kunovcu naišli smo na dva komada ostataka avion. Kod Nikole Severovića u Koprivnici obaviješteni smo da se u Subotici kod Milke Dražine čuvaju dvije bačve za avionsko gorivo. Matija Jembrek iz Subotice spasio je dvojicu avijatičara…

Priča je podulja, uostalom o njoj se pišu knjige, ovo je doista skraćena verzija, tek toliko da nas podsjeti da je i prošlost imala svoje uzbudljive događaje.

Arthur JohnsonKoprivnicu posjetio i Arthur R. Johnson
Sredinom srpnja 1990. godine Koprivnicu je posjetio još jedan avijatičar, tada 69-godišnji Arthur R. Johnson sa suprugom, kojeg spominje John Merritt. Johnson je bio iz Fair Oaksa u Kaliforniji. Nakon prijema u Koprivnici razgledao je sa suprugom mjesto gdje je pao avion, gdje su prvi puta noćili, a i još neka mjesta na kojima je Johnson bio 1944. godine. Na presliku slike Dragutina Rendića Arthur Johnson je treći s desna.

Tekst i foto: Ivo Čičin-Mašansker

čitam...
Loading...