Za obitelj Grošić i Vladimira Matušeka iz Kunovec Brega 2010. godina nije mogla početi gore. Za Ivicu, Zrinku i Gorana Grošića zato jer je jučer njihov sin Ivica (25) pronađen mrtav u Vladimirovoj drvarnici, a za Vladimira zato jer ga je obitelj zbog nejesnih okolnosti smrti sina okrivila za njegovu smrt.
Da nisu u pravu Grošićeve su tek uvjerili nalazi obdukcije, prema kojima je Ivica preminuo zbog drugog srčanog udara te jakog unutarnjeg krvarenja izazvanog cirozom jetre i puknućem ždrijelne stijenke.
Do zaključka da je njihov sin umro zato jer ga je Vladimir istukao roditelji Ivica i Zrinka te brat Goran su došli zato jer su znali da ga je Vladimir u noći prije smrti vozio kući u tačkama s prijateljem i da mu je u tome pomogao prijatelj I.Š., otkrila nam je Zrinka:
– Odvezli su Ivicu u drvarnicu umjesto da ga ostave kod kuće, iako im je to bili usput. Uz to, doznali smo da je večer proveo u Društvenom domu i otkrili brojne krvave tragove na cesti i nogostupu između Doma i kuće te zaključili da ga je susjed istukao i onda odveo kući da se bar malo oporavi i ne dođe pred nas krvav. Kad mi je susjeda, koja je Vladimirova teta, javila što se dogodilo i kad sam vidjela kako sinu curi krv iz nosa i usta bila sam uvjerena da ga je tragedija posljedica tučnjave. Sve to nam je bilo jako čudno i nelogično, jer se Ivica nikada nije tukao, i zato smo pogrešno zaključili da je susjed krivac za njegovu smrt.
Otac Ivica je dodao da mu je neobično bilo i to što pokojnik na sebi nije imao gornji dio trenirke, a na biciklu su bili brojni krvavi tragova te da je zato zaključio da je sin preminuo zbog batina.
– Nismo mogli biti 100% sigurni da je susjed kriv, no bol zbog gubitka sina, glasine, sumnja, pitanja na koja nismo imali odgovore i neopravdano nezadovoljstvo radom policije rezultirali su strašnom pogreškom, odnosno optuživanjem susjeda Vladimira za nešto što nije učinio.
Vladimiru su zbog optužbe da je skrivio susjedovu smrt potekla suze. Nije prestajao ponavljati da je samo želio pomoći Ivici kad ga je ovaj molio da mu pruži smještaj:
– Vraćao sam se oko pola četiri u noči kući od prijatelja kad me Ivica zaustavio i molio da mu dopustim da prespava kod mene. Stalno je ponavljao da ne želi ići kući jer će se posvađati s ocem, no nije želio reći o čemu je riječ. Neslužbeno sam doznao da je 1. siječnja razbio očev motor i da se zato boji vratiti kući. Rušio se s bicikla jer je bio pijan i zato sam ga vodio prvo sam, a kasnije pozvao prijatljelja da mi pomogne. Bio nam je pretežak pa sam otišao kući po tačke, u kojima smo ga dovezli k meni. Smjestio sam ga u drvarnicu u vreću za spavanje na madracu. Oko osam sati ujutro ga je vidio moj bratić i sve je bilo u redu, no kad sam ga oko podne pokušao probuditi beživotno je ležao na trbuhu. Pokušao sam ga oživjeti, no curila mu je krv iz usta pa sam pozvao Hitnu pomoć i njegove roditelje. Hitna je došla tek kad ju je treći put pozvala majka pokojnog, koja ga je sa mnom i ocem pokušala spasiti, no bilo je prekasno – opisao je Vladimir Matušek što se dogodilo kobne noči i dana te naglasio da je s pokojnikom bio u prijateljskim odnosima.
