Ružica Tukša iz Pavlovca Ravenskog nepravomoćno je na Županijskom sudu u Koprivnici osuđena na dvije godine zatvora zato jer je 18. siječnja 2008. godine ubila Dragutina Pavličeka s kojim je živjela.
Podsjećamo, Ružica i Dragutni su živjeli zajedno pet godina, tijekom kojih je, prema njezinom te iskazima njezine majke Jane i djece Gorana i Gordane, često dobivala batine i bila verbalno zlostavljana, a kobnog prijepodneva je zbog straha da će ju istući nakon svađe pobjegla na tavan kuće. Upucala ga je na stepeništu koje vodi na tavan nakon upozorenja da joj ne prilazi iz puške kućne izrade. Dragutin je ubrzo iskrvario od prostrijelnih rana nadlaktice, srca, jetre i prsnog koša.
– Puno puta smo majka i ja zvale policajce da riješe problem s Dragutinom, no nisu to učinili i zato je došlo do tragedije. Dragutin me redovito tukao, ali nikada pred majkom, već bi me odveo u sobu i izudarao i branio mi je da razgovaram s njom. Riječi smrviti, ubiti, slomiti, razbiti i slično bile su svakodnevne u našoj kući, a zbog svega što se dogodilo posljednje dvije godine se psihijatrijski liječim – opisala je Ružica suživot s Dragutinom, a u neslužbenom razgovoru dodala da godinama nije imala pravo glasa:
– Zaboravila sam misliti i govoriti, jer osim njegovog nije postojalo ničije mišljenje. Isto se događalo i u njegovoj obitelji s kojom je živio prije nego je došao k meni, a kakav je i da ga se moram riješiti rekla mi je njegova bivša supruga.
Gordana Hapor, Ružićina kćer, rekla nam je da ju je Dragutin prije nekoliko godina teško istukao te da od tada nije bila kod majke ako je on bio kod kuće.
– Šestogodišnja kćer me spasila od težih batina, jer se postavila između nas. Nakon tragedije smo otkrili da je Dragutin dugovao puno novca i zato vjerujem da je došao živjeti s majkom samo da se dokopa njezine kuće u Križevcima. Kad je doznao da je majka kuću tajno prepisala na mene istukao me, jer je shvatio da više ne može do nje kako bi ju prodao i vratio dugove – rekla nam je nakon sudske rasprave Gordana Hapor.
O nasilnoj prirodi Dragutina svjedočila je i Jana Mrnjavčić, majka Ružice Tukša, rekavši da je i nju tukao dok njezine kćeri nije bilo te da policija ni na njezine pozive nije reagirala kako treba:
– Odveli bi ga, pa vratili, a nama je tada bilo još gore, jer smo dobile batine zato što smo ih zvale. Tukao me rukama i nogama, nabijao glavu u zid …
Županijsko državno odvjetništvo optužilo je Ružicu za klasično ubojstvo, jer je balističar utvrdio da puška nije mogla sama opaliti kako optužena tvrdi, a rekonstrukcijom ubojstva je utvrđeno da se morala pripremiti za pucanje, no predsjedavajući sudac Krešimir Kraljic kazao je da za takvu optužbu nema osnove. Vještaci su, naime, utvrdili da je Ružica bila smanjene ubrojivosti zbog trauma koje je proživljavala s Dragutinom te da je pucala u afektivnom i impulzivnom stanju, a i iskazi svjedoka upućuju na drugačiju karakterizaciju djela. Ipak, pucanjem je prekoračila nužnu obranu, jer ga nije upozorila da u ruci drži pušku, niti je on znao da ona uopće ima oružje, a sporno je i mjesto te način opaljenja i zato osuđena na dvogodišnju zatvorsku kaznu. Obrana i tužiteljstvo je već najavilo da će se žaliti na presudu.
