Obiteljski uzgoj trešanja

Selo za koje nikad niste čuli krije raj pun preslatkih plodova, obitelj Babić: Neki posade drvo kada se rodi dijete, mi smo ih posadili 1250!

Svake godine svjedočimo medijskim napisima o cijenama trešanja. Ona fluktuira, mijenja se od sezone do sezone, od početka do kraja prodajnog perioda. Uvelike na visinu, naravno, ovisi godišnji urod. Nažalost, ovosezonski je znatno nastradao. Krivac je ponovno mraz.

21:00h
0
Foto: Ivan Balija
Obitelj Babić - Una (lijevo), Franjo i Andrea (desno) // Foto: Ivan Balija

Kunđevec – selo smješteno u Koprivničko-križevačkoj županiji koje broji svega desetak stanovnika – krije 1250 stabala velik voćnjak trešanja u vlasništvu supružnika Franje i Andree Babić. Iako su prve posađene 2015. godine, priča je krenula devedesetih kada je Franjin otac Vladimir, tada direktor tvrtke koja se bavila automatizacijom i robotikom, kupio imanje s tradicijskom kućicom. Pobuda za kupovinom bili su želja za izvornim vrijednostima, sloboda, mir, neovisnost i vraćanje životu u prirodi, prepričavaju.

– Kad nas pitaju kako smo i kada zasadili voćnjak, šalimo se da smo krivo shvatili tradiciju sađenja drveta kad se rodi dijete. Uoči rođenja našeg djeteta zasadili smo cijeli voćnjak od tisuću i više stabala nama omiljenog voća – trešanja – prisjećaju se, dodajući kako im je u tome pomoglo desetak prijatelja.

Njihovi motivi, objašnjavaju, bili su vlastita proizvodnja i poznavanje porijekla hrane koju konzumiraju. Tada, u trenutku sadnje, oboje su bili zaposleni, čime je voćnjak trebao biti dodatni izvor zarade, ne nešto od čega će živjeti.

– Radimo iz ljubavi i hobija, posao nam dođe kao obiteljski izlet – napominje Franjo.

“U pitanju je osjetljivo voće, nije namijenjeno skladištenju i transportu.”
Foto: Ivan Balija
Franjo Babić // Foto: Ivan Balija

Svake godine svjedočimo medijskim napisima o cijenama trešanja. Ona fluktuira, mijenja se od sezone do sezone, od početka do kraja prodajnog perioda. Uvelike na visinu, naravno, utjecaj vrši godišnji urod. Nažalost, ovosezonski je znatno stradao. Krivac je ponovno mraz. Spominju se brojke od 50, pa čak do 80 i više posto propalih trešanja. Babićima je, konkretno, osiguranje procijenilo štete od 70 do 99 posto, ovisno o sorti. No, napominju, preostale količine bit će dostatne za prodaju redovitim kupcima na kućnome pragu.

– Naša odluka o radu u prirodi i na zemlji predstavlja svjestan čin koji je motiviran potrebom stvaranja ravnoteže između života u svijetu koji se sve brže mijenja i izvornih vrijednosti. Zbog nje imamo mogućnost odgajati dijete u skladu s prirodom, učiti je važnosti pčela, pokazati joj prirodne procese i naučiti je kako i na koji način se stvara hrana – kažu.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Kako bi koliko-toliko izbjegli crni scenarij, tj. ostvarili kontinuitet u opskrbi kupaca, Babići su posadili devet sorata različitog vremena dozrijevanja. Premda razlike u sortama nisu jasne kao što je to slučaj kod, recimo, jabuka, Franjo – inače diplomirani agronom – pojašnjava kako se diferenciraju prema vremenu dozrijevanja, otpornosti na bolesti, vremenu cvatnje, a nisu sve kompatibilne ni u kontekstu oprašivanja. Usto, i sami je plod drugačiji – od veličine, preko boje do okusa. Dakako, mnogima su sve iste, jedina je razlika što nas podsjećaju na različite trenutke djetinjstva tijekom kojega smo se uspinjali visokim stablima te brali i odmah zatim jeli slatke plodove. Una, kćer Franje i Andree, ne mora brinuti o “teškoćama” ubiranja trešanja u vlastitome voćnjaku jer ga čine niska stabla zasađena na slabo bujnim podlogama što uvelike olakšava berbu. Pritom potonje nije jedina aktivnost u održavanju nasada, već posla ima u većem dijelu godine. Od rezidbe, stalnog nadzora voćnjaka, gnojidbe, transporta, pa do prodaje. I tako ukrug, s time da u travnju i svibnju posebno dobro valja organizirati obaveze i radno vrijeme.

Foto: Ivan Balija
Ovako Una rješava “problem” ubiranja plodova // Foto: Ivan Balija

– U pitanju je osjetljivo voće, nije namijenjeno skladištenju i transportu. Najbolje ga je kupiti iz vlastite okolice. Mi ga prodajemo na različite načine, ovisno o godini. S obzirom na to da je mraz poharao Hrvatsku, čak i uvoz, te uz probleme s koronavirusom, cijene će ove godine vjerojatno biti više – smatra Franjo govoreći kako se korištenjem mrazolovca vjetrenjača koji upuhuju topao zrak u voćnjak, kao i navodnjavanjem, trešnje mogu zaštititi.

Heljda + med = heljdin med.

S izvornim planom na umu, postepenim napretkom bez riskantnih ulaganja, opremaju voćnjak i šire OPG. Na taj su način uveli i pčele. Krenuvši s tri košnice potrebne za oprašivanje stigli su do njih četrdesetak i nekolicine proizvoda koje će vrlo brzo plasirati na tržište te sami konzumirati. Naime, veliki su potrošači i ljubitelji meda.

– Osim nasada voća, ostale površine su oranice na kojima proizvodimo žitarice u sustavu ekološke proizvodnje. Vođeni idejom samodostatnosti, zdrave prehrane za koju je najvažnije poznavanje porijekla hrane, upustili smo se i u proizvodnju heljde koju kod kuće obožavamo. Heljda na hrvatsko tržište uglavnom dolazi iz istočne Europe i teško je naći domaći proizvod. Stoga smo se odlučili za proizvodnju ove kulture – ispričali su nam, otkrivši kako će prvi put imati i heljdin med.

Foto: Ivan Balija
“Ova je lijepa crvena!” // Foto: Ivan Balija

Koprivničko-križevački proizvođači, zaključimo li s trešnjama kao povodom razgovora, prema Franjinim su riječima svi odreda kvalitetni. U pitanju je deficitarno voće, shodno čemu nema tržišne gužve. Baš suprotno, pomažu si oko tehnologije i savjeta.

Krenula je berba, trešnje su u kašetama // Ustupila Andrea Katanović Babić

– Nismo imali megalomansku ideju o lakoj i brzoj zaradi, zapravo puštamo da priča polako sjedne na mjesto i poprimi konačne obrise. Dotad uživamo u zajedničkom vrcanju meda s našom četverogodišnjom djevojčicom, provodimo puno vremena u voćnjaku i u prirodi, puno radimo i trudimo se. Ponekad je vrlo zahtjevno i ne ostavlja nam slobodnog vremena, ali se svakako isplati kad se dođe do finalnog proizvoda – zaključuje Andrea.

Ustupila Andrea Katanović Babić

čitam...