Savjeti liječnika

Sindrom bolne simfize

Karakteristična je bol u predjelu pubične kosti, koja se pojačava pri kašlju i kihanju. Pri pregledu objektivan nalaz je bol različitog intenziteta na pritisak pripoja ravnog trbušnog mišića i mišića primicača natkoljenice.

19:00h
0
drazen-sacer
KOLUMNA Dražen Sačer

Simfiza je vezivno-hrskavični spoj između dvije preponske kosti u prednjem dijelu zdjelice (vidjeti sliku).

Sindrom bolne simfize posljedica je preopterećenja mišića čija su hvatišta (polazišta) u tom području. Sindrom je relativno čest u sportaša koji su u napornom procesu svakodnevnih intenzivnih treninga i odigravanja velikog broja utakmica što je neminovnost današnjeg profesionalnog sporta. Osim toga, vrijeme potrebno za oporavak kod sportaša, nastoji se što više skratiti ili ga ponekad uopće i nema. Posebno su ozljedama izloženi sportaši koji nemaju kontinuitet u treningu.

Razlog ovom kliničkom entitetu je nesrazmjer – nejednaka mišićna snaga dva susjedna područja: trbušnog zida i muskulature donjih ekstremiteta te posljedičnog neodgovarajućeg funkcionalnog opterećenja mišićno-ligamentarnih pripoja u predjelu stidne (pubične) kosti. Na pubičnu kost hvataju se ravni i kosi trbušni mišići te aduktori (primicači) bedra. Nasuprot vrlo snažne muskulature natkoljenica imamo manje snažne trbušne mišiće.

Prvi bolovi javljaju se nakon velikih i često ponavljanih opterećenja. Kad se igrač/ica „ohladi“ nakon treninga ili utakmice, kretanje je ponešto otežano, posebice stepenicama. Pri spavanju zauzima se sklupčan bočni položaj. Otežano je ustajanje sa kreveta i stolice, a prvi koraci u pravilu su bolni. Karakteristična je bol u predjelu pubične kosti, koja se pojačava pri kašlju i kihanju. Pri pregledu objektivan nalaz je bol različitog intenziteta na pritisak pripoja ravnog trbušnog mišića i mišića primicača natkoljenice.

Odličan dijagnostički test za ovaj bolni sindrom je podizanje ispružene noge koja je ona u položaju vanjske rotacije, pri čemu se javlja bol ili se čak pokret ne može izvesti. U ležećem položaju bolno je odmicanje i primicanje kuka, a bolan je i otežan pokušaj da se sjedne iz ležećeg položaja.

Uz opisanu kliničku sliku dijagnoza se potvrđuje radiološki – rentgenska snimka. Uvijek je potrebno uciniti preglednu snimku zdjelice s kukovima, na kojoj su vidljive preponske kosti, simfiza i oba kuka. Na početku bolesti radiološki nalaz nije od velike pomoći, a u razvijenom stadiju ovog bolnog sindroma snimka ukazuje na jasne promjene. Nalazimo manja prosvjetljenja pubične kosti i ona je na zahvaćenoj strani prikazana neoštrim rubom („istrošenost“). Kasnije se vidi jasna sklerozacija (zgušnjenje) koštane strukture.

U dijagnostici je od velike pomoći scintigrafija, koja je nenadomjestiva pretraga za utvrđivanje stresnih prijeloma ovog područja i avulzija.

Liječenje je konzervativno i predmnijeva smanjenje intenziteta treninga i izbjegavanje pokreta koji izazivaju bol. Ako se tegobe ne smiruju neophodno je mirovanje i prekid sportskih aktivnosti, čije trajanje ovisi o prestanku simptoma. Indicirana je krioterapija na bolno mjesto se četiri do pet puta na dan stavlja led neizravno na kožu. Potrebno je provoditi i vježbe istezanja više puta na dan.

Zbog bolova daju se analgetici i nesteroidni antireumatici – lijekovi koji smiruju bol i upalu: Lupocet, Neofen, Ibuprofen, Lubor, Knavon,…. Ponekad se daju i lokalne injekcije anestetika i kortikosteroida također sa ciljem da smanje bolnost i upalu. U pravilu, provodi se i fizikalna terapija: elektroprocedure laser, ultrazuk, i t.d. Kao zamjenska sportska aktivnost tijekom liječenja preporučuje se plivanje (leđni stil). U slučaju ponovljenih ataka indicirano je operativno liječenje.

Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail :
sacer.drazen@kc.t-com.hr

čitam...
Loading...