Ova slika snimljena je u blizini Kalinovca, na Đurđevačkim Peskima, 1962. godine, prigodom rada na reportaži za Glas Podravine. Tada smo znali svu tehnologiju skupljanja smole, koja se ”hvatala” na specifičan način: zarezivanjem kore crnogoričnog drva u obliku vrha strelice. Smola se cijedila u posudice koje su stajale ispod.
Nakon drugog svjetskog rata, za cijelu tadašnju državu FNRJ bilo je propisano obavezno smolarenje, koje je u šumama gospodarske jedinice Đurđevački Peski bilo značajnije od iskorišćivanja drveta. Smolarenje je trajalo od 1947. godine i to na 30.769 stabala godišnje. U razdoblju do 1956. godine proizvedeno je oko 200 tona smole.
Osim u kemijskoj industriji, borova smola, recimo, upotrebljava se i kod liječenja kožnih bolesti. Služi i kao gorivo, za rasvjetu, za miomirise, kao ljepilo na barkama…