Snimljen scenski prikaz matkanja u Delovima

16:32h
0
Razmjena pisanica

Prva nedjelja nakon Uskrsa ima nekoliko naziva: bijela nedjelja, mladi Uskrs, matkana nedela, a u Podravini je bila osobito značajna po običaju matkanja.

Kako bi sačuvali ovaj stari hrvatski običaj, članice Udruge žena Delovi , te članice i članovi KUD-a Delovi snimili su scenski prikaz (emitira se svakodnevno u ovo blagdansko vrijeme na HRT 4) u etno kući i na imanju Štefanije i Zvonka Vulića u Delovima.

Matkanje se upriličilo u kući jedne od djevojaka, čija bi majka pripremila tradicionalnu hranu, ili bi svaka od djevojaka donijela sa sobom nešto od hrane, svaka prema svojim mogućnostima. Kuća u kojoj se matkalo bila je ukrašena zelenilom i prvim proljetnim cvijećem.

Tog dana djevojke u dobi od 14-18 godina razmjenjivale su najljepše ukrašene pisanice. Razmjena je morala biti unaprijed dogovorena, a djevojke su birale najbolju prijateljicu s kojom su mijenjale jaje uz riječi:„’Oćeš biti moja matka?” i „ Na ti matka pisanicu, na !„ Nakon toga poljubile su se i postale „matke” i tako ostale do kraja života. Od tada su se posjećivale, družile i pazile jedna na drugu. Poslale su toliko bliske da su jedna drugoj bile klencerice ili kume na vjenčanju ili krsne kume djeci. Isto tako , i njihove obitelji bi na taj način izgradile vezu jednaku krvnom srodstvu ili kumstvu.

Tijekom ovog običaja razmjenjivala su se jaja -pisanice ukrašene jednom od tradicijskih tehnika ovog ovog kraja : pisanje voskom i struganjem boje s jajeta oštrim predmetom . Pisanice su ukrašavale mame i bake djevojaka na Veliki petak.

Matkanje su ­mladi u­vijek željno iščekivali. Nakon razmjene pisanica slijedila je večera i zabava na koju su se djevojkama mogli pridru­žiti i seoski mladići s kojima su­, s obzirom na to da je korizma prošla, djevojke sada smjele i zaplesati lagane plesove.

Na kraju matkanja, djevojke su čuvale svoje darove za uspomenu. Stavile su pisanicu u čašu pa u ukrašen prozor gdje je bila do Trojaka. Nakon toga, pospremila ju je u ormar za odjeću. Ako je bila iz bogatije obitelji u prozoru se mogla vidjeti i naranđa.

Plesanje “vu­zmenog kola” još je jedna podravska osobitost u­skrsnih običaja, čime je počelo i prvo društveno veselje nakon korizme.

To je bila prigoda da svi odjenu novo ruho koje se priređivalo tijekom dugog zimskog razdoblja. Tim ruhom se iskazivalo ekonomsko bogatstvo obitelji i društveni položaj pojedinca.

Vuzmeno kolo izvodilo se isključivo na Uskrs i Uskrsne blagdane, pa mu otuda i ime.

Žensko kolo obrednog karaktera, izvodi se jednoglasno , isključivo uz pratnju pjesme. Kolo se kreće u smjeru hoda kazaljke na satu vrlo smireno, laganim tempom i dostojanstvenim držanjem.

Ostala kola, plesala su se pred crkvom i na raskršćima. Kolo su obično povele djevojke i mlade “snehe”, a momci (rjeđe i mladi oženjeni muškarci) bi se pridružili.

Starije žene i muškarci nisu plesali “vuzmena kola”, no zato žene, majke djevojaka u­ kolu vrlo rado su prisustvovale kao promatračice: “gledale s uokolo kakva je koja djevojka, koja ima kakvu­ podsu­knju­, kako se koja drži;…” Mlade snahe plesale su još godinu­ ili dvije nakon u­daje, a nakon toga ne.

Čovjek koji pleše u kolu otvara se društvu u kojem pleše a društvo se istovremeno otvara njemu, u kolu čovjek nikad nije sam.

Ovakvi stari običaji svakako se moraju prenositi na mlađe naraštaje i nikako ne smiju biti zaboravljeni.

Kao što znademo da pojedinac ne može bez obitelji, tako i narod ne može bez tradicije, a u Delovima se trude sačuvati to bogatstvo.