Snježana Petika nakon prvenstva djevojčica: Napredak je vidljiv, a propuste ćemo ispraviti

20:54h
0
120419-djevojcice2

U završnici državnog prvenstva za djevojčice rođene 1998, i mlađe, koje se održavalo u Đurđevcu sudjelovalo je 16 ekipa podijeljenih u četiri grupe po četiri ekipe. Nakon razigravanja po grupama Podravka je zauzela 1. mjesto u grupi i u daljnjem razigravanju svladala ekipe Murvice i Orijenta.

U finalu nas je čekala ekipa Sinja. Atmosfera u dvorani odlična, navijači Podravke dostojni finala Lige prvakinja, s druge strane ekipe iz Dalmacije podržale su svoga regionalnog predstavnika, ekipu Sinja.

MALI OSVRT NA FINALNU UTAKMICU SA SINJOM

Utakmicu smo dobro otvorile, obrana nam se pridržavala dogovorene taktike kako da zatvorimo njihovu najbolju pojedinku i uz, poneke kikseve, osobno smatram da smo u tome u većem dijelu utakmice uspjeli, bez obzira što je sama zabila sedam golova i iznudila puno sedmeraca, ali da su suci uspjeli prebrojati sve korake i probijanja vjerojatno bi brojka bila znatno manja od osam dosuđenih sedmeraca. No, naš glavni cilj je bio da svojim načinom igre u obrani natjeramo suparnika da ostale igračice Sinja budu svedene na obične dodavače, i u tome smo u potpunosti uspjeli.

Osobno smatram da nam je obrana bila bolji dio ekipe u utakmici, ali napad, napad nam je izgledao neorganizirano, glavne uzdanice su nam ”izgorjele” u prevelikoj želji, a neke druge, koje su mogle same riješiti utakmicu,  nisu imale hrabrosti preuzeti odgovornost.

Ali niti to ne bi bio problem samo da smo pogodili sve što smo promašili. S obzirom na to da su sve utakmice igrane sustavom 2×15 minuta u kojem svaki promašeni ”zicer” vrijedi zlata, mi smo rasuli previše toga ”zlata”. Rezime nam je četiri promašene stopostotne šanse, i  uz to pogođene dvije stative i rezultat toga izgubljena utakmica.

ŽÂL ZA IZGUBLJENIM, ALI KONTINUITET JE KVALITETNE IGRE

Naravno da ostaje žâl i gorčina nakon izgubljenog prvenstva, za koje radiš i za koje se pripremaš cijelu godinu, ali ipak na kraju, kada znamo koliko problema smo mi imali od početka sezone (gubitak oba vratara), i s obzirom na to da smo svaki dan putovali na utakmice i u dvorani provodili i po 10 -12 sati, na kraju možemo biti i zadovoljni. Pokušaj da se bar malo utješimo i opravdamo. Ali šalu na stranu, ipak najvažnije u cijeloj toj priči je to da smo nastavili kontinuitet kvalitetne igre, koju smo još i podigli, bez obzira na probleme koje su nas pratili. Kao potvrdu toj tvrdnji mnoge su pohvale ostalih trenera da igramo pravi rukomet za razliku od drugih koji još to pokušavaju, do toga da smo mi neki drugi svijet za sebe.

UOČILI SMO VLASTITE PROPUSTE I PREDSTAVILI NOVE KVALITETNE IGRAČICE

Ali da ne bi previše hvalili sami sebe, moramo i pošteno reći da imamo i mi još puno stvari koje  trebamo ispraviti i poboljšati, počevši od mene same kao trenera, do njih kao igračica. Propusti su uočeni i na njima ćemo raditi da ih ispravimo. Ostaje nam da radimo još jače i napornije do iduće godine, kako bi smo kvalitetom ostali i dalje u vrhu i bili još i bolji. Veseli me da smo  uspjeli u mom  nastojanju da nemamo samo jednu ili dvije kvalitetne igračice. Na ovom prvenstvu se pokazalo da sam bila u pravu, nametnule su se neke igračice iz takozvanog drugog plana kao što su Hmelina, Karlovčan, Borac.

Zadnje dvije su čak i ušle u najbolju sedmorku, uz već od prije proglašavanu Ivonu Mrđen, s tim da je  Katarina Borac proglašena i za najbolju vratarku prvenstva, a i Iva Papac je prikazanim zaslužila da bude među najboljima, ali vjerojatno bi bilo previše Podravkinih igračica,  pa su nju zaobišli. Uspjeli smo čak i u tome  da najbolja vratarka opet bude iz redova Podravke (prošle godine proglašena Iva Šafar), s napomenom da je Katarina Borac 2000. godište i u njoj, uz Emu Kosnicu i Ivu Šafar (za koju se nadamo da će se uspješno vratiti nakon teške ozljede na prošlom prvenstvu), imamo svijetlu budućnost na toj poziciji, naravno uz još puno rada, znoja i truda. Ali, najvažnije u cijeloj priči je to što je najzad naučila slušati što se od nje traži, a i velika pomoć joj je bila naša čvrsta (muška) obrana koja je na cijelom prvenstvu bila na visini i bolji dio naše igre.

Do idućeg prvenstva (za koje se nadamo da će se vratiti ponovo negdje na naše lijepo Jadransko more), ostaje nam još puno dana, treninga i znoja.

ČESTITKE SINJU I TRENERICI LJILJANI BOROZAN

Na kraju čestitam ekipi Sinja na osvojenom prvenstvu i njihovoj trenerici Ljiljani Borozan, čestitam svim curama koje su proglašene za najbolje pojedinke, zahvaljujem svim našim navijačima (čitaj: roditelji, uža i šira rodbina), koji su bili, kako cure kažu u žargonu, ”carevi”, a žao mi je ako smo vas razočarali, iako znam da vi niste razočarani ”pacijenti” i da ste se tokom ovih četiri dana dobro družili, zabavljali i uživali. I na kraju  zahvaljujem naše, Marinu Zečeviću na pomoći i podršci.

NAJVEĆA ČESTITKA DJEVOJČICAMA

A naravno da najveća čestitka i zahvala ide mojim curama, bez obzira što nismo ponovili uspjeh od prošle godine. Djevojčice, dokazale ste da se jako dobar rukomet igra i u Podravini i to sa svim ”domaćim” curama (to je za one koji  prozivaju Podravku da smo najbolji u mlađim dobnim skupinama samo zato što uzimamo tuđe igračice).

Snježana Petika

 

Napomena urednika: Trudili smo se da popratimo prvenstvo na najbolji način, slikom i tekstom. No, osim stručnih kvaliteta moramo pohvaliti Snježanu Petiku kao stalnu suradnicu naše web stranice, koja tako, zajedno s trenerima Brankom Krajačićem, Đurđicom Zečević i Goranom Rihtarićem propagiraju rukomet za djevojčice i mlade djevojke, a istodobno otvaraju novu dimenziju u odnosu javnost-sport. Isti tako prigoda je da se kaže da ta suradnja, bez obzira što trenerice i treneri pišu o svojim ekipama, ne nosi pristranost, već objektivnu analizu stanja i prijedloge za poboljšanje rada s mladima. Na tome im javnost i novinari koje opslužuju zajvaljuju.