Danas su predstavnici građanske inicijative Marijan Špoljar i Antonio Grgić održali konferenciju na Podolicama, na mjestu gdje se već godinama planira podići osnovna škola.
Nezadovoljni činjenicom da se šest milijuna kuna ulaže u rekonstrukciju gradskog parka, dok prostor na Podolicama stoji prazan i čeka školske temelje obećane prije šest mjeseci, bez obzira na propalu priču s JPP-om, Špoljar i Grgić odlučili su iznijeti svoje viđenje upravljanja gradskim financijama i arhitekturom.
– Projekt smo vidjeli, i iako pomalo megalomanski, bitno je da je gotov već nekoliko godina. Sazvali smo ovu presicu zato što Grad nema suvisli pogled na to razvija li se on centrično ili policentrično. Grad ima niz odvojenih zona koje ne funkcioniraju prema svojem temeljnom urbanističkom odredištu odnosno nemaju sadržaje koje takvi mikrolokalni centri moraju imati. S druge strane, ukoliko ćemo se voditi prema modelu centraliteta, onda se trenutno u područje centra i parka smještaju sadržaji koji su apsolutno nepodobni za razvoj urbane kulture – objašnjava Špoljar sa stručnog stajališta.
Postavlja pitanje postoji li u Gradu konzistentna urbanistička politika i zna li se kako će se grad razvijati i izvući iz postojećih urbanističkih nebuloza.
– Nama je u inicijativi najvažnije da svi elementi urbane politike budu javno interpretirani odnosno od korisnika prostora, kao i da u donošenju odluka bude zastupljena stručna javnost. Neoprostivo je što je u institucijama Grada ukinut urbanistički odjel te sad o urbanizmu odlučuju ljudi koji o tom urbanizmu nemaju dovoljno znanja – iznosi Špoljar stavove inicijative.
Deklarira se kao realist koji je protiv gradnje objekata s nepotrebnim sadržajima, iako nacrtani na papiru izgledaju sjajno.
– Klasični primjer toga je projekt obrtničke škole koja nikad neće biti sagrađena, jer je proizašla iz megalomanskih apetita. Društvo treba shvatiti da se treba raditi s mjerom i u nekim normalnijim ekonomskim i socijanim gabaritima. I u projektu škole na Podolicama neke su prostorije i sadržaji nepotrebni, inače je projekt prihvatljiv – priča Špoljar.
Grgić se nadovezao kako treba u obzir uzeti i demografske projekcije koje govore da je Koprivnica demografski u opadanju i da gubi čitave razredne odjele.
– Ovu školu treba graditi, ali projektiranje škola treba prilagoditi i tom novom demografskom trendu. Za to je primjer i osam komora u novoj gradskoj mrtvačinici, koliko ih nije potrebno – razmišlja unaprijed Grgić.
Iznosi ciljeve inicijative koje planira provesti kad preuzme gradsku upravu.
– Želimo upravljanje gradom postaviti ponovno na stručnu razinu. Koprivnica kao veliko središte županije, jedan je od rijetkih gradova u kojem ured za urbanizam ne postoji. Za prošlih gradonačelnika smo ga imali, a sad je rasformljen kako bi nestručni ljudi, delegirani iz stranačkog života odlučivali o gradskom prostoru. Mi ćemo raspisati natječaj i ponovno ga formirati, jer je to jezgra razvoja grada. Grad se sastoji od građana i izgrađene arhitekture urbanizma – iznio je planove potencijalni gradonačelnički kandidat, napomenuvši kako je u Gradu prije postojala i komisija nezavisnih stručnjaka za izgradnju grada.
Tvrdi da je škola na Podolicama, kao i sve drugo, pitanje međustranačkog prepucavanja između Grada i Županije. Inicijativa to želi prekinuti jer se, prema njegovim riječima, ta prepucavanja uvijek lome preko leđa građana.
– Politika treba izaći iz stranačkih rovova i ugledati se na Bjelovar, Čakovec i Varaždin. Treba sagraditi tu školu i rješiti problem iseljavanja iz i nedoseljavanja u Koprivnicu – Grgićev je stav.
Kaže da se šest milijuna kuna treba kanalizirati u realne probleme poput neizgrađene škole, činjenice da djeca prelaze preko najgoreg raskrižja u gradu i pogibaju na njemu te da je ovaj dio od ostatka grada izoliran prugom i poplavljenim podvožnjakom kad padne jača kiša.
– Škola Podolice nije samo rješavanje jednosmjenske nastave jako bitne za roditelje s više djece koji si zbog dvosmjenske nastave ne mogu organizirati život; nego i sigurnosti i razvoja ovog dijela grada. Dakle, pitanje je hoćemo li šest milijuna kuna bacati na problem koji ne postoji, a to je uređenje gradskog parka; ili uložiti u stvarni problem, školu za koju je prije šest mjeseci obećano da će se sad početi rješavati. Jedini je cilj kvaziprojekta uređenja gradskog parka, formirajući od njega novi problem i preuređenjem stvarajući jednu lijepu sliku, prikrivanje ovoga ovdje – da škole na Podolicama nema, kao ni nadogradnje škole u Starigradu te jednosmjenske nastave. Ničega što nam je obećano – izložio je problem Grgić.
Tvrdi kako bi se sa šest milijuna kuna mnogi problemi grada mogli riješiti, poput grijanja u osmerokatnicama, udaranja temelja spornoj školi ili asfaltiranje cesta u Draganovcu. Kao osnovni problem je istaknuo što nema komunikacije gradske uprave s javnosti. Za primjer je dao netransparentnost oko toga što gradska vlast planira s novcem od prodaje plinskog biznisa.
– Bitno je da svi građani grada imaju jednaku komunalnu infrastrukturu, problemi se moraju rješavati na obodima grada što gradske vlasti ne rješavaju. To je baza, a onda se tek može uređivati park i centar grada – to je nadogradnja. Bitan je ravnomjeran razvoj grada kako bi periferni dijelovi grada i prigradska naselja imala jednak pristup centru grada i centralnim funkcijama – daje Grgić zaokruženu viziju upravljanja gradom.
