Koliko se god regija svađala oko toga, burek je ipak samo jelo od vučenog tijesta punjeno raznoraznim sastojcima.
Često se u našim krajevima za nadjev koristi meso, što se u susjednoj BiH smatra jedinim ispravnim nositeljem ovog naziva – ako se pita puni sirom, onda je sirnica, zeljem – zeljanica, krumpirom – krumpiruša… Pa ako u Sarajevu ili Zenici naivno naručite burek s mesom ili sirom, riskirate da vas prodavač/ica upozori kako kod njih postoji samo jedan burek, a taj ne može biti ni sa sirom, ni s kivijem ni kurkumom, nego isključivo s mesom. I ljudi su tamo dosta osjetljivi na to, što je njihovo apsolutno pravo, piše Domagoj Jakopović Ribafish za gastro.hr.
No, tu nastaje problem, jer burek nije bosanskohercegovačko jelo, nego potiče iz srednje Azije, a za njegovo se stvaranje „okrivljuju“ Turci. Burek kod njih dolazi u više varijanti, a kroz stoljeća se širio i modificirao u velikom broju zemalja, Italiji, Litvi, Poljskoj… I koliko zemalja – toliko recepata i punjenja, kao i imena. I zato se u Hrvatskoj, u tadašnjoj SFRJ, već preko pedeset godina jede par vrsta bureka, od kojih su najpopularniji oni s mesom, sirom i jabukama. Dakle, jelo sa svojim imenom i prezimenom, debljeg tijesta i ponekad s dodatkom svinjetine, dakle, slično, ali ipak drugačije od onog koje se radi u susjedstvu.
Burek s mesom na kolodvorima je godinama spašavao pankere od mamurluka, prijateljice noći od ljubljenja, vojnike od smrzavanja, putnike namjernike od gladi…
Bureke su zamijenili hamburgeri, njih pak nadjačali ćevapi, pojavili su se sandwich barovi i pizza cutovi. Mogli ste jesti kad i što ste htjeli, a bureci su gotovo pali u zaborav.
