Iz dnevnika istraživača

Što kad se u selu Bogu iza nogu pojave čudni glasovi u noći

13:30h
0
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek

U trenu se razbudih, tjerajući oči da se što prije priviknu na tminu. Tihi glasovi su se množili, a među riječima prepoznah vazaha – bijelac. Adrenalin mi je od toga skočio do tjemena. Što se dešava, pomislih, nismo li prekršili neka od brojnih tabua što vladaju otokom.

Svakog gosta, tri dana dosta. Ili možda koji dan više, a nama je to bio sedmi. Boravili smo u jednom vrlo udaljenom selu, tražeći nove vrste žaba. Selo je bilo veliko, s puno lijepih kućica pod palminim krovovima. Plastike, metala i stakla vidjeli smo samo u tragovima. Svaki dan bi išli uz rijeku do šume i nalazili šarene žabice priljubljene uz lišće. U selu bi kupovali voće i rižu, družili se s dječicom. Navečer smo se spuštali do rijeke i gledali kako se klinci kupaju, žene peru rublje i suđe, muškarci nose vodu.

I onda su me usred tog tropskog raja jednu noć probudili čudni zvukovi. Prvo šapat pa topot nogu i, konačno, slabi udarci na vrata. U trenu se razbudih, tjerajući oči da se što prije priviknu na tminu. Tihi glasovi su se množili, a među riječima prepoznah vazaha – bijelac. Adrenalin mi je od toga skočio do tjemena. Što se dešava, pomislih, nismo li prekršili neka od brojnih tabua što vladaju otokom. Ili uvrijedili pretke – nevidljive gospodare otoka. Ili nabasali na grobnicu – veliki grijeh u očima Malagašana. Štogod bilo,

Mjesto gdje su boravili // Foto: Goran Šafarek
Mjesto gdje su boravili // Foto: Goran Šafarek

izvadih iz korica veliki crni nož, stavih ga u usta i samo u gaćama skliznuh iz kreveta. Probudih Željka puzeći do njegovog kreveta kao komandos. Šapćem mu da pripremi mačetu pa da bude spreman u slučaju provale. Ja pripremam svjetiljku da zaslijepim eventualnog napadača.

Minute su sporije kapale nego znoj s naših lica, glasovi izvana su odjekivali u noći. Čini se da se cijelo selo okupilo oko kolibe. Začuh krike, prepoznah još vazaha, odjeknuše udarci, lupnjava u naš zid, jauci…nama i dalje nije ništa jasno. Sprema li se linč ili se jednostavno svađaju svi, neovisno o nama. Ali usred noći? Ni Hitchcock ne bi bolje postavio scenu. Kao da netko plače vani, a ostali se deru na njega. Je li ipak u pitanju kakav pijanac koji nas je htio žicati za malo ruma, a selo ga je htjelo spriječiti? Ili su uhvatili pljačkaša na našu kolibicu na djelu, odnosno pokušaju? Malarični komarci zuje okolo nas, no oni su nam sad najmanja briga. Da li da izađemo i vidimo o čemu se radi? Ili da se pravimo da spavamo?

Vrijeme se razvodnilo, a situacija smirivala. Nama nevidljivi ljudi se razišli, kao i noć. U zoru se spremismo i u tišini napustismo selo. I dan danas ne znam što se desilo, jesmo li bili na rubu nekog linča ili sam to gledao previše akcijskih i avanturističkih filmova?

čitam...
Loading...