Je li opravdano strahovati od nuklearnog napada, zašto ljudi masovno kupuju jod i ima li to smisla. Na ta pitanja u RTL Direktu su dogovorili Pavle Kalinić, stručnjak za hitne situacije, koje god bile, te stručnjak za nuklearnu energiju Tonći Tadić.
Tadić je na početku komentirao mislili li da je prijetnja nuklearnim oružjem realna ili blef.
– To je blef. To je nedogovorna izjava predsjednika Ruske federacije. Rusija je stalna članica Vijeće sigurnosti, SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Kina, u prvom članku sporazuma o neširenju nuklearnog oružja navode se kao zemlja koja pazi da se ono ne koristi i koje jamče svjetski mir nekorištenjem nuklearnom oružja. Podsjetio bih na činjenicu kako glasi što je on rekao. Nije rekao da se sprema za napad nego da podiže bojevu gotovost radi odvraćanja od napada. Pentagon je promptno demantirao da je netko sa zapada dignuo spremnost, možda je tek sad nakon Putinove izjave. Što se često govori i spominje kod nas, kako u ruskoj nuklearnoj strategiji stoji da je dopuštena eskalacija radi deeskalacije, da mogu baciti bombu pa se ponašati da se ništa nije dogodilo – ne to ne piše u ruskoj obrambenoj strategiji nego stoji ono što je Putin napravio. Najavi se prijetnja korištenjem, a ne da se baci bomba. Niti u doba korejskog rata, kad je Amerika bila jedini posjednik nuklearnog oružja nije koristila nuklearnu bombu – kazao je Tadić.
Kalinić je rekao da su Rusi do svoje prve atomske bombe došli ’49., a korejski rat je bio 50-ih.
– Putin je stjeran u zid, sam je naveo da je učio od štakora. Kad istjerate štakora u kut on kreće u napad. Napravio je napad, svi suosjećamo s ukrajinskim narodom jer smo i sami bili kolateralna žrtva prepucavanja istoka i zapada, ali i BiH, a osobno me brine da se slučajno ne pokuša to što se događa između Rusije i Ukrajine, da se ne prelije na naš prostor. Republika Srpska, sjeverno Kosovo, sjeverna Crna Gora, to bi mogli biti problemi za nas jer smatram da smo mi u vojnom smislu nepripremljeniji nego 1991. jer su došle nove generacije koje nemaju vojnog roka i obuku. 1991. nismo bili naoružani kako Bog zapovijeda, ali smo imali ljude koji su znali s određenim tipovima oružja rukovati. U velikom smo minusu, kad bi nam netko poklonio nešto, trebali bismo vremena da se nova generacija na to obuči – kazao je Kalinić.
Tadić je kazao da mora dodati bitan detalj apropo nuklearnog rata.
– Putin lansira rakete, a zapad čeka da padnu. Ne, čim se prva lansira, sa zapada kreće čitava salva, ne samo iz SAD-a, nego i iz podmornica, s francuskih i britanskih lansera. NATO je nuklearni savez – kazao je Tadić.
Komentirao je i veliku potražnju za jodom.
– Da ljudima bude jasno, ako dođe do nuklearnog rata, jod će biti zadnja stvar koja će vam trebati. Jod se koristi samo kad je doista pred vama radioaktivni oblak i to dva sata prije i tri sata poslije i samo jedna jedina tableta. Uzimate li ga preko mjere, uništit ćete štitnjaču i jetru. Pogotovo se ne smije uzimati elementarni jod jer se time trujete. Dolazimo do najblesavijeg dijela. Cijela priča s jodom se odnosi na situaciju kad se zapali nuklearka. Kod današnje termonuklearne bombe od 100 kilotona u njoj ima 10 kilograma plutonija, a kad je gorio Černobil gorjelo je 50 tona goriva. Jod se razvija u reaktorima nakon dugog rada reaktora. U nuklearnoj eksploziji sve traje 10 nanosekundi. Ima zanemariva količina joda i širi se isključivo u području gdje je bomba pukla, tamo gdje donese vjetar – kazao je Tadić.
Tadić je komentirao i rusko preuzimanje ukrajinskih nuklearki.
– Po meni bi nuklearke bile najsigurnije da se Rusi vrate u Rusiju. Ono što je ovdje problematično, što ljude brine, hoće li netko zapaliti nuklearku. Ne, jer bi nagrabusili ruski vojnici. Vjetrovi pušu od zapada prema istoku, što znači da bi s time ozračili Bjelorusiju i Rusiju, toliko bedasti nisu – kazao je Tadić.
Komentirao je i do kuda bi se osjetile posljedice nuklearnog oružja.
– Maše se s nekakvih 6,500 ruskih nuklearnih bojnih glava. Imam friški bilten znanstvenika o ruskim nuklearnim snagama iz 2019. koji kaže da je polovica toga za otpis. S jedne strane triciji morate zanavljati svakih 13 godina, imate elektroniku koja stradava od starosti. Neke od tih bojevih glava su oldtimeri, nitko u Hrvatskoj ne vozi auto iz ’78. Bio bih sretan da ne moram lansirati raketu iz ’78. da ne ubije mene. Arsenal je velik, ali koliko je moderniziran i što može napraviti je upitno. Ono što je ključno je da su kao Amerikanci prešli na termonuklearne bojeve glave sa snagom od 100 kilotona. Da upotrijebe jednu od njih na Ukrajini, to nas ne ugrožava. Moraju gađati u Zagreb da bi nas ugrozila – kazao je Tadić.
