Neovisno o tome koja je momčad s druge strane terena, Tomislav Hudak pred početni je sučev zvižduk barem mrvicu nervozan. Sportski je to, kaže – da nema nervoze, ne bi bilo ni motivacije. A motiva, ubrzo smo shvatili, kod Hudaka ima napretek.
– Nije bitno koja se liga igra ili koji je sport u pitanju, važno je biti prvi – odgovara podravski veznjak na pitanje može li se osvajanje županijskih, amaterskih naslova usporediti s profesionalizmom i naslovima u npr. ligama Petice.
Iako će kao 28-godišnjak, ne sumnjamo, za loptom istrčati još mnogo kilometara, već ga sada bole ruke zbog čestog podizanja pehara. S molvarskom Mladosti uzeo je naslov prvaka Prve ŽNL, s Kalinovcem Međužupanijsku ligu Bjelovar – Koprivnica – Virovitica, dok je noseći dres Tehničara iz Cvetkovca ugrabio Prvu ŽNL i dvaput spomenutu MŽNL. Temelje uspjeha, po njemu, čine povezanost, timski rad i požrtvovnost. Nema li truda, napora i volje, nema ni rezultata, smatra.
Vaclavek, Lovrek, Belobrk, Kosir, Grabar, Golik, Jambrušić…
Njegov nogometni put započeo je 2002. godine u Drnju, u pionirskom uzrastu Tomislava. Ondje se zadržao godinu dana, nakon čega je razdoblje do 2013. proveo u Molvama. Uslijedila je polusezonska epizoda u Koprivnici, zatim Kalinovac i danas, dakle, Tehničar. Dakako, toliko dugo razdoblje podrazumijeva dijeljenje svlačionice s mnogim kvalitetnim podravsko-prigorskim igračima. Na brzinu razmislivši, naglasivši kako je pitanje poprilično teško, naveo je tadašnje Mladostaše Dragana Vaclaveka i Ivana Vrkića, Vjekoslava Belobrka i Milana Manojlovića s kojima je razmjenjivao pasove u Kalinovcu, kao i Krunu Lovreka, Krunu Jambrušića, Marija Sačera, Matea Kocijana, Borisa Kosira, Nikolu Grabara i Gordana Golika. Potonjih sedam samo su dio popisa koji čine imena s kojima je, nastupajući za Tehničar, danas u Trećoj HNL Sjever, triput s vrha gledao ostale klubove.
– Igrače Tehničara ne treba posebno izdvajati, imena govore za sebe. Dolaze novi igrači, odlaze stari. Svaki igrač koji je stigao u Tehničar imao je svoje kvalitete, poštujem svakoga od njih – kaže Hudak kojemu su, dodaje, uvelike pomogli te će im uvijek biti zahvalan treneri Stanko Kokša, Vjekoslav Vučeta i Roman Sović.
Pohvale stižu, ali ih Hudak ne želi komentirati
Više nam je osoba involviranih u podravsko-prigorski nogomet, upoznatih s Hudakovim sportskim vrlinama, kazalo kako je riječ o pristojnom, dobrom i načitanom dečku. Međutim, on sam to nije želio komentirati.
– Uvijek odradim ili se trudim odraditi sve što se od mene i moje pozicije očekuje, nastojim pridonijeti ekipi – navodi.
Sezona je, nažalost, uslijed utjecaja koronavirusa zaustavljena. Ali, kada se vrati, budite sigurni da će Hudak s istom voljom, motivacijom i željom loviti nove naslove. Tako je bilo na početku karijere, tako će biti do samoga kraja.