UBIUDR: Smiju nam se lopovi, izdajice, kriminalci, dezerteri i ratni profiteri

13:33h
0
UBIUDR-logo2

U našu je redakciju pristigla reakcija UBIUDR Podravka u kojem se osvrću na odnos prema braniteljima i aktualnu situaciju sa Zvonkom Čulinom, dragovoljcem Domovinskog rata. Reakciju prenosimo u cijelosti.

Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke(UBIUDR) ogorčena je marginaliziranjem i prešućivanjem hrvatskih branitelja, koji, kako godine idu, sve ih se više zaboravlja. Naime, neprestano se govori i piše o nekom Registru hrvatskih branitelja u kojem je navodno oko pola milijuna ljudi, pa se stječe dojam da njih isto toliko i prima određena financijska i druga sredstva, da žive „kao u raju“, iako mnogi dobro znaju da to nije istina, da je to jedna velika laž i obmana. Od tog broja možebitno se pomaže i to zasluženo njih pedesetak tisuća, a ostali, ostali su dobili Spomenicu Domovinskoga rata, a mnogi ni to! 

 


Oko trideset tisuća razvojačenih branitelja na popisu je nezaposlenih, a oko dvije tisuće je izvršilo suicid. Nitko nema poima koliko se branitelja i članova njihovih obitelji još i danas liječi od posljedica stresa i bolesti,  i svega onoga što su doživjeli u vrijeme i nakon rata. Hrvatski branitelji nemaju svojih odmarališta, ni komuna kao što imaju oni koji se liječe od droge i alkohola. Nikada nije bilo teže nego danas ljudima koji su dali i krv za hrvatsku Domovinu. Već je došlo i dotle da pojedine Udruge proizašle iz Domovinskoga rata, kao što su primjerice Udruge roditelja i udovica poginulih nemaju ni za kupnju vijenaca i svijeća, a još manje za putovanja na mjesta gdje su im njihovi najmiliji dali život za Domovinu. To se pravda nedostatkom novaca, te „globalnom krizom“! A kad smo odlazili u rat nije bilo krize, nije bilo novaca, nije bilo naoružanja… nije bilo ničega osim volje i želje i velikog srca da se obrani Hrvatska.

Tada se moglo čuti, i nikada više- Vaša će imena biti upisana zlatnim slovima! Lagali su nam, kao što nam neprestano lažu i danas. Branitelji su stvorili državu, a onda su je prepustili drugima, a što se s tom i takvom državom dogodilo najbolje se vidi svakoga dana kad prolazite pokraj kanti za smeće i kad vidite ljude kako otvaraju kontejnere ne bi li pronašli koju plastičnu bocu ili nešto korisno za život. S druge pak strane nagomilalo se lopova, kriminalaca, izdajica, dezertera i ratnih profitera koji nam se smiju, koji nam otvoreno govore, pa tko vas je tjerao u rat, budale!

U Podravki, kompaniji „sa srcem“ objesila su se dva istaknuta hrvatskih branitelja: jedan jer su ga uhitili s dva kilograma „Vegete“ koje je bez dozvole nosio preko porte, a drugi jer su ga namjerno ponizili, premjestili na drugo radno mjesto, na nošenje vreća, koje nije mogao nositi! Tada je predsjednik Uprave bio Zdravko Šestak, koji se derao po tvrtki, na skupovima, kako će izbaciti svakoga s radnog mjesta koji otuđi samo olovku. A danas, danas se tom čovjeku, kao i ostalim njegovim kompanjonima sudi za navodnu krađu od oko 400 milijuna kuna! Koliko ima sličnih slučajeva?

Ovih dana ponovno se oglasio hrvatski branitelj-dragovoljac Zvonko Čulina iz Nove Gradiške. Predsjednik je i Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko-posavske županije i dopredsjednik Hrvatskih branitelja Domovinskog rata  policije RH. U svom očajničkom pismu ističe da mora napustiti stan u kojem privremeno stanuje, da nema kuda, nema novaca ni za režije, ni za hranu, odjeću i obuću, da mu je supruga 80-postotni invalid, da ima dvoje djece, te da nikome ne znači ni što je dragovoljac, što je od prvih dana sudjelovao u ratu na prvim crtama obrane, a još manje što je predsjednik Udruge. Da bi preživio jedno je vrijeme sakupljao i plastične boce. Sada je odlučio javno prodati svoj bubreg. Cijena je- 35.000 eura! Kome se god obratio za pomoć, uredno su ga odbili, kao – nema pravo, iako u Deklaraciji o Domovinskome ratu, koju je donio Hrvatski sabor lijepo piše da će hrvatska država „štititi čast, ugled i dostojanstvo svih hrvatskih branitelja“ . Zar se tako to radi? Većina današnjih zastupnika vjerojatno  ništa ni ne zna o ovoj Deklaraciji, ona je za njih mrtvo slovo na papiru, obični „toalet papir“.

Koliko ima branitelja poput Čuline, od kojeg se kao predsjednika Udruge očekuje da pomogne drugima, a ne može pomoći ni samome sebi? On kaže da su mu već duže vrijeme blokirani i svi računi u banci. A mi bismo dodali da su računi blokirani i na desetke tisuća drugih branitelja, da tisućama prijete ovrhom, a za sve njih su  govorili- Vaša će imena biti upisana zlatnim slovima!

Da je Čulina poginuo danas bi njegova žena i djeca imala od čega živjeti, primali bi određenu naknadu, ali metak ga je promašio. Oni koji su u vrijeme rata bili u „munchen divizijama“, koji su pobjegli, jer su bili „ugroženi“ danas se smiju Čulini, ali i svim ostalim hrvatskim dragovoljcima.

Kako to da se nitko nije upitao zbog čega se tijekom zadnjih dvadeset godina nije ubio ni jedan antifašista, odnosno onaj koji je sudjelovao u NOB-u, koji danas ponosno na skupovima antifašista nosi jugoslavensku zastavu, umjesto hrvatsku, a na kapi umjesto hrvatske šahovnice zvijezdu petokraku? Kako to da nigdje ne čitamo o nevoljama bivših partizana, poglavito da nemaju gdje stanovati, da su gladni, kao Čulina?

Ovaj branitelj iz Nove Gradiške javno je ukazao i na dezertere, bivše četnike kojima Hrvatska pomaže, a njemu koji je bio prvi kad je trebalo ne pošalje ni čestitku za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti!

Nije li sramota što postoje takvi među nama koji su srcem i dušom otišli u rat, a koji su danas gladni kruha? To  što se događa s Čulinom, to je hrvatska stvarnost, to je hrvatska sramota, to je današnji odnos prema ljudima koji su bili prvi kad je trebalo.

Uskoro ćemo obilježiti i 5. kolovoza-Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. I to u Kninu, gdje je hrvatska vojska i policija zadala zadnji, najteži udarac srpskom agresoru. Tamo je, u samom centru, podignut i veliki, prekrasan spomenik svim poginulim braniteljima. Zna li itko i je li briga ikoga da taj spomenik još uvijek nije plaćen, da nedostaje dva milijuna kuna, da nitko „nema“ i da nitko ne da te novce?

U Kninu ćemo 5. kolovoza, kao i svake godine slaviti hrvatsku pobjedu, ali… hoće li se itko u svom govoru sjetiti dr. Franju Tuđmana, hrvatske generale Ante Gotovinu i Mladena Markača, hoće li se netko upitati, pa gdje su svi oni koji su se nakon veličanstvene pobjede fotografirali na kninskoj tvrđavi s prvim hrvatskim predsjednikom i vojskovođom?

I tada će novinari fotografirati i tražiti izjave samo od vodećih hrvatskih političara, od kojih, barem ovih aktualnih, ni jedan nije u vrijeme rata bio u Kninu.
Hoće li ipak  u toj gužvi netko tada pronaći i jednog Zvonka Čulinu?

 

čitam...
Loading...