Povjerenstvo za ravnopravnost spolova

V. Rupčić: Žene moraju prestati o sebi govoriti u muškom rodu

06:30h
0
Verica Rupčić // Foto: Matija Gudlin
Verica Rupčić // Foto: Matija Gudlin

Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Koprivničko-križevačke županije osnovano je 2005. godine, a radi na promicanju ravnopravnosti žena i muškaraca i to posebno na jačanju položaja žena u svim segmentima društva. Aktivno je počelo djelovati u mandatu 2009. do 2013. godine kada je Verica Rupčić, predsjednica Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije, postala predsjednicom Povjerenstva. O samom Povjerenstvu, položaju žena, ženskim pravima i ravnopravnosti porazgovarali smo s V. Rupčić.

Nedavno smo proslavili Dan žena. Što on za Vas predstavlja? Gdje su žene danas?

Dan žena je simbolički posvećen ženama i nije dobro što se samo toga dana neke žene naglo osvijeste pa deklarativno govore o svojim pravima koja bi trebale ostvarivati, a ostalih dana u godini ne čine ništa da se situacija popravi. Muškarci se taj dan sjete govoriti o ženama, njihovim pravima i položaju, a ostale dane zaboravljaju koliko je potrebno uvažavati žene, omogućiti im kvalitetne uvjete na radnim mjestima, olakšati majčinstvo, pružiti priliku participacije u političkom životu. Kroz stoljetnu borbu za svoja prava mi žene baš i nismo puno napredovale. Ostvarile smo tek pravo glasa, dok su nam radna, majčinska pa i politička prava na niskim granama.

Kako osvijestiti rodnu ravnopravnost kod žena?

Kontinuiranim aktivnostima koje rezultiraju promjenom svijesti, a to je dugotrajan i težak proces. Prvo žene trebaju biti samosvjesne i same sebe cijeniti da bi mogle očekivati uvažavanje muškaraca.

A kako kod muškaraca?

Muškarci trebaju uvažavati žene i omogućiti im ravnopravni položaj sukladno njihovim željama, kvalifikacijama i ambicijama, baš kao što uvažavaju i prihvaćaju sve tekovine suvremene civilizacije. Od ravnomjerne podjele obiteljskih obveza i kućanskih poslova do napredovanja na radnim mjestima, društvenog i političkog angažmana.

Što biste Vi poručili svim ženama, kako da se izbore za ona prava koja im pripadaju?

Žene moraju prije svega željeti ravnopravnost jer ako prešutno prihvaćaju stanje u kojem žive i u kojemu su konstantno zapostavljane, obezvrijeđene i izvan svega što čini kvalitetan život, neće se izboriti niti za svoja prava, niti za mjesto u društvu koje im pripada. Teško ćemo ostvariti pomak ka ravnopravnosti ako svjedočimo da žene same sebe oslovljavaju muškim rodom, primjerice kod predstavljanja kažu za sebe da su član, tajnik, doktor, sudac, umjesto da koriste imenice ženskog roda. A naš je jezik uistinu bogat i prekrasan pa nema razloga da se ne osjećaju kao članice, tajnice, doktorice, sutkinje i slično i to bez obzira na nomenklaturu zanimanja. I u tome dolazimo do zaključka da neke stvari u našem društvu debelo kasne jer se nazivi zanimanja nisu uskladili sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, ali to ipak nije razlog da se žene ne osjećaju kao žene i tako se oslovljavaju i predstavljaju.

Kakav je Vaš stav o reproduktivnim pravima žena? Imaju li one doista ta prava ili još uvijek netko drugi odlučuje umjesto njih?

Svaka žena treba odlučivati o svemu što je vezano uz njezina reproduktivna prava i nema razloga da netko drugi odlučuje umjesto nje.

Dosta se u javnosti povlači pitanje pobačaja i umjetne oplodnje pa me zanima što Vi mislite o tome?

Pitanje pobačaja i umjetne oplodnje nas vraća u prošlo stoljeće upravo u onom segmentu upitnog napredovanja društva u cjelini i ostvarivanja ženskih prava.

S ovom tematikom usko su povezana i prava LGBT populacije pa me zanima i Vaše mišljenje o tome?

Što se pak tiče prava LGBT populacije, uvažavam svačiju osobnost i orijentaciju, kao i različitosti. Mišljenja sam da različiti prosvjedni marševi i povorke ponosa ne djeluju dobro na društvenu zajednicu i da ne šalju željene poruke na pravi način. Jer u našem društvu ima jako mnogo skupina koje bi također imale puno razloga za slične povorke i marševe, kako bi ukazale na diskriminaciju po različitim osnovama, npr. žene izložene nasilju, djeca i mladi izloženi nasilju, osobe s invaliditetom. A svjedočimo da oni to ne čine, već trpe i žive, često puta zaboravljeni od svih.

Jedna od najznačajnijih aktivnosti kojima se Povjerenstvo bavi je manifestacija Festival žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije?

Ovo je najznačajniji projekt Povjerenstva, koji je i jedinstven u Hrvatskoj, a pokrenuli smo ga na moju inicijativu prije šest godina. Prve tri godine je provođen pod nazivom Izbor najuzornije seoske žene, ali nije bio dobro prihvaćen, a niti takva koncepcija nam nije bila prihvatljiva.

Zašto?

Nismo željeli provoditi projekt koji asocira na stereotipe podjele poslova na ženske i muške i na ženu koja mora biti dobra, mirna, lijepa i bespogovorno prihvaćati patrijarhalni princip. Želim naglasiti kako smatramo da termin uzorna-najuzornija seoska žena nikako nije adekvatan jer su za nas sve žene uzorne i jednake. Primarna zadaća Povjerenstva je promicanje ravnopravnosti i jačanje položaja žena pa ovim projektom želimo dati dužnu pažnju svim ženama i priliku da na jedinstven način prezentiraju sve što im je važno i što čini njihov život.

Koji je cilj ove manifestacije?

Želimo uključiti žene koje žive i rade u ruralnom području naše županije, dakle ne samo u selima, već i u prigradskim naseljima i gradovima jer je cijela naša županija ruralno područje. Cilj projekta je afirmacija žena i promocija različitosti života današnje žene u ruralnim područjima. Posebni cilj je doprinos zaštiti i promicanju ljudskih prava te umrežavanje žena radi jačanja i unapređivanja položaja žene u ruralnom prostoru, razmjene iskustava, znanja i vještina u cilju podizanja kvalitete života u ruralnim područjima, očuvanja obitelji te kulturne baštine, tradicije, izričaja i običaja Podravine i Prigorja. Bitna je svestranost i kreativnost žena te želja da sudjeluju na Festivalu i tako iskoriste jedinstvenu priliku za pojedinačnu prezentaciju, a to su ujedno i najvažniji kriteriji.

Kakva su iskustva žena koje su dosad sudjelovale? Koliko ih je dosad sudjelovalo?

Iskustva govore u prilog zadovoljstvu žena, koje su sudjelovale uz doživljaj posebnog iskustva uz druženja, poslovne kontakte i ostvarivanje konkretnih poslovnih projekata te stvaranje prijateljskih veza. U projektu je dosad sudjelovala 61 žena, a značaj i vrijednost je prepoznata i u okviru EU pa je Festival žena uvršten u kalendar događanja za 2015. godine Odjela za ruralni razvoj u Europskoj komisiji.

Kako Povjerenstvo neposredno pomaže ženama?

Povjerenstvo je radno tijelo i nema pravnu snagu da bi moglo neposredno djelovati, ali smo na razne načine do sada pomagali ženama i muškarcima u različitim životnim situacijama. Najčešće se je radilo o konkretnim slučajevima nasilja pa smo bili poveznica ili smo koordinirali aktivnosti, koje su rezultirale i konkretnim rješenjima.

Jeste li imali slučajeva da su Vam se javljale žene s konkretnim problemima?

Što se tiče problematike ravnopravnosti, seksualnog zlostavljanja i mobinga na radnom mjestu, imali smo prijava, koje smo proslijedili pravobraniteljici i Vladinom uredu za ravnopravnost spolova.

Tko se na području Koprivničko-križevačke županije i Koprivnice bavi rodnom problematikom, bilo da se radi o nasilju nad ženama, neravnopravnosti?

Na području županije ne postoji institucija koja se bavi rodnom problematikom. Bilo je inicijativa s državnog nivoa da se Povjerenstva profesionaliziraju, što je dobra ideja. Ali inicijativa nije imala i financijsku potporu, već se očekivalo da to riješe županije. Sve dok za to nema zakonskog uporišta, odnosno obveze, od ureda za ravnopravnost na županijskom nivou neće biti ništa.

Postoji li institucija, osim naravno policije kojoj se slučaj može prijaviti, u kojoj žena može potražiti pomoć? Možda kakvo savjetovalište?

Svi koji su u bilo kakvom doticaju s nasiljem trebaju ga prijaviti policiji ili najbližem Centru za socijalnu skrb. Što se pak savjetovališta tiče, u našoj županiji jedino savjetovalište za žene žrtve nasilja, kao i SOS telefon vodi Udruga Hera iz Križevaca. S njima imamo jako dobru suradnju. Žene, ali i muškarci ne smiju trpjeti nasilje i moraju znati da postoji način da im se pomogne jer niti jedna vrsta nasilja nema baš nikakvo opravdanje niti bilo tko treba živjeti u strahu i užasu koji stvara nasilje.

čitam...
Loading...